Željko Hrgić nekada je imao obitelj, a ovih dana u svoj dom-pećinu ulazi kroz vrata okovana ledom. 'Ovo mjesto sam našao prije 30-ak godina. Ovdje su bila hrastova vrata. Kada sam živio u gradu prolazio sam kraj ovog mjesta, jer sam u neposrednoj blizini odlazio na kupanje', priča Žarko, prenosi Radio Sarajevo.
Pročitajte i ovo
Razveden je već 30 godina, a ima i sina s kojim nije u kontaktu. Žarko je imao stan u Zenici, a 1986. godine je otišao u Njemačku. 'Bio sam u Njemačkoj više od 20 godina, ali kada sam se vratio kući, nakon rata, ovdje se sve promijenilo. Uzeli su mi stan i zbog toga je ovako kako je', kaže ovaj 59-godišnjak.
'Zimi je bolje biti u pećini nego kada je proljeće ili jesen. Unutra je toplo. Kamen je specifičan, jer je zimi topao, a ljeti hladan', rekao je Žarko.
Ljudi na različite načine pomažu ovom Zeničaninu. Pored domaćeg stanovništva, Žarku pomoć šalju i ljudi iz dijaspore. 'Hrane ima. Ono što izbacuju iz mesnica, ja uzmem i hranim pse. Oni žive sa mnom. Ovo je moj dom. Ja volim biti ovdje, jer da ne volim ne bih tu živio', pojasnio je Žarko.
Prije tri godine, priču o njemu napravila je svjetska agencija AP. Kada su radili reportažu o njemu u veljači, u Zenici je bilo -15 stupnjeva. Rekao im je kako su najhladnija jutra, oko pet sati. 'Ponekad me hladnoća probudi, ali što da radim? Ustanem i napravim kavu', ispričao je.
Bosanske su mu vlasti ponudile smještaj u skloništu, međutim on ih je odbio. Kaže kako mu je draže boraviti u pećini gdje je okružen životinjama, unatoč veoma niskim temperaturama.
'Bolje mi je, jer ovako nemam nikakvih problema. Čovjek sa čovjekom uvijek nađe nesporazume i onda je bolje biti sam', zaključuje čovjek iz pećine.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
