Nestanak Antonije Bilić - slučaj koji je potresao Hrvatsku

Posljednji put viđena je na čikolskom mostu, na cesti Drniš-Split, kako autostopira i ulazi u kamion. Od tada joj se gubi svaki trag, a nitko nije ni slutio kako će se dalje razvijati priča o djevojci mirne naravi koja nikada prije nije odlazila od kuće i koja nije sklona devijantnom ponašanju.

Pročitajte i ovo Žalio se i na povlačenje Paravinja povukao žalbu na presudu za ubojstvo Antonije Bilić Maksimalna kazna Bahato primio presudu za slučaj koji je Hrvatsku dignuo na noge

Očajna obitelj molila je za pomoć sve koji nešto znaju. Svi su tražili djevojku crne kose i crnih očiju, visoku oko 175 centimetara i vitke tjelesne građe, obučenu u bijelu majicu kratkih rukava sa sitnim plavim točkicama, plave traperice i zlatne tenisice.

Kako je ispričala obitelj Antonia uz sebe nije imala ni novac ni dokumente i zbog toga nisu povjerovali u nagađanja da je otišla u Zagreb na koncert Bon Jovija. Sestre Antonije Bilić, Ana i Katarina, pomoć traže i putem Facebooka, lijepe se Antonijine slike. Pojavila se samo informacija da je Antonijin mobitel posljednji puta lociran oko 15:40 sati na karlovačkom području.

'Imam osjećaj da me netko ubacio u nekakav film u kojem razgovaram s ljudima na mobitel i samo čekam da se probudim iz tog filma i zagrlim Antoniju. To želim najviše na svijetu', rekla je svojedobno Ana Bilić.

Tjedan dana nakon nestanka policija je objavila fotorobot vozača kamiona u koji je ušla Antonia, na temelju saznanja i opažanja građana. Antoniju je tog dana u 8:30 vidio susjed kako ulazi u kamion kojemu je za upravljačem sjedio muškarac crne zalizane kose. Osnovan je i poseban policijski tim koji radi samo na tom slučaju, a iz Udruge cestovnih prijevoznika apeliraju na sve članove da pomognu policiji.

14. lipnja je u kontejneru na odmorištu Modruš kod Male Kapele pronađena odjeća za koju se sumnjalo da pripada Antoniji, no bila je to lažna uzbuna.

Očevidac i susjed Antonije Bilić, Frane Bilić ispričao je kako je vidio plavi šleper kako se polukružno okreće. 'Meni se taj vozač čudno ponašao. Kamion se vratio natrag prema čikolskom mostu, a ja sam krenuo za njim. Došao je do čikolskog mosta i skrenuo put Splita. Na prvom križanju stopirao je muškarac, a deset metara niže Antonia. Šleper je stao njoj, a ja sam ga zaobišao i vidio da ona ulazi u kamion. Vidio sam mu lijevu stranu lica', rekao je Frane Bilić.

'Psovala mi je srpsku majku. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce. Držao sam je za vrat, nije više pružala otpor, samo se opustila', ispričao je Paravinja Uskoro je za Antonijom pokrenuta najveća potraga u povijesti GSS-a, provjereno je više od 300 osoba koje sliče fotorobotu, a u nekoliko gradova su se održali i skupovi potpore.
Nažalost, tijekom potrage je bilo i zlonamjernih, lažnih informacija. Tako je jedna djevojka nazvala policiju i predstavila se kao Antonia te im rekla da je dobro.

Nekoliko tjedana nakon Antonijina nestanka policija je zaustavila sporni kamion kod Sv. Roka te je u njemu pronašla Antonijine vlasi, krv i slinu, a uskoro je kamion povezala s vozačem koji ga je vozio na dan njezina nestanka.

23. lipnja policija je objavila fotografiju vozača kamiona – Dragana Paravinje. Pojavljuju se informacije da je Paravinja otprije poznat policiji zbog silovanja. Radi se o dva kaznena djela na području Srbije, pokušaju silovanja i silovanju, koja je počinio devedesetih godina za što je osuđen na četiri i pol godine zatvora.

>> Paravinju su uhvatile i Slovenija i Njemačka i opet je pušten na slobodu?!

Dva dana kasnije policija je u potrazi za Paravinjom upala u jednu od kuća u Donjim Srđevićima koji je tamo ostavio oproštajnu poruku s unutarnje strane vrata ormarića u WC-u. U pismu je policiji naveo da treba tražiti crni Mercedes beogradskih tablica.

26. lipnja policija je uhitila Dragana Paravinju na području Republike Srpske, u šumi kod Donjih Srđevića 2,5 kilometra od kuće njegovog ujaka. Paravinja je policiji rekao da je zadavio Antoniju i bacio je u rijeku Krku. No, iako je krenula potraga za tijelom na mjestu koje je Paravinja naveo, priznanje ubojstva policija je uzela s rezervom.

