Još vrije oko Uljanika i 3. maja, a Vlada na stol dobila još jedan "vrući krumpir"

Hrvatska ima 2700 kilometara pruga, a na čak 1700 kilometara zaostaje se s kapitalnim remontom. Stanje kolosijeka i skretnica u kolodvorima i stajalištima takvo je da ugrožava sigurno odvijanje željezničkog prometa. Umjesto obnove i modernizacije, u HŽ-u problem rješavaju na jedini mogući način – smanjenjem brzine, zatvaranjem kolosijeka i skretnica.

Pročitajte i ovo Sjednica Vlade Plenković o ključnom dokumentu: Otkrio prognoze za 2025. godinu Sjednica Vlade Plenković na Vladi: "I vrapcima je sada jasno..."

Prozivaju ministra Zdravka Marića i glavnu državnu rizničarku Ivanu Jakir-Bajo da odbijaju izdati jamstvo za kredit dok Vlada ne donese Pismo sektorske politike za željeznicu te istovremeno zaključuju da je željeznica i dalje na margini interesa resornog ministra i premijera.

Iz Sindikata poručuju da su pružne građevine najjeftinije kad se rade te pozivaju Vladu na ulaganja, obnovu i modernizaciju željeznice. Dali su rok za pozitivan odgovor od osam dana, nakon čega idu u prosvjede.

Pismo Sindikata hrvatskih željezničara prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedniče Vlade RH Plenkoviću,

Poštovani ministri Butkoviću i Mariću,

nasuprot primjeru Uljanika, kojem su dosadašnje Vlade, radi mira u kući i kohabitacije s IDS-om, bez ičije odgovornosti nekritički odobravale garancije, je željeznička infrastruktura, čiju gradnju, obnovu i održavanje, gotovo sve dosadašnje Vlade, financiraju "na kapaljku".

Posljedice zapuštenosti željezničke infrastrukture, iznimno su teške. Ne možemo koristiti komparativne prednosti prometnog položaja u vidu ostvarivanja potencijalno velikih prihoda Luke Rijeka, logističkih centara i naravno, prijevoza robe željeznicom. Željeznički prijevoznici na zapuštenoj infrastrukturi skupi su i nekonkurentni, što dodatno pogoršava HŽ Infrastruktura, koja, radi nedostatnog financiranja od strane države, pretjerano opterećuje prijevoznike naknadom za korištenje loših pruga, nerazumno visokom cijenom električne energije i ucjenama s cijenom najma prostora, dio kojeg nikom drugom ne bi mogli iznajmiti ni uz dvostruko nižu cijenu.

Od nekad najbolje željeznice (nekadašnji ŽTP Zagreb imao je najmodernije pruge, kao i najmoderniji te najbrojniji vozni park ne samo u SFRJ, nego u čitavoj srednjoj i istočnoj Europi), ponajviše nebrigom države, spali smo na to da nas proglašavaju najgorom željeznicom u EU. Ovo ne pišemo radi nekakve nostalgije, nego da istaknemo žalosnu sramotu hrvatske politike.

Nije nam poznato iz kojeg razloga Vlada RH još uvijek nije donijela Pismo sektorske politike za željeznicu, iako možemo samo pretpostaviti kako razlog leži u tome što netko u Vladi i dalje ne želi prihvatiti realne troškove modernizacije, obnove i održavanja pruga. Da podsjetimo, od 2700 km pruga na 1700 km zaostaje kapitalni remont. Stanje kolosijeka i skretnica u kolodvorima i stajalištima je takvo da ugrožava sigurno odvijanje željezničkog prometa pa kako bi se smanjio rizik od nesreća, Uprava HŽ Infrastrukture dodatno smanjuje brzine, zatvara velik broj kolodvorskih kolosijeka i zaključava skretnice. Posljedica je nemogućnost križanja vlakova pa se više ne može sastaviti red vožnje koji bi odgovarao putnicima.

Očito je kako je željeznica i dalje na margini interesa resornog ministra i premijera! Kako drukčije objasniti da je Pismo sektorske politike cestarskog sektora doneseno još u ožujku 2017., a Pismo sektorske politike za željeznicu, 2 godine kasnije nije ni na vidiku?

