Na temelju Ustava iz 1990. godine Sabor je imao dva doma: Zastupnički i Županijski, a do 1992. zadržao je sustav od prije (iz Ustava 1974. godine) definirana tri vijeća – Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno – političko vijeće. 1993. ustanovljen je Županijski dom kao regionalno predstavništvo u kojem je s po tri zastupnika bila predstavljena svaka županija.
Sabor je do danas više puta mijenjao naziv: 1997. postaje Hrvatski državni sabor, a 2000. Hrvatski sabor. Ustavnim promjenama 2001. godine ukinut je Županijski dom, a Sabor je postao jednodoman. Današnji Ustav navodi da Sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.
Pročitajte i ovo
Prvi saziv Sabora - od 1990. do 1992.
Žarko Domljan (14. 9. 1932. - 5. 9. 2020.)
HDZ-ov Žarko Domljan bio je predsjednik prvoga saziva Sabora od 1990. do 1992. godine. Prema ustavnim odredbama, Sabor je tada imao naziv Sabor Republike Hrvatske.
Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća - općina (80), udruženog rada (160) i Društveno-političko vijeće (115). Većinu, 207 od 351 mandata, imao je HDZ. Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena imao ih je 107. Koalicija narodnog sporazuma 21, Srpska demokratska stranka pet, a 13 mandata je pripalo nezavisnim i zastupnicima nacionalnih manjina.
Za vrijeme Domljanova mandata na čelu hrvatskog parlamenta donijete su povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ te je proglašen božićni Ustav, 22. prosinca 1990. godine - prvi Ustav samostalne Republike Hrvatske kao potvrda demokratskih promjena nakon višestranačkih izbora za Sabor u proljeće 1990.
Domljan, bliski suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i brat bivše šefice zabavnog programa na javnoj televiziji Ksenije Urličić, diplomirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i doktorirao, a bavio se modernom arhitekturom i urbanizmom te poviješću umjetnosti i objavio niz znanstvenih i stručnih članaka te nekoliko knjiga.
Drugi saziv Sabora - od 1992. do 1994.
Stjepan Mesić (24. 12. 1934.)
HDZ-ov u to doba Stjepan Mesić bio je predsjednik Zastupničkog doma i predsjednik Sabora u drugom sazivu od 1992. do 1994. godine. Prema ustavnim odredbama, Sabor je još uvijek imao naziv Sabor Republike Hrvatske. U kolovozu 1992. održani su izbori za Zastupnički dom Hrvatskog sabora, a novi Sabor imao je samo jedan dom i manje zastupnika – 138, a prag za ostvarivanje prava na mandat iznosio je tri posto.
Mesić je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nakon prvih višestranačkih izbora u svibnju 1990. imenovan je prvim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske. Bio je posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, do prosinca 1991. godine. Obnašao je dužnost +predsjednika Republike Hrvatske u dva mandata: prvi put je izabran 7. veljače 2000. godine, a drugi put 16. siječnja 2005. godine.
Drugi saziv Sabora – od 1994. do 1995.
Nedjeljko Mihanović (16. 2. 1930. - 27. 1. 2022.)
HDZ-ov Nedjeljko Mihanović obnašao je dužnost predsjednika Zastupničkog doma i predsjednika Sabora tijekom drugog saziva, od 1994. do 1995. godine. U prvom i drugom sazivu bio je predsjednik saborskog Odbora za naobrazbu i znanost, a obnašao je funkciju zamjenika ministra prosvjete i kulture Republike Hrvatske 1992. godine.
Mihanović je naslijedio Mesića nakon što su Mesić i Josip Manolić sa skupinom zastupnika istomišljenika napustili matični HDZ. Od 1998. Mihanović je bio savjetnik za etička i moralna pitanja, a od 1999. do 2000. predsjednik Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.
Mihanović je doktorirao filologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a njegov znanstveni rad obilježilo je objavljivanje eseja, kritika, bibliografskih i leksikografskih priloga te priređivanje kritičkih izdanja djela hrvatskih pisaca. Od 1980. godine bio je član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Razredu za književnost.
Treći saziv Sabora – od 1995. do 2000.
Vlatko Pavletić (2. prosinca 1930. - 19. rujna 2007.)
HDZ-ov akademik Vlatko Pavletić izabran je za predsjednika Zastupničkog doma i predsjednika Sabora tijekom trećeg saziva, od 1995. do 2000. godine, koji je imao 127 zastupnika, a prag je iznosio pet posto, osam posto za koalicije dviju stranaka i 11 posto za koalicije triju ili više stranaka. Izmjenama Ustava od 12. prosinca 1997. Sabor Republike Hrvatske mijenja naziv u Hrvatski državni sabor.
