"Želim potaknuti i mlade i stare da pomažu drugima. Mislim da danas toga ima manje nego što bi trebalo biti“, započeo je svoju priču 18- godišnji Borna Mamić iz Benkovca koji je odlučio pomoći potpunome strancu.
O apelu za pomoć objavljenom na portalu obavijestila ga je majka te je, kako kaže, odmah osjetio da mora pomoći. Na društvenim mrežama je uspio pronaći broj Ivana Barešića te ga je kontaktirao.
U tom trenutku Ivan je bio smješten kod prijateljice u Zadru, ali morao je otići jer su počeli stizati turisti.
"Rado sam se odazvao da ću mu pronaći smještaj i platiti najam mjesec dana“, rekao je Borna koji je smještaj tražio na internetu, ali nije bio uspješan jer je slobodnih apartmana i stanova bilo malo. "Svi čekaju turiste“, objasnio je.
Pročitajte i ovo
Gotovo je odustao od pomoći, ali gurala ga je želja da ne ostavi Ivana samoga na ulici. Ipak, uskoro im se osmjehnula sreća kada se jedna žena javila i Ivanu ponudila smještaj u svojoj kući u okolici Nina gdje ima slobodan kat.
"Istražio sam tko je ona i kome Ivana dajem u ruke. Nije mi cilj predati ga nekome i riješiti se toga nego da on bude na sigurnom“, rekao je mladi Benkovčanin.
Opisao je i kako je skupljao pomoć za Ivana. O svome planu obavijestio je lokalnog svećenika, majku i prijatelje. "Sve se jednostavno proširilo, ni sam ne znam kako“, rekao je Borna te dodao da mu je pomogla i humanitarka Marjana Ikić iz Zadra koja je razglasila Borninu akciju. Nakon toga, ljudi su mu se sami počeli javljati i donirati novac.
Zbrinuli i mačku Kiku
Borna je za Ivana organizirao i prijevoz. On i otac najboljeg mu prijatelja kombijem su otišli po Ivana, njegove stvari, ali i mačku Kiku, od koje se Ivan nije htio odvojiti.
"Njih dvoje su nerazdvojni. On nju gleda kao sve. Puno nam je značilo da mačka može ići s njime jer mislim da bi ga slomilo da nije“, prisjeća se Borna.
Za Ivana su toga jutra nabavili i potrepštine te hranu koje su kupili donacijama prijatelja, obitelji i dobronamjernika. U samoj selidbi sudjelovala je i Bornina majka, ali i trudna prijateljica.
"Želio bih to naglasiti jer mi je jako drago zbog toga“, rekao je mladić.
Gospođa Marija, koja je pristala Ivanu ponuditi smještaj "dok se ne snađe“, dočekala ih je ispred kuće.
"Njih dvoje su se sprijateljili, zajedno piju kavu i druže se. Drago mi je da ga je primila topla srca“, rekao je Borna.
Pročitajte i ovo
Ne namjerava stati
Borna, koji je nedavno završio Klasičnu gimnaziju u Sinju, oduvijek ima želju pomagati drugima. Ne djeluje unutar nijedne humanitarne udruge, no s majkom i prijateljicom ponekad ode na sastanke udruge Zajedno koja se bavi pomaganjem potrebitima. Osim toga, u humanitarnom djelovanju pomaže mu i savjetuje ga lokalni svećenik.
"Bojao sam se početi pomagati jer je to velika odgovornost, nije lagano nositi čovjeka na srcu. Zahvaljujući svećeniku Dominiku oslobodio sam se straha. Pomaganje Ivanu je moja prva akcija. Osjećam se baš ispunjeno, no ovo je tek moj početak. Planiram se nastaviti baviti humanitarnim radom“ rekao je Borna koji smatra da se potrebitima pridaje premalo pažnje.
A Ivan je, prepričava Borna, nakon selidbe bio umoran, ali i zahvalan.
"Došao je u Nin izgubljen. Mislim da ga je bilo strah jer nije znao ni kod koga se useljava. Bio je zbunjen, ali vidio sam da je zahvalan. Još uvijek mi piše poruke i zahvaljuje za sve“, rekao je Borna. S Ivanom je ostao u kontaktu, a najavio je da će mu nabaviti i prijenosni klima-uređaj.
Život Ivana nije mazio
Ivan je oduševljen mladim Bornom.
"Ne poznajem ga, ali toliko se zauzeo za mene, nemam riječi. Potrudio se i pomogao mi na razne načine, hranom, smještajem i svim drugim. A neki dan sam ga prvi put u životu vidio“, rekao je.
S gospođom Marijom super se slaže.
"Ne tražim od nje ništa, a brine se o meni. Voli mačke, kao i ja. Ne može biti bolje nego što je“, objasnio je za DNEVNIK.hr.
U nesretnoj situaciji našao se, kaže, jer je pomagao ljudima kojima nije trebao. Njegovoj situaciji pridonio je i moždani udar koji je pretrpio prije otprilike pet godina, a zbog kojega danas teže priča.
"Ostale su mi neke posljedice, ali bio sam uporan i radio sam vježbe za korekciju i snagu svaki dan. Ne odustajem“ rekao je i ispričao kako je tri mjeseca bio prikovan za krevet. Ipak, nikad nije kukao.
Ivan je u SAD-u pohađao University of California no diplomski studij nije uspio završiti. Od svojeg slikanja, nažalost, ne može živjeti.
"Bavim se apstraktnim slikanjem, izuzetno to volim. Neki kažu da sam talentiran, a sam prema sebi sam jako kritičan. Mnoge sam svoje slike uništio“, rekao je i dodao da jedina primanja koja ima je socijalna pomoć od 80 eura mjesečno koju dobiva na temelju svojeg invaliditeta. Osim toga, zaradi ako uspije prodati koju od svojih slika.
Prije dvije godine prodao je zemlju. Dio je potrošio pomažući drugima, a dio je uložio u slikarstvo. Htio se pridružiti umjetničkoj agenciji Art Basel u Švicarskoj, ali nije uspio.
U budućnosti bi se i dalje htio baviti slikanjem i od toga živjeti dostojanstveno. Ivan ima otvorene profile na Facebooku i Tik Toku na kojima dijeli i svoje slike.
"Puno sam toga prošao i sve što želim je slikati i imati svoj mir, biti na selu sa psima i mačkama. Ne treba mi mnogo da bih bio sretan i zadovoljan“ rekao je i dodao: "Umjetnik sam u duši i kad mi je najteže ja pjevam, sviram i slikam. Volim životinje i dobre ljude“.
A jednog dobrog mladog čovjeka, za kojega je imao samo riječi hvale, pronašao je u 18-godišnjem Borni Mamiću iz Benkovca.
