Zoran Milanović je odlučio biti tvrdoglav i uporan. Lijepe, nekad i korisne osobine, ali ne i onda kada zapravo nemaš s čim i kim svoje ideje ostvariti. Još gore kada znaš da je na drugoj strani zid. A najgore ako si i premijer, a tvrdoglav si, uporan i ne slušaš.
Pročitajte i ovo
Službeni početak kampanje
Milanović: "Kissinger iz Antunovca je tada bio protiv mimohoda, a sada se usudio to napraviti bez mene"
'Lex Perković'
Reding: Još nema kompromisa s Hrvatskom
A nema se tu što više reći. Sad je kasno i pričati zašto nešto nismo ispregovarali, pa kao i europski uhidbeni nalog. Možemo li dobiti neki ustupak, kao i neke druge zemlje? Ali to nije važno. Ispregovarano - potpisano. Barem bi to netko tko poštuje red i rad trebao znati.
>> U Bruxellesu ljutiti: Idući tjedan pred EK prijedlog mjera protiv Hrvatske
>> 'Neprimjereno je da službenici EU netočnim tvrdnjama prozivaju državu članicu'
>> Govor Ministarstva pravosuđa najblaže rečeno je krajnje nediplomatski
Zoran Milanović je zadnji kojeg se može povezati s tajnim službama devedesetih. Ili s Perkovićem. Jer premijer je završavao fakultet s rektorovim nagradama, a Josip Perković je s blagoslovom Tuđmana promijenio kaput i kao desna ruka Gojka Šuška radio u tajnim službama.
A što je radio, što nije, što su tajne službe i ostali represivni aparat radili oko procesuiranja komunističkih zločina, više ništa jasno ili, još gore, imali su zabranu tadašnjeg vodstva da to istražuju.
Kao i premijera, teško da nekog u ovoj Vladi mogu povezati s tajnim službama, komunizmom ili partijskim stažem. Teško mi je vjerovati da je Perković sa svojim agentima vrbovao po Braču ministre Bauka ili Marasa kada su se kao tinejdžeri vraćali iz noćnih izlazaka. Ili, recimo, Orsata Miljenića na Pravnom fakultetu.
Možda bi o tim zločinima nešto mogli reći i neki koji su sad najglasniji, a ima ih i u HDZ-u. No, i to je sad manje važno, pa i promjena Ustava koja je uistinu nepotrebna.
Kao što je ova zemlja odavno trebala riješiti sve, pa i komunističke zločine, tako ova zemlja treba i dogovor Milanovića i Karamarka oko ustavnih promjena koje bi reformirale pravosuđe. Jer to je problem veći od Milanovićeve ideje.
Sve dok imamo ovakvo stanje u pravosuđu, da se ministar može baviti samo nabavom spajalica, a nitko od političara ne smije jer, eto, tako je netko komentirao stanje u pravosuđu, ova zemlja neće ići naprijed. Pa neće ni procesuirati nijedan komunistički zločin, zato što će tako odlučiti suci, a pogađate - politika ni bilo tko drugi neće moći ništa komentirati. Zoran Milanović može, i dobro je da i dalje bude uporan i tvrdoglav, ali, evo, imao je stotine drugih primjera da se tu iskaže.
Ovdje ima samo jednu mogućnost da poštuje ono što je ispregovarano i zatvori priču Lex Perković. Da ne sramoti sebe, ali ni zemlju.
Premalo smo u EU da bismo već bili veliki mangupi, i to tamo gdje ne treba. Baš kao što i mi kao nacija moramo odrasti i shvatiti da nismo kolonija i da se ne ponašamo kolonijalno. No to je sad jedna druga priča. Zato, Zorane, povuci taj zakon i tvrdoglavost pokaži na drugim primjerima!
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook