Najpoznatiji špijuni u povijesti

Mata Hari

Pročitajte i ovo Ana i Artem Dultsev Ruski špijunski par iz Slovenije: "Kada smo stigli, shvatili smo da uopće ne govorimo ruski" Utječu na pogoršanje susjednih odnosa Protjerani ruski špijuni iz Slovenije: Ekipa Dnevnika Nove TV provjerila je kriju li se špijuni i u Hrvatskoj

Nakon što se razvela 1905. godine, Margaretha Geertruida Zelle započela je karijeru kao egzotična plesačica i uzela umjetničko ime Mata Hari.

Predstavljala se kao princeza s Jave, a tijekom tog razdoblja svog života, često su je fotografirali u oskudnoj odjeći i čak nagu.

Družila se s pripadnicima visoke klase i postala prostitutka za mnoge visoko rangirane muškarce i političare. To ju je dovelo u dobru poziciju iz koje je mogla prikupljati tajne i važne informacije.

Tijekom Prvog svjetskog rata, Nizozemska je zadržala neutralnost te je tako Mati Hari bilo moguće slobodno prelaziti sve granice.

Jednom ju je na razgovor pozvala Britanska tajna služba kojoj je rekla da je francuska špijunka, no Francuzi su kasnije opovrgli tu informaciju.

U siječnju 1917., njemački vojni ataše u Madridu poslao je kodiran radio-signal u Berlin, u kojem je izjavio da primaju odlične informacije od njemačkog špijuna kodnog imena H-21.

Francuzi su presreli poruku te su špijuna H-21 identificirali kao 41-godišnju Matu Hari. 13. veljače 1917. Mata Hari je uhićena u Parizu u svojoj hotelskoj sobi. Osuđena je na smrt zbog špijunaže, a pogubljena je 15. rujna 1917.

Julius i Ethel Rosenberg

Julius i Ethel Rosenberg bili su američki komunisti osuđeni na smrt jer su prenosili američke nuklearne tajne Sovjetskom Savezu.

Upoznali su se i Komunističkoj mladeži 1936, gdje je on bio vođa. Juliusa je regrutirao KGB 1942. i bio je nagrađen titulom jednog od njihovih najboljih špijuna.

Rusima je prenosio povjerljive izvještaje, KGB je opskrbio mnogim dokumentima Nacionalnog odbora za aeronautiku.

Bivši mehaničar u Los Amosu (područje za nuklearni razvoj SAD-a), narednik David Greenglass, priznao je da je odavao tajne informacije Sovjetima tijekom čega je u špijunažu uveo supruga svoje sestre, Juliusa Rosenberga.

Ispočetka je nijekao upletenost svoje sestre Ethel, no na suđenju Rosenbergovima 1951. bio je glavni svjedok optužbe te je sudu ispričao detalje upletenosti Ethel u špijunažu.

Rosenbergovi su osuđeni na smrt. Pogubljeni su na električnoj stolici u zatvoru Sing Sing 1953. godine.

Ames

Ames je bivši CIA-in službenik koji je osuđen za špijunažu za Sovjetski Savez 1994. godine.

Na svom prvom zadatku, bio je stacioniran u Ankari gdje mu je dužnost bila vrbovanje sovjetskih špijuna. No, zbog financijskih problema, Ames je 1985. počeo igrati dvostruku igru i istodobno špijunirati za Ruse.

Informacije koje je pružao Rusima, otkrile su najmanje 100 CIA-inih agenata u KGB-u, od kojih je 10 pogubljeno.

Na tim je informacijama zaradio 4,6 milijuna dolara. Kada su ga razotkrili, osuđen je na doživotnu kaznu zatvora.

Casanova

Casanova je rođen u Veneciji, a najpoznatiji je po osvajanju žena i knjizi 'Priča mog života', koja daje najbolji pregled njegovog života u 18. stoljeću.

Bio je odvjetnik, a tijekom godina je imao toliko romantičnih veza s utjecajnim ženama da je i sam postao vrlo utjecajna osoba.

Obogatio se i osiromašio vrlo brzo – u jednoj je noći izgubio imovinu u vrijednosti oko milijuna eura. Između 1774. i 1782. radio je kao špijun za venecijanske vlasti, ali nije poznato što je točno bila njegova uloga.

1782. bio je protjeran iz Venecije zbog širenja klevete o jednom venecijanskom patriciju. Nakon progonstva, postao je knjižničar i živio u službi češkog vojvode. 

Fuchs

Fuchs je bio njemački teoretičar fizike koji je radio u Los Alamosu na projektu atomske bombe. Bio je odgovoran za mnoge važne teorijske kalkulacije vezane za prvo fuzijsko oružje i rane modele hidrogenske bombe.

Dok je pohađao sveučilište u Njemačkoj, Fuchs je postao uključen u rad njemačke komunističke partije.