Pavletić je nakon Tuđmanove smrti 1999. godine privremeno, na temelju ustavnih ovlasti, obnašao dužnost predsjednika Republike Hrvatske. Bio je ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa Republike Hrvatske od 1990. do 1992. Zastupnik je u Saboru od 1992. godine, a od 2000. do 2003. bio je potpredsjednik Sabora.
Pavletić je diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a radio je kao urednik niza časopisa, bio je direktor drame zagrebačkog HNK-a i glavni urednik izdanja Matice hrvatske. Uredio je, između ostalog, brojne knjiga i odabrana djela hrvatskih pisaca, autor je desetak književnih djela, a bio je redoviti profesor Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te od 1987. godine član HAZU-a.
Četvrti saziv Sabora – od 2000. do 2003.
Zlatko Tomčić (10. 7. 1945.)
HSS-ov Zlatko Tomčić bio je predsjednik Zastupničkog doma i predsjednik Sabora tijekom četvrtog saziva, od 2000. do 2003. godine. Prema ustavnim ovlastima, nakon izbora 2000. godine, privremeno je preuzeo dužnost predsjednika Republike Hrvatske do izbora novog predsjednika.
Izmjenama Ustava od 9. studenoga 2000. godine, Hrvatski državni sabor mijenja naziv u Hrvatski sabor, a izmjenama Ustava od 28. ožujka 2001. godine Hrvatski sabor postaje jednodoman. Četvrti saziv Sabora, koji je brojao 151 zastupnika, izglasao je i ustavne promjene koje su Hrvatsku iz polupredsjedničkog uvele u parlamentarni sustav, ratificirao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji te po prvi put raspravljao o haškim optužnicama zbog ratnih zločina u Domovinskom ratu koje su izazvale trzavice u tadašnjoj Vladi.
Nakon što je čitavo desetljeće vladao parlamentom, HDZ je 2000. postao oporbena stranka, a u Veliku vijećnicu je napokon uvedeno elektroničko glasanje, ali s njime će u idućim godinama često biti problema pa će zaista zaživjeti tek puno kasnije, a ručno glasanje neće još duže vrijeme otići u povijest, kao ni nastavak homofobičnih, seksističkih i šovinističkih ispada među zastupnicima i zastupnicama.
Tomčić je inženjer građevine, bavio se projektiranjem građevinskih objekata te investicijskim konzultantskim poslovima u hotelskim tvrtkama, a funkciju ministra graditeljstva i zaštite okoliša obnašao je od 1993. do 1994. te je izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog sabora 1995. godine.
Peti saziv Sabora – od 2003. do 2007.
Vladimir Šeks (1. 1. 1943.)
HDZ-ov Vladimir Šeks obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog sabora u petom sazivu u kojem su mandatima raspolagala 152 zastupnika. Među najvažnijim odlukama toga saziva Sabora bila je i ona o skidanju imuniteta nekadašnjem HDZ-ovu zastupniku Branimiru Glavašu radi procesuiranja za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine, kao i odluke o povratu duga umirovljenicima, uvođenju 0,0 promila za vozače i ukidanju vojnog roka. Pamti se i kandidatura za EU i otvaranje pregovora o punopravnom članstvu, a u tu je svrhu osnovan i Nacionalni odbor za praćenje pregovora.
Šeks je jedna od najdugovječnijih pojava na hrvatskoj političkoj sceni, a uz njega se vežu brojne kontroverze i nejasnoće. Jedan je od najmoćnijih HDZ-ovaca, jedan od osnivača te stranke, i jedan od tvoraca božićnog Ustava iz 1990., a upravo je on 8. listopada 1991. za govornicom u zgradi Ine u Šubićevoj ulici u Zagrebu objavio Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ i time proglasio neovisnost Republike Hrvatske.
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a obnašao je niz dužnosti, između ostalog, bio je predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije i drugih saborskih tijela. Početkom 90-ih je bio na funkciji državnog tužitelja te ga se povezuje s puštanjem na slobodu merčepovaca koji su priznali ubojstva članova zagrebačke srpske obitelji Zec i progovorili o likvidacijama u Pakračkoj Poljani.