Paravinja je u svom iskazu ispričao kako je sve, prema njegovoj verziji, izgledalo. 'Prilikom nailaska u neposrednu blizinu djevojke, pošto mi je bio otvoren prozor ja sam joj dobacio 'Hoćeš li sa mnom u Zagreb' na što je ona odgovorila 'Hoću u Split', nakon čega ja produžavam nekih 50-tak metara dalje, okrećem kamion i dolazim u blizinu djevojke koja je stopirala', rekao je u iskazu policiji Paravinja.

Paravinja je policiji ispričao kako je djevojka koja je stopirala bila lijepa te da je na sebi imala traperice i majicu, a na ramenu je držala torbu. Nakon što je djevojka ušla u vozilo, priznao je da je pokušao zaustaviti kamion jer je želio prijeći na djevojčinu stranu sjedala, no ona se na to uzrujala. Paravinja joj je ponudio da izađe iz kamiona, djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion.

Ispričao je policiji kako je djevojka u tom trenutku pokušala otvoriti vozačeva vrata i pobjeći, no u tome nije uspjela jer su vrata bila blokirana. Rekao je i kako ju je pokušao smiriti. 'Počela je da me psuje i vrijeđa. Psovala mi je srpsku majku. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce', ispričao je Paravinja. 'Držao sam je za vrat, nije više pružala otpor, samo se opustila', rekao je.

U potrazi za nestalom Drnišankom, između ostalog, isušuje se jezero Brljan. Nakon što tijelo ni tada nije pronađeno policija je objavila da u obzir uzimaju i prodaju organa.

6. srpnja Paravinja na sudu u Sokocu izjavljuje da nije kriv i da je njegovo ranije priznanje Antonijina ubojstva policija iznudila batinama. 'Nisam kriv. Ja ne silujem djevojke. Sve mi žele podmetnuti, a znam i zašto', rekao je Paravinja potpuno mirnim i opuštenim tonom na sudu u Sokocu, a na dobacivanja i provokacije iz publike u sudnici, vezane za Antoniju Bilić, samo se nekoliko puta cinično nasmiješio.

15. srpnja Paravinja je nepravomoćno osuđen na 2 godine i 10 mjeseci za pokušaj silovanja djevojke 2002. godine, a 22. srpnja je privremeno izručen Hrvatskoj te je doveden u šibenski zatvor. Pred istražnim je sucem izjavio da nema nikakve veze s nestankom Antonije Bilić, da je nije ukrcao u kamion niti ima saznanja o njezinoj sudbini te da su tragovi koji ga povezuju s nestankom maloljetnice podmetnuti.

>> 'Da su identificirali šleper na vrijeme Antonia je mogla biti spašena'

>> Ana Bilić: Ovaj proces nema smisla dok ne znamo gdje je Antonia

Krajem srpnja potraga za Antonijom proširila se i na na organizaciju Missing International. Sestre Antonije Bilić, Ana i Katarina Bilić, u nekoliko su navrata upozoravale na niz propusta napravljenih u istrazi. 'Vjerujemo da Paravinja ima svoje prste u slučaju, no ne i da je ubio Antoniju, već je posredovao u njenoj otmici i zna gdje je završila. Unajmili smo jednu malu tvrtku koja istražuje pozive s njegovog mobitela – preko 300 stranica ispisa sadrže pozive u cijelu Europu, zvao je sve zemlje bivše Jugoslavije, zapad i istok Europe sve do Rusije, Ukrajine, Moldavije... Zamislite koliko kontakata ima taj obični vozač šlepera i koliko jezika govori', kazala je Katarina Bilić.

Nesporazumi na relaciji policija-obitelj Bilić kulminirali su krajem kolovoza kada jedna od Antonijinih sestara, kako kaže policija, izgubila živce i vikala na policijskog službenika. Prijavljena je za teške prijetnje.

21. studenog protiv Paravinje je podignuta optužnica zbog pokušaja silovanja i teškog ubojstva Antonije Bilić, ali i pokušaja silovanja autostopistice kod Omiša.

Od nestanka Antonije Bilić prošlo je više od šest mjeseci, a iako je država na potragu potrošila više od 2,5 milijuna kuna nestala djevojka još uvijek nije pronađena. Jedan od ključnih dokaza, tahograf iz Paravinjina kamiona, nije pronađen. Policija je vještačila dva kriva. Potraga za nestalom Drnišankom se nastavlja, monstrum Paravinja 21. je prosinca izručen Bosni i Hercegovini, a srednjoškolci s drniškog područja nisu izvukli pouku -  i dalje autostopiraju.