Nakon što su nacisti došli na vlast, pobjegao je u Englesku gdje je doktorirao fiziku.

Kratko je vrijeme radio na projektu britanske atomske bombe. Informacije je Sovjetima počeo odavati dok je radio za Britance s izgovorom da su oni imali pravo znati što Amerikanci i Britanci rade.

1943. premješten je u SAD kako bi asistirao na Manhattanskom projektu.

Od 1944. radio je u New Mexicu u Los Alamosu, a odande je KGB-u dvije godine odavao teorijske planove za izgradnju hidrogenske bombe. Također je odavao važne podatke za izradu urana 235, čime je Sovjetima omogućio uvid u informaciju o broju takvih bombi u vlasništvu SAD-a.

Pri povratku u Englesku 1946., odveden je na ispitivanje zbog informacija koje su britanske tajne službe dobile o njemu.

Dobio je zatvorsku kaznu od 14 godina, maksimalnu kaznu u Britaniji za prenošenje vojnih tajni prijateljskim zemljama.

Pušten je nakon devet godina, nakon čega se vratio u Njemačku.

John Andre

John Andre, britanski je službenik obješen kao špijun tijekom Američkog rata za nezavisnost.

S 20 godina postao je pripadnik britanske vojske i preselio se u Sjevernu Ameriku kako bi se pridružio okupatorskim snagama.

U Philadelphiji i New Yorku, gdje je bio stacioniran tijekom okupacije, bio je vrlo popularan u društvu.

Tijekom devet mjeseci koje je proveo u Philadelpiji, Andre je bio u kući Benjamina Franklina, iz koje je uzeo neke stvari koje su pripadale Franklinu.

1779. postao je pomoćnik generala britanske vojske. U travnju je postao vođa britanske tajne službe.

Sljedeće godine počeo je organizirati zavjere s američkim generalom Benedictom Arnoldom koji je bio zapovjednik West Pointa i predao ga Britancima za 20.000 funti. Taj je potez omogućio Britancima da odsjeku New England od ostalih pobunjeničkih kolonija.

U civilu i s lažnom putovnicom, Andre je putovao prema New Yorku s američkim dokumentima koje mu je priskrbio Arnold. Zaustavila su ga trojica naoružanih muškaraca.

Tijekom razgovora u kojem su obje strane bile zbunjene oko pripadnosti druge strane, Andre je priznao da je Britanac. Muškarci su ga pretražili i kod njega pronašli skrivene dokumente.

Pristupio je suđenju pred odborom viših vojnih službenika koji su ga 29. rujna 1780. osudili na smrt zbog suradnje s Amerikancima.

Nathan Hale

Nathan Hale bio je kapetan kopnene vojske za vrijeme Američkog rata za nezavisnost.

Smatra se prvim američkim špijunom. Najviše ga se pamti po govoru prije nego što su ga objesili.

'Jedino žalim što imam samo jedan život koji mogu izgubiti za svoju domovinu', rekao je.

Nakon što je diplomirao na Yaleu, postao je učitelj. Kada je počeo rat, pridružio se miliciji Connecticuta, gdje je postao prvi narednik.

Tijekom bitke na Long Islandu, Hale je volontirao u akciji u kojoj je trebalo britanskim snagama prići s leđa i nadgledati njihove aktivnosti.

Maskirao se u nizozemskog učitelja i otišao u New York. Zarobili su ga u krčmi nakon što su ga varkom namamili da prizna tko je zapravo.

Bio je zarobljen u blizini Flushing Baya u Queensu. Prema tadašnjim običajima, proglašen je krivim jer se ilegalno borio – taj je zločin bio kažnjavan smrću vješanjem. Tada je imao 21 godinu.

Bella Boyd

Bella Boyd je rođena s imenom Maria Isabella Boyd. Bila je špijunka za Konfederaciju u Američkom građanskom ratu. Djelovala je iz hotela svog oca , te je davala korisne informacije generalima Konfederacije.

Njezina karijera špijunke počela je prilično burno, kada su u dom njezinih roditelja provalili vojnici Unije s namjerom da na njega stave zastavu SAD-a. Jedan od vojnika je uvrijedio njezinu majku, nakon čega ga je Bella ubila pištoljem.

Tada joj je bilo 17 godina. Kada su je stavili pod nadzor počela je 'šarmirati' svoje čuvare i od njih izvlačiti vrijedne informacije.

Bella je informacije prosljeđivala generalima preko svoje ropkinje Elize Hopewell. Tijekom jednog napada na jedinicu koja ju je čuvala, uspjela je pobjeći i pridružiti se generalima kojima je slala informacije. Nagrađena je Južnjačkim križem časti.

Uhićena je i puštena dva puta, nakon čega se preselila u Englesku. Umrla je s 56 godina u SAD-u tijekom turneje na kojoj je držala predavanja o svojim špijunskim danima u Građanskom ratu.