Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Deset godina i četiri mjeseca prošla su otkako je Hrvatska podnijela službeni zahtjev za članstvom u EU. Dug put do punopravnog članstva završava prvog srpnja. Evo kako je sve to izgledalo posljednjih 10 godina.


S 1. srpnjem 2013. godine Hrvatska završava dug put prema Europskoj uniji, kojoj je težila od svoje neovisnosti i taj datum ostat će ubilježen kao jedan od najvažnijih u njezinoj povijesti.

Početkom 90-tih prošlog stoljeća kada je Hrvatska proglasila samostalnost, zbog čega je i napadnuta, europske integracije zbog takvih okolnosti nisu mogle biti u prvom planu. Hrvatska je tako ispala iz kruga zemalja srednje i istočne Europe koje su već krajem 2002. godine završile pristupne pregovore, a 1. svibnja 2004. postale članicama EU-a.

Tek s ulaskom u 21. stoljeće Hrvatska se počinje ubrzano približavati EU-u. Potencijalnom kandidatkinjom za članstvo Hrvatska postaje u listopadu 2001. godine, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a u veljači 2003. podnosi službeni zahtjev za članstvom. Tada se činilo da bi Hrvatska mogla brzo postati članicom, a nije se posve isključivala ni mogućnost da sustigne Bugarsku i Rumunjsku.

>> Otkrijte koliki su životni troškovi u europskim metropolama, a koliki u Zagrebu

No, pristupni pregovori otvoreni su tek 3. listopada 2005. i ispostavilo se da su bili najdulji dosad - pet godina i devet mjeseci. Sve zemlje srednje i istočne Europe koje su ušle u EU 2004. i 2007. pregovarale su kraće od Hrvatske.

Prva skupina od šest zemalja (Mađarska, Poljska, Estonija, Češka, Slovenija i Cipar) započela je pregovore 31. ožujka 1998. godine. Druga skupina, s također šest zemalja (Slovačka, Rumunjska, Latvija, Litva, Bugarska i Malta), otvorila je pregovore 15. veljače 2000. Deset od njih, sve osim Bugarske i Rumunjske, zatvorile su zadnja poglavlja u pregovorima sredinom prosinca 2002. godine.

Prva skupina završila je pregovore za četiri godine i devet mjeseci, a četiri zemlje iz druge skupine (Slovačka, Latvija, Litva i Malta) za rekordne dvije godine i deset mjeseci. Bugarska i Rumunjska završile su pregovore u prosincu 2004., dakle, pregovarale su četiri godine i deset mjeseci.

Nakon pada Berlinskog zida i rušenje komunističkih režima u Europi je vladao veliki entuzijazam, a proširenje se smatralo povijesnom nuždom i političkim imperativom. Ubrzo će se pokazati da entuzijazam političkih elita nisu u potpunosti dijelili i njihovi birači. Prvi takvi znakovi vidjeli su se u proljeće 2005. godine kada su Francuska i Nizozemska na referendumu odbacile prvi europski ustav, a jedno od objašnjenja za takvo glasovanje bio je strah građana tih zemalja da će proširenjem, za koje su smatrali da je obavljeno prebrzo, njihova radna mjesta i životni standard biti ugroženi od konkurencije s istoka.

Nepovjerenje javnosti u starim članicama još se više povećalo kada u EU ulaze Bugarska i Rumunjska, za koje se smatralo da su nespremne za članstvo i koje se još i danas nalaze pod nekom vrstom monitoringa.

Odmah na početku hrvatskih pregovora vidjelo se da će proces ići puno sporije nego što je to bio slučaj u pregovorima s ostalim bivšim komunističkim zemljama. Hrvatskoj je od formalnog otvaranja pregovaračkog procesa u listopadu 2005. do otvaranja prvog poglavlja u lipnju 2006. trebalo oko devet mjeseci, dok je primjerice Slovačka koja je započela pregovore 15. veljače 2000. već sljedeći mjesec otvorila pregovore u osam poglavlja, a već u lipnju šest od tih osam poglavlja je zatvorila. Hrvatska je kroz cijelu 2006. godinu otvorila samo pet poglavlja, od kojih je dva zatvorila.

