Reinhard Siekaczek (57), izjavio je na početku suđenja pred Zemaljskim sudom u Muenchenu da je imao zadaću za prijašnji Siemensov odjel za komunikacije Com razviti sustav preko kojega bi se odvijalo plaćanje mita u Africi, Aziji, Južnoj Americi i južnoj Europi.
Siekaczek, bivši direktor Siemensovog odjela za fiksne mreže ICN optužen je za pronevjeru u 58 slučajeva. Ako mu se dokaže krivnja, prijeti mu višegodišnja zatvorska kazna.
Početak suđenja u ponedjeljak u Muenchenu bio je snažno medijski popraćen.
Za sustav sumnjivih provizija u Siemensu saznao je 1999. i 2000., rekao je optuženi. Tada su u okviru međunarodne istrage otkriveni iznosi u milijardama eura uplaćeni na račune tadašnjeg nigerijskog predsjednika.
"Dio toga novca bio je sigurno od Siemensa", izjavio je Siekaczek.
Vlasti su istragom došle do tajnog računa u Austriji koji je godinama služio za odvijanje transakcija. Siekaczek je priznao da je dobio zadaću ugasiti taj račun.
Istodobno je trebalo razviti novi sustav transakcija, jer su u međuvremenu njemački zakonodavci zabranili davanje mita u inozemstvu. Pretpostavljeni su imali veliko povjerenje u njega i bili su upućeni u njegove poslove, izjavio je optuženi.
"Čitava uprava odjela bila je naravno obaviještena o tome da sam ja obavljao taj posao", rekao je Siekaczek, navodeći pritom ime bivšeg predsjednika uprave odjela Thomasa Ganswindta, protiv kojega njemačko državno odvjetništvo također vodi istragu.
Državno je odvjetništvo utvrdilo da su uz pomoć lažnih ugovora s različitim tvrtkama obavljane transakcije na tajne račune s kojih je novac zatim prosljeđivan onima koji su za svoje odluke dobivali mito. Optuženi Siekaczek Siemensu je osiguravao prednost u dobivanju poslova, a na taj je način pronevjerio oko 53 milijuna eura iz blagajne Siemensa, tvrdi državno odvjetništvo. Prema dosadašnjim saznanjima istražitelja, pritom je imao slobodne ruke u odlučivanju.
Nitko nije kontrolirao koliko je novca Siekaczek skupljao za lažne ugovore, kolike je iznose uzimao i kome je davao novac, navodi se u optužnici.
Optuženi je u ponedjeljak ustvrdio da to nije točno. Izjavio je da se uvijek dogovarao s još jednim direktorom iz Siemensa o tome tko će dobiti koliko novca.
"Nikad nisam poslovnom partneru obećao ni predao proviziju", rekao je Siekaczek.
U optužnici se spominje "razrađeni sustav", uz pomoć kojega su tijekovi novca prikrivani i anonimizirani. Primjerice, za slučajeve dogovorenih provizija postojao je "Načelni dokument o provizijama", što su ga potpisivali regionalni voditelji za tehniku i nabavu. Oni međutim često nisu potpisivali sami dokument, nego papiriće koji su bili pričvršćeni na dokument.
Bilo je predviđeno da se ti papirići u slučaju istrage odstrane kako se ne bi moglo utvrditi tko je zapravo dao nalog za isplatu.
Skandal s korupcijom u Siemensu, najveći u povijesti njemačkog gospodarstva, upućuje na sumnjive transakcije u iznosu od ukupno 1,3 milijarde eura koje su uglavnom služile za mito u inozemstvu.
Njemačko državno odvjetništvo u međuvremenu provodi istragu protiv oko 300 osumnjičenih, među kojima su i četiri bivša člana uprave koncerna.
U međuvremenu se pripremaju nove optužbe, ali se još ne može procijeniti koliko će njih zaista završiti na sudu. Na suđenje je pozvan niz poznatih svjedoka, među kojima su i bivši šef Siemensa Heinrich von Pierer kao i sadašnji šef Siemensovih financija Joe Kaeser.