Bio je i potpredsjednik Vlade za unutarnju politiku, u Domovinskom ratu je obnašao dužnost predsjednika Kriznog štaba istočne Hrvatske, a iz toga doba se za njim vuku i nikada dokazane optužbe za ratni zločin. Branio je Ivu Sanadera nakon ostavke iako je ranije s njim jedno vrijeme bio u neskladnim odnosima, do skandala s pomilovanjem bio je i savjetnik bivšoj predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović, a novi je uzlet doživio kad je Andrej Plenković zasjeo na čelo HDZ-a. Iz doba dok je bio na čelu Sabora prati ga vjerojatno njegova najpoznatija izjava - "Identificirati, locirati i transferirati" - vezano uz Antu Gotovinu.
Pročitajte i ovo
Šesti saziv Sabora - od 2008. do 2011.
Luka Bebić (21. 8. 1937.)
HDZ-ov Luka Bebić zamijenio je na čelu Sabora Šeksa, koji je rekao da ga je Sanader ponizio kad je za mjesto predsjednika Sabora predložio Bebića, s kojim Šeksa veže trostruko kumstvo. Barba Luka, nadimak vezan uz pismo o namještanju poslova u HŽ-u, predsjedao je šestim sazivom Sabora koji je imao 153 zastupnika, a koji je obilježilo usklađivanje hrvatskog s europskim zakonodavstvom, ali i odgoda primjene Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske (ZERP) te ratifikacija Arbitražnog sporazuma i potvrđivanje ugovora s NATO-om.
Sabor je zbog EU-a i daljnjeg usklađivanja zakona morao izmijeniti i Ustav, a osim što je izmjenama reguliran odnos RH i hrvatskih državnih tijela prema EU, Ustavom je ukinuta zastara za kaznena djela ratnog profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala, omogućeno je uvođenje obveznog srednjeg obrazovanja, u preambulu Ustava su vraćene sve manjine.
Pročitajte i ovo
Određeno je i da će se ustavne suce ubuduće birati dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a proračun izglasavati kvalificiranom većinom. Među ustavnim izmjenama bila je i ona koja određuje da hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj na izborima glasaju isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u zemljama u kojima imaju prebivalište te da biraju samo tri zastupnika neovisno o tome koliko ih se odazove na izbore.
Ustavnim promjenama ojačana je neovisnost pravosuđa, a izglasan je novi Zakon o kaznenom postupku (ZKP) prema kojem je vođenje istrage pripalo državnim odvjetnicima, a ne istražnim sucima. Upravo zbog njega Sanader je završio u pritvoru. On se nakon ostavke pokušao neuspješno aktivirati u stranci, a potom se vratio u Sabor, no ubrzo je stigao DORH-ov zahtjev za skidanje imuniteta i pritvaranje.
Sanader je tada već bio izvan zemlje, a nakon odluke Mandatno-imunitetnog povjerenstva (MIP) postao je bjegunac i tek je nakon 222 dana, najvećim dijelom provedena u austrijskom pritvoru, izručen Hrvatskoj, gdje se suočio s podizanjem više optužnica i nekoliko otvorenih istraga.
Šesti saziv Sabora obilježio je i presedan - HDZ je tužio SDP-ova Željka Jovanovića zbog izgovorene riječi. Naime, sa 64 glasa za, tri suzdržana i sedam protiv Jovanović je ostao bez imuniteta i to je bilo prvi put da je zastupniku skinut imunitet zbog izgovorene riječi. Iz toga doba datira i Šeksova ideja da se SDP zabrani, ali i njegovi česti sukobi s HDSSB-ovcima, Glavaševom strankom – Šeks je tada bio jedan od potpredsjednika Sabora.
''Neka cvjeta tisuću cvjetova, ne moramo svi biti isti i misliti isto'', kazao je Bebić jednom prigodom vezano uz još jedan sukob sa Šeksom, a osim Mao Ce Tunga i Sun Tzua, ostao je zapamćen i po podršci prijatelju Sanaderu te davnom inicijativom za gradnju Pelješkog mosta, ali i ljubavi prema poeziji, između ostalog i haikuu. Naime i sam se volio pohvaliti sročenim pjesmama, a vjerojatno najpoznatija je ona - "Zmija gleda žabu, žaba plače, jadna žaba." Nakon što se povukao iz politike, odrekao se povlaštene saborske mirovine i posvetio mandarinama.
Sedmi saziv Sabora – od 2011. do 2012.
Boris Šprem (14. 4. 1956. - 30. 9. 2012.)
SDP-ov Boris Šprem nakon pobjede SDP-a na parlamentarnim izborima 2011. godine jednoglasno je izabran za predsjednika Hrvatskog sabora, a uživao je poštovanje i vlasti i oporbe. Šprem je bio diplomirani pravnik, a preminuo je 2012. godine od teškog oblika raka plazma stanica krvi.