Usporavanje pregovora godinama se objašnjavalo i još uvijek se objašnjava famoznim 'umorom od proširenja' i potrebom da se EU najprije iznutra konsolidira prije nego što se nastavi dalje širiti.

>> U koje će se države od 1. srpnja moći samo s osobnom, a u koje i dalje s putovnicom?

Kako bi umirili kritike u EU-u su odlučili pooštriti pravila pregovaranja tako da se pogreške s Bugarskom i Rumunjskom ne ponove. U hrvatski pregovarački proces uvedena je novost, mjerila za otvaranje poglavlja. Na definiranju tih mjerila za pojedina poglavlja ponekad su bili potrebni tjedni i mjeseci, što znatno usporavalo proces.

Europska unija se kroz tri godine, 2007., 2008. i 2009. godinu gotovo isključivo bavila unutarnjim institucionalnim reformama, prvo dogovaranjem, a onda i ratificiranjem Lisabonskog ugovora, koji je stupio na snagu tek u prosincu 2009. godine. Za to je vrijeme proširenje bilo u drugom planu, a to se još više pojačalo izbijanjem financijske i gospodarske krize.

Hrvatska je trebala započeti pregovore 17. ožujka 2005. godine. To je bio uvjetno dobiveni datum ovisan o potpunoj suradnji s Haškim sudom, odnosno nastojanju da se uhiti tada odbjegli generala Ante Gotovina. Velika Britanija je tada tvrdila da Hrvatska ne surađuje i da se Gotovina krije u Hrvatskoj, što se kasnije pokazalo netočnim, ali je zbog toga početak pregovora odgođen, a dragocjeno vrijeme izgubljeno.

Haški sud je i kasnije bio razlogom sporosti procesa. Zbog tzv. topničkih dnevnika, koje je tražilo haško tužiteljstvo, najteže poglavlje Pravosuđe i temeljna prava mjesecima je bilo blokirano.

Dosta vremena izgubljeno je i zbog blokade Slovenije, koja je pristupne pregovore s Hrvatskom nastojala iskoristiti za nametanje svoga viđenja u rješavanju bilateralnog pitanja razgraničenja na moru. Taj je problem riješen postizanjem dogovora o prepuštanju pitanja razgraničenja međunarodnoj arbitraži. Mnogi smatraju da Slovenija ne bi uspjela toliko blokirati pregovore da velikim članicama EU-a nije odgovarala sporost procesa.

Svoj dio krivice za to snosi i Hrvatska, poput ponovnog oživljavanja Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP), iako je ranije potpisala da ga neće primjenjivati za zemlje članice. U brodogradnji se godinama ništa nije radilo kako bi se brodogradilišta osposobila za opstanak na tržištu bez državnih potpora, na što se Hrvatska obvezala još kada je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Reforme i u drugim područjima mogle su ići brže, poglavito u najtežem poglavlju Pravosuđe i temeljna prava, gdje se u području borbe protiv korupcije godinama ništa nije poduzimalo.

>> Koji je najljepši kutak vašeg kraja?

I potkraj pregovora, koji su okončani 30. lipnja 2011. navodno je bilo ideja, nikad službeno potvrđenih, da se sa završetkom hrvatskih pregovora pričeka dok se ne osiguraju uvjeti za pokretanje pregovora sa Srbijom kako bi se simbolički, u jednom danu, završili pregovori s jednom, a započeli su drugom zemljom.

U hrvatski pristupni proces uvedena je još jedna novost - predpristupni monitoring. Na taj način osigurano je da zemlja koja završi pregovore ne zapusti rad na reformama, što se redovito ranije događalo nakon potpisivanja pristupnog ugovora. To je omogućilo da proces njegove ratifikacije ne bude puko ovjeravanje u parlamentima zemalja članica, nego učinkovit instrument za pritisak kako bi se s reformama nastavilo sve do ulaska u članstvo.

