UKRAJINSKI REMONT POD POVEĆALOM: MIG-ovi su prizemljeni. Optužbe lete. Hoće li se pilotima netko ispričati?

I baš kad smo pomislili "napokon imaju na čemu letjeti", afera koja se ponovno valja, prizemljila je MIG–ove. Zasad samo remontiranu petorku iz tzv. "jemenske kvote". I ne zato, jer nisu ispravni. Oni koji su tako odlučili i više su nego uvjereni da su Ukrajinci "sfušali" posao za koji su dobili milijune. I k tome nam još uvalili prastare avione. Sumnja se - bilo je svega. Od mita, lažne dokumentacije, dijelova još sumnjivijeg podrijetla. Prekucanih "šasija". Šasija na MIG-ovima? No, dobro, pustimo sad tehnikalije. Nejasno je čemu sada to silno čuđenje oko bugarskog trupa ili alžirskih krila kad je ionako javna, a ne vojna tajna da se originali ne proizvode čak tri desetljeća.

Pročitajte i ovo Istraga Rotim je priznao? Cure detalji iskaza Beroševa suradnika: "Pozder mi je rekao..." NAŠ NOVAC Evo na što se sve u zdravstvu mogao potrošiti zamračeni novac: Iznenadit će vas podugačka lista

Ni velikogorički remontni zavod ne pamti kada ih je zadnji put ugradio. Krpaju dijelove s jednog na drugi muzejski primjerak i, čini se, samo oni znaju kako te avione održavaju u zraku. No, vratimo se ukrajinskim majstorima. Hrvatski tim stručnjaka mjesecima je s kolegama boravio u Odesi i nadzirao njihove radove. I u vrijeme dok je ta država bila u ratu, testirao borbene lovce. Rokovi se, međutim, nisu poštivali. Debelo su probijeni! Kasnilo se i s isporukom, a kašnjenje naknadno naplatilo.

Danas - nakon obavljenog remonta, država plaća puno veću cijenu. I to zbog nečijeg nemara. Zapravo, je li ga bilo tek bi trebalo doznati. Vojna policija, VSOA i SOA, DORH, USKOK i PN USKOK...Nema institucije, koja danas ne ispituje moguće muljaže i ulogu bivših šefova u vojsci. Čim su otišli, na površinu su isplivale sumnje u kriminal. No, nije prvi put da se priča o korupciji.

Sve je već jednom provjeravalo isto vodstvo vojne policije. Na remont koji je, zbog besparice, bio potez iz nužde - nisu imali zamjerki. Osim ako na nagovor nekog u sustavu jednostavno nisu zatvarali oči. Javna nabava ni za tužitelje iz Gajeve, nije bila sporna. Da kritičarima dokaže da pogodovanja nije bilo, SDP–ov ministar obrane Ante Kotromanović, prije godinu i pol dana čak je bio spreman pucati - i "platiti" glavom.

Što se onda, u međuvremenu, promijenilo? Osim, naravno, vlasti. Pa se sada provlači mišljenje da nova istraga nije potaknuta tehničkim, već političkim razlozima. Iz duljeg zimskog sna probudio se i glavni vojni inspektorat. Dok u vrijeme teških optužbi nisu našli shodnim banuti na vrata vojne baze i provjeriti što je to što s remontom, navodno, ne valja. A imali su sve ovlasti. Zato će i oni u inspekciju, jer ih do sada nitko nije upozoravao. Služba je to koju je donedavno vodio general pukovnik Mirko Šundov - danas novi načelnik Glavnog stožera. "Neokrznuto" ne prolazi ni njegov prethodnik, general zbora Drago Lovrić. Kad se čulo da bi mogao preuzeti Ured vijeća za nacionalnu sigurnost čemu se desni krugovi, navodno, protive - javno mu se "pakira" za loše odrađen posao s Ukrajincima. Olako se proteklih dana barata različitim imenima i funkcijama, premda bi za nečiju odgovornost – ipak trebalo pričekati rezultate nove istrage. Dokaze, a ne indicije. Jednako glasna i danas druga, rumunjska strana - koja je izgubila na natječaju. Galame, naime, njihovi lobisti u Hrvatskoj i ne mogu prežaliti ukrajinske radove. Taj bi ugovor sada raskinuli, a avione koji su odavno pred zasluženom mirovinom, po treći bi put, poslali na popravni. Kome nego Rumunjima. S financijski ogromnim teretom, nijedna se Vlada nije imala hrabrosti suočiti.