Blizak suradnik Zorana Milanovića ranije je bio na čelu zagrebačke Gradske skupštine, kao i predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske u doba Stipe Mesića. Za vrijeme dok je bio predsjednik Sabora ukinuto je pokroviteljstvo hrvatskog parlamenta nad komemoracijom u Bleiburgu.
Sedmi saziv Sabora – od 2012. do 2015.
Josip Leko (19. 9. 1948.)
SDP-ov Josip Leko jednoglasno je izabran na dužnost nakon Špremove smrt, a predsjedao je sedmim sazivom Sabora čija se pozicija promijenila ulaskom Hrvatske u EU 1. srpnja 2013. te su zastupnici dobili dodatne obveze i odgovornosti.
Između ostalog, donijet je i Zakon o suradnji Sabora i Vlade, pojačane su diplomatske aktivnosti zastupnika i Sabora, koji je napravio korak ka otvaranju prema građanima, ali ima još dosta posla na tom polju. Leko je godinama bio visokopozicionirani SDP-ovac, šef Glavnog odbora stranke, a od 2016. jedan od ustavnih sudaca.
Osmi saziv Sabora – od 2015. do 2016.
Željko Reiner (28. svibnja 1953.)
HDZ-ov Željko Reiner obnašao je dužnost predsjednika osmog saziva Sabora, a u prvom govoru na novoj funkciji založio se da se Hrvatski sabor preimenuje u Hrvatski državni sabor, koji je to ime već nosio ranije u neslavnom dijelu hrvatske povijesti, kao i od 1997. do 2001. godine.
Osim saziv Sabora imao je vrlo skroman zakonodavni učinak i najkraće trajanje, a ostat će zapamćen po presedanu da je vladajuća većina Domoljubne koalicije i Mosta srušila svojeg premijera Tihomira Oreškovića, ali i dogovoru u zadnji tren između HDZ-a i SDP-a o imenima 10 sudaca Ustavnog suda kako bi se izbjeglo ustavnu krizu i omogućilo provedbu novih parlamentarnih izbora. Osmi saziv Sabora ukinuo je ured bivšeg predsjednika države Stipe Mesića te vratio pokroviteljstvo nad obilježavanjem Bleiburga.
Akademik Reiner, okićen mnogim odličjima, između ostalog i hrvatski vitez Viteškog Reda Svetog Groba Jeruzalemskog, diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a bio je i ravnatelj KBC-a Zagreb te ministar zdravstva te član Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), najvišeg upravljačkog tijela te organizacije kao drugi Hrvat u povijesti. Objavio je mnogobrojne znanstvene i stručne radove, gostovao na sveučilištima u SAD-u i Europi, te je predavao na nizu europskih i svjetskih kongresa.
Deveti saziv Sabora – od 2016. do 2017.
Božo Petrov (16. 10. 1979.)
Mostov Božo Petrov izabran je za predsjednika Hrvatskoga sabora 2016. godine nakon što je njegova stranka po drugi put ušla u Vladu s HDZ-om. Zbog krize vlasti izazvane smjenom ministara u Vladi iz redova Mosta, a nakon što je Sabor odbio prijedlog za izglasavanje povjerenja ministru financija Zdravku Mariću, Petrov je podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskoga sabora i vratio se na mjesto saborskog zastupnika.
Petrov je po struci psihijatar, a prije dužnosti u Saboru bio je gradonačelnik Metkovića te potpredsjednik u prvoj Vladi HDZ-a i Mosta.
Deveti saziv Sabora – od 2017. do 2020.
Gordan Jandroković (2. 8. 1967.)
HDZ-ov Gordan Jandroković naslijedio je Petrova na dužnosti predsjednika Hrvatskoga sabora u devetom sazivu nakon što je Mostovac podnio ostavku. Taj će saziv Sabora od 151 zastupnika ostati upamćen po ''žetončićima'', preskakanjima u redove vladajućih i obrnuto – broj preletača je rekordan, naime, 35 ih je promijenilo klub, 24 i stranku. No, pamti se i lex Agrokor, nove zakone o hrvatskim braniteljima i o financiranju lokalnih jedinica te tzv. ''lex šerif'' po kojem više nema automatizma da kod neizglasavanja proračuna pada i čelnik lokalne vlasti.
Uvedeno je i novčano kažnjavanje zastupnika koji bez opravdanog razloga izostaju s plenarne sjednice, usvojene su mirovinska i porezna reforma, propisano da se u mirovinu ide sa 67 godina, snižene porezne stope, potvrđena Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum i donesena Deklaracija o položaju hrvatskog naroda u BiH.