Pregled najvažnijih događaja u odnosima između Hrvatske i Europske unije, od priznanja hrvatske neovisnosti do punopravnog članstva u Europskoj uniji:

- 15. siječnja 1992. - Zemlje članice tadašnje Europske zajednice priznaju neovisnost Hrvatske.

- svibanj 1993. - Nakon izbijanja sukoba između Hrvata i Bošnjaka u Mostaru Europska komisija otkazuje prvu 'fact-finding' misiju u Hrvatskoj, koja je trebala ispitati mogućnosti za sklapanje prvog sporazuma s Europskom zajednicom.

- ožujak 1995. - Vijeće EZ-a donosi odluku o primanju Hrvatske u PHARE program i otvaranju pregovora o trgovini i suradnji.

- 4. kolovoza 1995. - Prvi dan Oluje, EZ donosi odluku o suspenziji pregovora za sklapanje sporazuma o trgovini i suradnji, koji se više neće obnoviti, te odluku o suspenziji provedbe PHARE programa za Hrvatsku.

- 1997. - EU usvaja politiku regionalnog pristupa namijenjenu državama jugoistočne Europe.

- svibanj 1999. - Europska komisija predlaže stvaranje nove generacije ugovornih odnosa u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Nova generacija ugovora iz Kopenhaških kriterije predviđa ispunjavanje dodatnih kriterija, kao što su puna suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), zaštita ljudskih i manjinskih prava, povratak prognanika i izbjeglica te prepoznatljiv angažman u regionalnoj suradnji.

- lipanj 1999. - Vijeće EU-a donosi odluku o pokretanju Procesa za stabilizaciju i pridruživanje (PSP) kao nove strategije za približavanje zemalja zapadnog Balkana (Hrvatska, BiH, Albanija, Makedonija i SR Jugoslavija) Europskoj uniji.

- 15. veljače 2000. - Osniva se Zajednička konzultativna radna skupina EU-RH kojoj je osnovna zadaća pomoći Hrvatskoj u pripremama za uključivanje u Proces stabilizacije i pridruživanja.

- ožujak 2000. - Ured Visokog predstavnika EU-a u Zagrebu pretvara se u Izaslanstvo Europske komisije.

- 24. svibnja 2000. - Europska komisija usvaja pozitivnu Studiju o izvedivosti za Hrvatsku kojom se potvrđuje da su ispunjeni preduvjeti za početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).

- 24. studenoga 2000. - Na rubu Zagrebačkog summita na kojemu sudjeluju predsjednici država i vlada zemalja jugoistočne Europe i EU-a započeli su pregovori o SSP-u između Hrvatske i EU-a.

- 14. svibnja 2001. - U Bruxellesu je parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

- srpanj 2001. - Parafiran je Privremeni sporazum koji se odnosi na dijelove SSP-a o liberalizaciji trgovine.

- 29. listopada 2001. - U Luxembourgu je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i Europske zajednice i njezinih država članica, a Hrvatska je time postala potencijalni kandidat za članstvo u EU-u.

- 1. ožujka 2002. - Na snagu je stupio Privremeni sporazum koji se odnosi na dijelove SSP-a o liberalizaciji trgovine. Time je omogućena asimetrična liberalizacija trgovine između Hrvatske i EU-a, tj. bescarinski izvoz 96 posto hrvatskih proizvoda na tržište Unije.

- 4. travnja 2002. - Europska komisija objavljuje Prvo godišnje izvješće o Procesu stabilizacije i pridruživanja za jugoistočnu Europu.

- 18. prosinca 2002. - Hrvatski sabor usvaja Rezoluciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.

- siječanj 2003. - Vlada RH usvaja prvi Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2003. godini.

- 21. veljače 2003. - Tijekom grčkog predsjedanja Unijom tadašnji premijer Ivica Račan u Ateni podnosi službeni hrvatski zahtjev za članstvo u EU-u.

- 21. lipnja 2003. - Na sastanku Europskog vijeća u Solunu usvaja se Solunska agenda, kojom se zemljama zapadnog Balkana potvrđuje jasna perspektiva članstva u Europskoj uniji.