Godinama se problem gurao pod tepih. Proizvođači su dolazili, slali ponude. No, uvijek bi se ispostavilo da državi manjka novca, ali i političke volje za realizaciju. Obrana neba, i NATO je obveza. I svima je jasno - košta. No, umjesto na kupovinu vremena, nije li krajnje vrijeme da netko konačno spusti ping-pong lopticu i kaže - hoćemo li to ubuduće raditi sami i čime ili će nam, kao i Slovencima, zračni prostor nadzirati netko drugi. Ta odluka više ne može čekati neka, ekonomski bolja vremena. Preko svega danas ne može prijeći ni, vojsci inače privržena predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Za stanje u zrakoplovstvu zabrinuta je još od izborne kampanje. Nije, međutim, jasno što ju onda toliko spriječava da obiđe pilote, porazgovara s ljudima koji su odgovorni za tehniku, koju je "otpisala" do dovršetka istrage. Ne bi li i to trebalo biti u opisu posla Vrhovne zapovjednice? Nije to učinila, ali se i prije nego je potvrđena istinitost optužbi za prevaru, posljednje događaje požurila opisati kao veleizdaju. I Ivo Josipović je zaobilazio hangare. I u kontrolu otišao pred kraj mandata. Danas od svega "pere ruke". Ako se o remontu, kako se danas pravda, informirao iz medija - postavlja se logično pitanje što su onda radili njegovi savjetnici za obranu. Za koga su vojni časnici držali kolegije? Teško je povjerovati da se jedan od najskupljih vojnih projekata pred bivšim predsjednikom nije spomenuo. Ako nigdje, onda na Vijeću za obranu.

Na sjednicama koje nisu ponudile konkretna rješenja. Iako su odgovore o tome što ih čeka zaslužili, hrvatskim pilotima nitko ga ne nudi. Stižu ponovno ista ona, čvrsta obećanja da se država neće "riješiti" ratnog zrakoplovstva. Razumljivo, jer drugačiji, negativan odgovor - nitko normalan ni ne usudi se dati. Odluku o gašenju eskadrile borbenih aviona nije moguće donijeti bez posljedica. Jer povratka nakon toga više nema. A dolaskom svake nove Vlade provlači se ista priča. Priča u kojoj piloti, profesionalno, trpe najviše. Je li im se zbog toga netko ispričao, pitao ih što oni žele?

Čudit ćemo se, odlete li, poput stare postave Krila Oluje. Zbog pokrenute istrage sada su "na prisilnom odmoru". Dosad su letjeli nedovoljno, sada će u zraku biti još i manje. Noćnu obuku na MIG-ovima, koja je trebala početi, nitko više i ne spominje. No, svi su zabrinuti za njihovu sigurnost. Premda svaki let nosi dozu rizika, njihovi nadređeni kao da zaboravljaju da niti jedan pilot neće i ne smije ući u avion, ako nema potvrdu da je ispravan. Kakvu se poruka ovime šalje mladim kadetima u čije se znanje i obuku ulaže. Država ih poziva da ispune svoj san, a u isto je vrijeme svjesna da im ne može jamčiti "Top Gun" karijeru. Sve ovo na kraju kao da podsjeća na film koji smo već gledali. Nabavu famoznih "Rončevićevih kamiona". Godinama nitko nije reagirao na upozorenja. Da bi se istraga naglo pokrenula. Vrlo brzo nakon toga stigla je i optužnica, počelo je suđenje. Je li i tko iz politike tada dao "mig" da se krene u akciju vjerojatno nikad nećemo doznati.

Bivši HDZ-ov ministar obrane na kraju je oslobođen. Karijera mu je uništena. U igri je bilo čak 13 puta manje novca nego sada. I nikad mu nisu ušli u trag. A od velike vojne afere, nakon više od 11 godina, ostalo je – jedno veliko ništa.