Međutim, nedonošenje Pisma sektorske politike nema samo teške dugoročne posljedice. Uslijed nepostojanja plana financiranja obnove pruga (nakon što je Vlada odlučila ignorirati u Saboru doneseni Nacionalni program željezničke infrastrukture, iako je to u svakoj pravnoj državi obvezujući akt), HŽ Infrastruktura zatražila je kreditno financiranje u visini 800 mln HRK uz državno jamstvo, kako bi se barem zaustavilo povećanje zaostatka u obnovi pruga (investicijsko održavanje).

Tu sada nastupaju ministar financija Zdravko Marić i glavna državna rizničarka Ivana Jakir-Bajo, koji odbijaju izdati jamstvo, dok Vlada ne donese Pismo sektorske politike za željeznicu. Treba odmah reći da Pismo sektorske politike, nije uvjet za izdavanje jamstva, kao i da za neizradu i neusvajanje Pisma, nije odgovorna željeznica, nego resorno ministarstvo i Vlada.

Neodobravanje kredita, u situaciji kad su sredstva namijenjena za regulaciju željezničkog prometa i za održavanje pruga nedostatna i za tekuće održavanje, znači da će se odmah zaustaviti svi započeti radovi na obnovi pruga. Naime, HŽ Infrastruktura nema novca niti da plati dosad izvršene radove, radi čega izvođač ne može platiti dobavljače materijala koji su robu već isporučili, a samim time niti nabaviti materijal za nastavak obnove. A bez materijala, ne može se raditi ništa.

Pružne građevine, nakon što je Vlada na više godina zaustavila obnovu pruga, prošle godine napokon su ostvarile dobit. Plan je bio da se u 2019. pristupi prijeko potrebnoj obnovi pružne mehanizacije i poboljšanju na pojedinim lokacijama neljudskih uvjeta smještaja pružnih radnika.

Zaustavljanje poslovnih aktivnosti za izvođača Pružne građevine, značit će ostvarivanje gubitaka i mogući stečaj. Ako do toga dođe, to bi bio stečaj najveće građevinske tvrtke u Hrvatskoj s oko 1200 stalno zaposlenih i oko 400 sezonski radnika.

Čak i u „mekoj varijanti“, u kojoj bi HŽ Infrastruktura financirala hladni pogon Pružnih građevina do odobravanja kredita, šteta za Pružne građevine ali i za državu, bila bi iznimno velika.

Pružne građevine su najjeftinije kada rade, jer iza njihova rada ostaje novostvorena vrijednost - obnovljena pruga.

Kredit je trebalo odobriti još prije 6 mjeseci, obzirom da i nakon odobrenja Vlade, treba oko 6 mjeseci da kreditna sredstva postanu raspoloživa. A šest mjeseci hladnog pogona Pružnih građevina košta jako mnogo. Neodobravanjem kredita, šteta za željeznicu, ali i za državu, već je nanesena.

Iz svega navedenog sasvim je razvidno kako je neophodno da državna tijela i HŽ Infrastruktura odmah pristupe realizaciji traženog kredita HŽ Infrastrukture.

Mi u Sindikatu hrvatskih željezničara godinama pa i desetljećima tražimo da se zaustavi propadanje željeznice, jer bi obnovljena i modernizirana željeznica bila zamašnjak industrijskog razvoja zemlje, a i sama bi ostvarivala višestruko veće prihode od prijevoza robe i putnika. Naši vapaji bili su uzaludni, jer je politika, umjesto da željeznice obnovi i modernizira, radije kupovala socijalni mir isplatom plaća i otpremnina, što je samo trenutno bilo jeftinije. Jer, da su željeznice na vrijeme obnovljene i modernizirane, sami bismo zarađivali plaće, a umjesto isplate otpremnina, zapošljavali bismo radnike.

Krajnje je vrijeme da Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, napokon i što je prije moguće, izradi kvalitetno Pismo sektorske politike za željeznicu te da ga Vlada usvoji, nakon čega je potrebno pristupiti intenzivnoj obnovi i modernizaciji željezničke infrastrukture.

Mi željezničari nemamo više povjerenja da će do bilo čega traženog i doći, jer nas je politika previše puta prevarila i zaobišla. Ukoliko u roku od 8 dana ne dobijemo pozitivan odgovor na zahtjeve, ili nas ne pozovete na sastanak s temama odobrenja kredita i donošenja Pisma sektorske politike za željeznicu, pristupit ćemo organizaciji prosvjednih aktivnosti.