- 10. srpnja 2003. - Predsjednik Europske komisije Romano Prodi predaje Vladi RH Upitnik s 4560 pitanja.

- 9. listopada 2003. - Vlada RH uručuje Europskoj komisiji odgovore na Upitnik EK.

- 20. travnja 2004. - EK donosi pozitivno Mišljenje o zahtjevu RH za članstvo u Europskoj uniji, tzv. 'avis', i predlaže otvaranje pristupnih pregovora.

- 18. lipnja 2004. - Europsko vijeće na summitu u Bruxellesu Hrvatskoj dodjeljuje status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Europsko vijeće u zaključcima navodi da će se na sastanku Europskog vijeća u prosincu 2004. odrediti datum za početak pristupnih pregovora.

- 6. listopada 2004. - U skladu sa zaključcima sastanka Europskoga vijeća u lipnju, Europska komisija objavljuje Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku kojom se pojašnjavaju pojedinosti priprema i uvjeta za stjecanje punopravnog članstva. Predpristupna strategija čini podlogu za izradu Pregovaračkog okvira za pregovore o pristupanju EU te utvrđuje da će Europska komisija 2005. Hrvatsku uključiti u Izvješće o napretku u procesu integracije u EU.

- 17. prosinca 2004. - Europsko vijeće na summitu u Bruxellesu donosi odluku da će pregovore o članstvu RH u EU započeti 17. ožujka 2005. pod uvjetom da Hrvatska do tada ostvari punu suradnju s Haškim sudom. U zaključcima Vijeća navedene su i smjernice za izradu Pregovaračkog okvira u koji trebaju ući iskustva iz petoga kruga proširenja EU-a.

- 1. veljače 2005. - Nakon ratifikacije u parlamentima država članica EU-a na snagu je stupio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i EU.

- 3.-4. ožujka 2005. - U Zagrebu je održan prvi sastanak Zajedničkog parlamentarnog odbora Republike Hrvatske i Europske unije.

- 14. ožujka 2005. - Predsjednici parlamentarnih stranaka usuglasili su s tadašnjim predsjednikom Vlade RH Ivom Sanaderom imena voditelja 13 pregovaračkih skupina u 35 pregovaračkih poglavlja. Ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović imenovana je voditeljicom pregovaračke skupine, a Vladimir Drobnjak glavnim pregovaračem u procesu pristupnih pregovora.

- 16. ožujka 2005. - Vijeće za opće i vanjske poslove (ministri vanjskih poslova zemalja članica) donosi odluku o odgodi početka pregovora s Hrvatskom. Vijeće EU-a nije definiralo novi datum za početak pregovora, već je u zaključcima navelo da će se bilateralna Međuvladina konferencija sazvati kad Vijeće EU-a utvrdi da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haškim sudom. Vijeće je istog dana usvojilo Pregovarački okvir za Hrvatsku što ga je Europska komisija predložila krajem siječnja u kojem se definiraju pravila prema kojima će se voditi pregovori s Hrvatskom. Novost su mjerila (tzv. benchmarks) za otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Novost je i to da je 31 poglavlje pravne stečevine podijeljeno u 35 pregovaračkih poglavlja.

- 23. ožujka 2005. - Na sastanku Europskog vijeća predsjednici država ili vlada 25 članica EU-a odlučili su osnovati Radnu skupinu za Hrvatsku čija je zadaća utvrditi stupanj hrvatske suradnje s Haškim sudom. Članovima radne skupine imenovani su predstavnici Europske komisije (povjerenik za proširenje Olli Rehn), Austrije (ministrica vanjskih poslova Ursula Plassnik), Luksemburga (predsjednik vlade Jean-Claude Juncker) i Velike Britanije (ministar vanjskih poslova Jack Straw) te povjerenik za Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana.

- 25. travnja 2005. - Radna skupina za Hrvatsku u Bruxellesu sastaje se s glavnom tužiteljicom Haškoga suda Carlom del Ponte. Na sastanku sudjeluje i premijer Sanader. Vlada RH potom zajedno s Haškim sudom usvaja Akcijski plan za rješavanje slučaja generala Ante Gotovine (tzv. Program od šest točaka) i započinje s njegovom provedbom.