Zbog ''afere Hotmail'' ostavku je na mjesto potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva podnijela Martina Dalić, a Mostova Ivana Ninčević Lesandrić svjedočenjem o kiretaži bez anestezije pokrenula je lavinu sličnih svjedočanstava.
Uvažavajući zahtjeve sindikalne inicijative ''67 je previše'' i potpise više od 700.000 građana, Sabor je sa 67 vratio na 65 godina života granicu za starosnu mirovinu, a zbog svog Poslovnika, 2018. je prvi put u modernoj povijesti zasjedao cijelu noć. Sabor je utvrdio novi kalendar blagdana i odlučio da će se Dan državnosti ponovno slaviti 30. svibnja i biti neradni dan, kao što je bio do 2001.
Pamti se i incident na rubu možebitnog fizičkog obračuna između Mostova Nikole Grmoje i premijera Andreja Plenkovića te bijesno bacanje makete aviona ministra obrane Damira Krstičevića. Međutim, svi su se, pa tako i Sabor suočili s epidemijom koronavirusa te potresom, koji je oštetio zgradu Sabora.
Zbog sprječavanja širenja zaraze uvedene su stroge mjere zaštite te je smanjen broj zastupnika koji istodobno mogu biti u sabornici, uvedeno je i glasanje videovezom, a Sabor je drugi put u svojoj modernoj povijesti zasjedao izvan svoje zgrade, u zgradi Ine u Šubićevoj, gdje je u jesen 1991., sklanjajući se od napada vojske bivše Jugoslavije, donio odluku o raskidu državnih veza sa SFRJ.
Jandroković, diplomirani politolog i inženjer građevine, jedan je od najdugovječnijih hrvatskih političara. Uspio je politički preživjeti Ivu Sanadera, Jadranku Kosor, Tomislava Karamarka i bez obzira na to tko je vodio stranku, uvijek je bio stranački visoko pozicioniran. Njegovi politički protivnici, a i ne samo oni svakako su ga nazivali - ulizicom, njonjom, rektalnim alpinistom, a poznata su njegova prepucavanja s Milanovićem, čija je sestrična Jandrokovićeva supruga. Nekoliko je puta bio biran za saborskog zastupnika, bio je i ministar vanjskih poslova i europskih integracija, a 2016. godine imenovan je glavnim tajnikom HDZ-a.
Pročitajte i ovo
Deseti saziv Sabora - od 2020. do 2024.
Gordan Jandroković
HDZ-ov Gordan Jandroković izabran je za predsjednika Sabora i u desetom sazivu hrvatskog parlamenta, koji je također obilježilo raspadanje pojedinih stranačkih redova, iako u manjem obimu. SDP je zbog raskola u stranci ostao bez polovice svojih zastupnika, koji su oformili Socijaldemokrate i postali druga po jačini oporbena stranka u Saboru, a raskolio se i Domovinski pokret. Hrvoje Zekanović postao je jedan od najgorljivijih branitelja Andreja Plenkovića iako je Plenkovića ranije nazivao ''hodajućom sotonom'', a šef HDZ-a svako malo je u Saboru predstavljao nove ministre usred brojnih afera.
Deseti saziv Sabora donio je stotine zakona, između ostalog Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom, paket zakona iz petog kruga porezne reforme, a zakon o obnovi kao i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti mijenjao je nekoliko puta. Donesen je, između ostalog, i novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa, o elektroničkim medijima, proračunu... Proglašen je isključivi gospodarski pojas u Jadranskom moru, doneseni su zakoni vezani za ulazak u Schengen i uvođenje eura, kao i niz zakona koji se tiču mirovinske reforme, a između ostalog redefinirana je obiteljska mirovina.
Uveden je očinski dopust i izglasani zakoni vezani uz rodiljne naknade, veći dječji doplatak te roditelje njegovatelje. Zakonom o trgovina uvedena je neradna nedjelja, novim zakonom su prekrojene izborne jedinice, a donesen je i Etički kodeks za zastupnike. Oni iz oporbenih redova ostat će zapamćeni i zbog 40-minutnog lupanja pločicama po klupama za vrijeme Plenkovićeva podnošenja godišnjeg izvještaja o radu Vlade u listopadu 2023.
Zgrada Sabora na Markovu trgu dodatno je oštećena u petrinjskom potresu, a uskoro bi napokon trebala krenuti obnova. Novi zastupnici nakon izbora u budućem 11. sazivu započet će svoj mandat u novim, privremenim prostorima na Hrvatskom vojnom učilištu, a predviđa se da bi obnova Sabora mogla potrajati oko tri godine.
