Galerija
Termin je bio 12. kolovoza prošle godine, a pred porod je sve češće išla na kontrole kod ginekologa. U sklopu jednog takvog pregleda, u petak 2. kolovoza, u privatnoj klinici u kojoj je vodila trudnoću detektiran joj je visoki tlak.
"Meni je rekla doktorica da pratim i vodim evidenciju tlaka. Bude li tlak 150, trebam ići u rodilište. Nemaš što čekati. I rekla mi je da izvadim urin jer je, kad sam se pomokrila u ordinaciji, bio zamućen", prisjetila se pacijentica koja je željela ostati anonimna.
I ona je sama je po struci medicinska sestra zaposlena u KBC-u Split i sve je savjete liječnika uredno poštovala. Kada se je tlak popeo na 150, otišla je, kako joj je rečeno, na hitni ginekološki prijem.
Primio ju je onda specijalizant. Spojili su je na CTG, a tlak se u međuvremenu normalizirao. Liječnica specijalistica je, kaže, samo kratko ušla. Pogledala te nalaze, potpisala ih i otišla. Specijalizant ju je onda pogledao, kaže, i na ultrazvuku te zaključio da je sve u redu.
"Ja sam pitala hoće li bar pogledati urin koji sam izvadila jučer. Znači, jučer. Oni meni taj dan kad sam ja došla, osim što su izmjerili tlak i CTG, ništa nisu napravili. I naravno da je u urinu bilo dosta bakterija. Znači, ja sam njemu morala sugerirati da mi pogleda urin", rekla je reporterki Provjerenog Ana Malbaša Major.
Na temelju nalaza koji je sama obavila privatno joj je propisao antibiotik. Nije joj izvađen novi nalaz mokraće niti joj je vađena krv. I prije nego što ju je pustio, morao je za savjet pitati medicinsku sestru.
"Pitao ju je što pišu ovim trudnicama s kojima je sve u redu, koju dijagnozu", ispričala je pacijentica pa odgovorila na pitanje gdje je bila doktorica: "Pa ne znam gdje je bila doktorica. Nje tu nije bilo."
Na idućem pregledu saznala strašnu vijest
Dao joj je specijalizant, kaže, i upute da doma prati tlak, pokrete djeteta i da sutra dođe za CTG zapis. U ponedjeljak, 5. kolovoza, odlazi na dogovoreni CTG i tog puta ju je primila druga liječnica.
"Pitala me zašto sam došla na CTG jer je jučer bio uredan, a meni je rečeno da ujutro dođem na kontrolni CTG. I one mi nisu spojili na CTG taj dan. Nego kažu: 'Ajde već kad ste došli, pogledat ću vas na ultrazvuku.'", prisjetila se pacijentica.
Tada je saznala strašnu vijest.
"Beba je umrla. Nisam mogla uopće, nisam plakala. Samo su mi se ovako noge počele klecati. I kaže: 'Imate koga? Tko vas je doveo?' A govorim, pa sama sam došla pješke. Kaže: 'Onda ništa, nazovite koga imate.", ispričala je.
Hospitalizirali su je tek tada kada je dijete umrlo. Uzeli joj sve mikrobiološke pretrage koje nisu prvi put kada je došla i smjestili je u sobi da može biti sama sa suprugom. Prvi dan nisu uspjeli izazvati umjetne trudove. Nisu ni drugi dan.
"Morbidno ti je uopće taj stomak gledati ispred sebe. Imaš osjećaj da će, što više gledaš u taj stomak, se u jednom trenu pomaknuti", objasnila je.
Mrtvo dijete rađala 18 sati
Mrtvo dijete je rađala 18 sati. Dječak je bio je velik – imao je oko 4 kilograma – i dali su mu ime Ivano. Majka ga je uzela u ruke, zagrlila ga, prije nego što su tijelo odnijeli na obdukciju. Kasnije je uspjela razgovarala s liječnicom koja je obavila obdukciju.
"U jednom trenu sam rekla ubijte i mene. Dok sam rađala rekla sam ubijte i mene skupa s malim", ispričala je.
"Ja sam imala bakteriju u urinu. To je otišlo gore, inficiralo je posteljicu. Taj dan kad su utvrdili da je beba umrla, test je pokazao masu baterija", rekla je.
Splitski KBC je nakon upita Provjerenog poslao unutarnji nadzor u bolnicu, ali pacijentica sumnja u objektivnost tog nadzora.
"Dežurni liječnici na hitnom ginekološkom prijemu izvršili su pregled i obradu pacijentice te su učinjeni svi medicinski postupci propisani za navedenu simptomatologiju. Pacijentici je ordinirana terapija te je naručena na kontrolni pregled sljedećeg jutra. Nažalost, došlo je do neželjenog ishoda nakon kojeg je definiran jasan postupak o završetku trudnoće kojeg se mora poštivati", stoji u odgovoru na upit.
Tuga, ljutnja, ogorčenost – samo su dio emocija koje može uopće i izreći. Niti u jednom trenutku, kaže, nije htjela povlačiti veze, isticati da je medicinska sestra, da je ta bolnica njeno radno mjesto jer vjeruje da svaki pacijent bez obzira na svoj posao, položaj u društvu, ima pravo na jednak pristup. Je li trebala? To je ono što se neprestano pita: Bi li ishod bio drugačiji?
Iako u bolnici tvrde da je sve u redu, ona još uvijek razmišlja o privatnoj tužbi, a više o ovoj priči možete pogledati u prilogu na vrhu članka.
Pročitajte i ovo