- 26. travnja 2005. - U Zagrebu je održan prvi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između Republike Hrvatske i Europske unije, čime je označena nova faza u odnosima Hrvatske i EU.

- 13. lipnja 2005. - Vijeće ministara vanjskih poslova EU-a potvrđuje da je Hrvatska ostvarila napredak u suradnji s Haškim sudom. Prethodno se i Radna skupina Vijeća EU-a pozitivno izjasnila o suradnji Hrvatske s Haškim sudom. U zaključcima Vijeća koja se odnose na Hrvatsku potvrđuje se da će se bilateralna Međuvladina konferencija RH-EU sazvati kad se utvrdi puna suradnja Hrvatske s Haškim sudom.

- 30. rujna 2005. - Predsjednik RH Stjepan Mesić i premijer Sanader u Zagrebu su se sastali s glavnom tužiteljicom Haškoga suda Carlom del Ponte.

- 2. listopada 2005. - Glavna tužiteljica Haškoga suda Carla del Ponte potvrdila je Vijeću ministara EU-a punu suradnju Hrvatske s Haškim sudom. Time je otvoren put za početak pregovora o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji.

- 3. listopada 2005. - Pregovori o pristupanju Hrvatske EU-u službeno su otvoreni u ranim jutarnjim satima u noći između 3. i 4. listopada na bilateralnoj Međuvladinoj konferenciji RH-EU u Luksemburgu.

- 14. listopada 2005. - Hrvatski sabor usvaja Rezoluciju o strategijskim odrednicama pregovora Hrvatske s Europskom unijom.

- 20. listopada 2005. - Hrvatska u Bruxellesu s poglavljem 25 Znanost i istraživanje, jednim od 35 poglavlja europske pravne stečevine o kojima će pregovarati tijekom pristupnih pregovora, započinje screening, odnosno analitički pregled usklađenosti hrvatskoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije, fazu koja prethodi konkretnim pregovorima o svakom pojedinom poglavlju.

- 9. studenoga 2005. - Europska komisija objavila je prvo Izvješće o napretku Hrvatske u procesu pristupanja Europskoj uniji. Izvješće na 121 stranici detaljno opisuje odnose između Hrvatske i EU-a, te analizira stanje u pogledu političkih i gospodarskih kriterija za članstvo.

- 8. prosinca 2005. - General Ante Gotovina uhićen je u Španjolskoj, što je do tada bilo otvoreno pitanje u suradnji Hrvatske s Haškim sudom.

- 12. lipnja 2006. - Na bilateralnoj Međuvladinoj konferenciji o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji na ministarskoj razini koja je održana u Luksemburgu, Hrvatska otvara i privremeno zatvara pregovore u prvom poglavlju u pristupnim pregovorima - u poglavlju 25. Znanost i istraživanje.

- 22. lipnja 2006. - Odlukom Vijeća EU-a, Radna skupina za zapadni Balkan (COWEB) prestaje biti nadležna za Hrvatsku, koja prelazi u nadležnost nove Radne skupine za proširenje i sporazume o pridruživanju Vijeća EU-a koja s radom započinje 1. srpnja 2006. U nadležnost Radne skupine za proširenje i sporazume o pridruživanju ulazi razmatranje provedbe svih političkih kriterija te svih pitanja vezanih uz SSP dok pitanja vezana uz regionalnu suradnju i regionalne inicijative (uspostava regionalnog ugovora o slobodnoj trgovini na temelju CEFTA-e, dijagonalna kumulacija podrijetla za države zapadnoga Balkana, inicijativa za uspostavu Regionalne škole za državnu upravu, izlazna strategija Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu) ostaju u nadležnosti Radne skupine za zapadni Balkan.

- 18. listopada 2006. - Bilateralnim screeningom za poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava završena je usporedba hrvatskoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije. Time je u 33 od 35 pregovaračkih poglavlja (u dva poglavlja, 34 Institucije i 35 Ostala pitanja, screening se ne provodi) izvršena usporedba hrvatskoga zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a.

- kraj 2006. - Na kraju 2006. godine Hrvatska je imala pet otvorenih poglavlja, od kojih su dva privremeno zatvorena (Znanost i istraživanje i Obrazovanje i kultura).

- 2007. godina - Otvoreno još 11 poglavlja, ali nijedno nije zatvoreno.

- 1. siječnja 2008. - Stupa na snagu Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP), čemu se najviše protive Slovenija i Italija.

- 12. ožujka 2008. - Hrvatski Sabor suspendira provedbu ZERP-a za zemlje članice EU-a, a Europska komisija najavljuje da će najesen te godine objaviti indikativni plan za dovršetak pregovora do kraja 2009. godine.

- listopad 2008. - Slovenija započinje s blokadom hrvatskih pristupnih pregovora uz obrazloženje da Hrvatska svojim dokumentima dostavljenim tijelima EU-a u okviru pristupnog postupka prejudicira međusobnu granicu na kopnu i moru.

- studeni 2008. - Europska komisija objavila indikativni plan za dovršetak pregovora, prema kojem je do kraja 2008. godine trebalo imati osam zatvorenih poglavlja i skoro sva otvorena, s tim da su se ona poglavlja koja bi eventualno ostala neotvorena, trebala otvoriti početkom 2009. godine. Po tom planu, u prvoj polovici 2009., pod češkim predsjedanjem, trebalo je zatvoriti 11, a u drugoj polovici, pod švedskim predsjedanjem preostalih 14, odnosno 16, ako se uzmu u obzir dva poglavlja pod nazivom Institucije i Ostala pitanja u kojima nema klasičnih pregovora.

- 19. prosinca 2008. - Na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju broj poglavlja koje Slovenija blokira narastao na deset. Na kraju 2008. Hrvatska ima 22 otvorena poglavlja, od kojih je sedam zatvoreno.

- veljača 2009. - Nekoliko zemalja na čelu s Velikom Britanijom i Nizozemskom počinje s blokadom otvaranja poglavlja 23 - Pravosuđe i temeljna prava, zbog topničkih dnevnika iz Oluje koje traži Haški sud.

- prva polovica 2009. - Slovenija nastavlja s blokadom. Prvi se put se događa da se pod jednim predsjedništvom (češkim) ni otvara niti zatvara ijedno poglavlje.

- 1. srpnja 2009. - Ivo Sanader podnosi ostavku, a premijersku dužnost preuzima Jadranka Kosor.

- 4. studenoga 2009. - Hrvatska i Slovenija u Stockholmu potpisuju sporazum kojim se granični prijepor prepušta međunarodnoj arbitraži. Slovenija deblokira pregovore i do kraja 2009. Hrvatska otvara šest, a zatvara 10 poglavlja.

- 30. lipnja 2010. - Hrvatska konačno otvara sva poglavlja, među njima i dva najteža, Tržišno natjecanje i Pravosuđe i temeljna prava. U prvoj polovici 2010. godine Hrvatska je otvorila pet i zatvorila tri poglavlja.

- 3. listopada 2010. - Navršava se pet godina od početka pregovora; do kraja ostalo zatvoriti još sedam poglavlja. Krajem 2010. Europska komisija najavljuje da će u ožujku 2011. objaviti izvješće o ispunjavanju mjerila u poglavlju 23 što se ocjenjuje kao ključni trenutak za završetak pregovora, budući da to poglavlje diktira završetak cijelog pregovaračkog procesa.

- 2. ožujka 2011. - Komisija objavljuje izvješće o ispunjavanju mjerila za poglavlje 23 - Pravosuđe i temeljna prava. U izvješću se potvrđuje 'znatan napredak', ali još uvijek nedovoljan da bi Komisija preporučila Vijeću EU-a zatvaranje toga poglavlja.

- 14. travnja 2011. - Mađarski premijer Viktor Orban, čija zemlja predsjedava EU-om, u Europskom parlamentu dramatično upozorava da među članicama EU-a postoje snažni otpori prema proširenju i da je upitan lipanjski rok za završetak pregovora .

- 17. svibnja 2011. - Iz okruženja povjerenice za pravosuđe Viviane Reding stiže informacija da je preporučila svom kolegi Štefanu Fueleu zatvaranje poglavlja 23 jer smatra da je Hrvatska ispunila sve zahtjeve.

- 10. lipnja 2011. - Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso prvi objavljuje da Komisija predlaže Vijeću EU-a zatvaranje preostala četiri poglavlja te da je ciljani datum ulaska u članstvo 1. srpnja 2013. godine. Nakon toga zemlje članice počinju s usuglašavanjem pregovaračkih stajališta na temelju prijedloga Komisije.

- 24. lipnja 2011. - Europsko vijeće donosi političku odluku o završetku pregovora. U svojim zaključcima poziva da se pregovori s Hrvatskom završe do kraja lipnja, a pristupni ugovor potpiše do kraja 2011.

- 30. lipnja 2011. - Hrvatska zatvara zadnja četiri pregovaračka poglavlja - Tržišno natjecanje, Pravosuđe i temeljna prava, Financijske i proračunske odredbe i Ostala pitanja.

- 14. rujna 2011. - Odbor stalnih predstavnika EU-a (COREPER) potvrđuje nacrt Ugovora o pristupanju na engleskom jeziku.

- 17. rujna 2011. - Poljski premijer Donald Tusk osobno donosi u Zagrebu nacrt Ugovora o pristupanju.

- 01. prosinca 2011. - Europski parlament golemom većinom odobrava Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, što je preduvjet za njegovo potpisivanje. Od 634 zastupnika, koji su pristupili glasovanju, za pristanak na pristupni ugovor glasovala su 564 eurozastupnika, suzdržanih je bilo trideset i dvoje, a protiv 38.

- 05. prosinca 2011. - Vijeće EU-a za opće poslove daje konačno zeleno svjetlo za Ugovor o pristupanju Hrvatske EU-u

- 09. prosinca 2011. - Predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor potpisali su Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, neposredno prije početka sastanka Europskog vijeća. Hrvatska prvi put sudjeluje na summitu EU-a kao promatrač.

- 22. siječnja 2012. - Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Drugi referendum u hrvatskoj povijesti, nakon referenduma o samostalnosti 1991. godine. Na referendum se odazvalo 1.960.208 birača ili 43,51 posto. Za ulazak je glasovalo njih 66,27 posto, protiv ih je bilo 33,13 posto.

- 1. veljače 2012. - Slovačka prva ratificira hrvatski pristupni ugovor. U veljači je ratifikacija prošla u još tri parlamenta zemalja članica Mađarskoj, Bugarskoj i Italiji.

- 9. ožujka 2012. Hrvatski sabor potvrđuje odluku s referenduma i jednoglasno ratificira Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. U ožujku prolazi ratifikacija na Malti i u Latviji.

- 24. travnja 2012. - Europska komisija objavljuje prvo izvješće u sklopu predpristupnog monitoringa za tri najteža poglavlja - Tržišno natjecanje, Pravosuđe i temeljna prava i Pravda, sloboda i sigurnost. Komisija ocjenjuje da je Hrvatska postigla znatan napredak i identificirala je ograničen broj pitanja u kojima su potrebni daljnji napori. Glavne zamjerke Europske komisije odnosile su se na imenovanje političara u nadzorne odbore državnih poduzeća, na zakon o policiji, posebni porez za mobilne operatere te na odgodu primjene zakona o javnim ovršiteljima.

- U travnju se nastavlja ratifikacija u Litvi, a Cipar ratificira u svbinju.

- lipanj 2012. - Češka, Irska i Rumunjska dovršavaju ratifikacijski postupak.

- srpanj 2012. - Austrija ratificira pristupni ugovor.

- rujan i listopad 2012. - slijedi ratifikacija u Estoniji, Portugalu, Poljskoj, Luksemburgu, Španjolskoj i Grčkoj.

- 10. listopada 2012. - Komisija objavljuje sveobuhvatno izvješće o predpristupnom monitoringu u kojem, osim napretka, utvrđuje i deset zadaća koje Hrvatska mora obaviti do pristupanja Uniji. U njemačkim medijima izlazi nekoliko vrlo kritičnih članaka u kojima se ističe da Hrvatska nije spremna za članstvo. U sličnom tonu bilo je i nekoliko izjava dužnosnika njemačkog parlamenta, prije svega predsjednika Bundestaga Norberta Lammerta i predsjednika odbora za europske poslove Guenthera Krichbauma.

- studeni 2012. - ratifikacija u Švedskoj i u donjem domu britanskog parlamenta.

- prosinac 2012. - Finska ratificira pristupni ugovor.

- siječanj 2013. - Ratifikacija u Francuskoj i dovršetak ratifikacijskog postupka u Velikoj Britaniji.

- 11. ožujka 2013. - Hrvatski premijer Zoran Milanović i tadašnji slovenski premijer Janez Janša potpisuju u Mokricama Memorandum o suglasnosti o rješavanju pitanja prenesene štednje Ljubljanske banke. Time je otklonjena najveća neizvjesnost u postupku ratifikacije, koja je trajala nekoliko mjeseci. Naime, nakon slovenske blokade tijekom pristupnih pregovora, prijetila je opasnost da zapne i ratifikacija pristupnog ugovora u Sloveniji jer je u jednom trenutku prijetila opasnost prijevremenih izbora, što bi otvorilo pitanje hoće li ta zemlja imati dovoljno vremena da ratificira pristupni ugovor do 1. srpnja, predviđenog datuma ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

26. ožujka 2013. - Europska komisija objavljuje treće i posljednje izvješće o monitoringu u kojem konstatira da je Hrvatska provela sve reforme na vjerodostojan, održiv i nepovratan način, da ispunjava sve uvjete za punopravno članstvo od 1. srpnja i da više nema razloga za nastavak mehanizma monitoringa. Izvješće je u Zagreb osobno donio povjerenik za proširenje Štefan Fuele i predstavio ga na posebnoj sjednici hrvatske vlade, sazvanoj za tu prigodu. Time je uklonjena prepreka za ratifikaciju pristupnog ugovora u Njemačkoj i Danskoj, koje su za dovršetak ratifikacije čekale završno izvješće o monitoringu.

- 2. travnja 2013. - Slovenija ratificira pristupni ugovor. U travnju se dovršava i ratifikacijski postupak u Belgiji i Nizozemskoj.

- 14. travnja - 2013. - Hrvatski građani prvi put izlaze na europske izbore kako bi izabrali 12 zastupnika u Europskom parlamentu. Izabrani zastupnici preuzimaju dužnost s prvim danom članstva, 1. srpnja, a mandat im istječe u proljeće 2014. godine kada će se u svim državama članicama birati novi saziv Europskog parlamenta. Glavno obilježje prvih europskih izbora bila je iznimno niska izlaznost birača, glasovalo je ih samo 20,84 posto.

- 2. svibnja 2013. - ratifikacija u Danskoj.

- 7. lipnja 2013. - Dovršena ratifikacija u Njemačkoj, jednoglasnom potporom u Bundesratu, nakon što je 16. svibnja Bundestag, donji dom saveznog parlamenta, s 583 glasa za i šest suzdržanih, prihvatio hrvatski pristupni ugovor. Njemačka je posljednja zemlja koja je ratificirala hrvatski pristupni ugovor.

- 10. lipnja 2013. - Europski parlament daje pozitivno mišljenje o prvom hrvatskom povjereniku u Europskoj komisiji Nevenu Mimici, koji dužnost povjerenika za zaštitu potrošača preuzima 1. srpnja.

- do 30. lipnja 2013. - Svih 27 zemalja članica položilo je isprave o ratifikaciji kod talijanske vlade u Rimu, koja je depozitar europskih ugovora. Time su ispunjeni svi uvjet za ulazak u punopravno članstvo Europske unije.

- 1. srpnja 2013. - Nakon nešto više od 10 godina i četiri mjeseca od službenog podnošenja zahtjeva za članstvo u EU-u, Hrvatska postaje njezinom 28. članicom.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook