Djevojčica Spozhmai, koja tvrdi da ima samo devet godina, trenutno se nalazi pod policijskom zaštitom. Prije samo tjedan dana, nju je policija uhvatila kako nosi prsluk s eksplozivom u namjeri da se raznese. Svoju je priču ispričala BBC-jevim novinarima.
'Bila je večer, hodža je zvao na molitvu. Brat me izveo iz kuće i rekao mi da odjenem prsluk. Pokazao mi je i kako funkcionira, a ja sam ga pitala što ću ako ne upali. On je odgovorio: 'Radit će, ne brini'. Uplašila sam se pa mi je uzeo prsluk i jako me udario. Kasnije mi ga je vratio natrag i ostavio me u blizini kontrolne točke te rekao da ga moram aktivirati. Shvatila sam da je to samoubilački prsluk jer je bio teži nego obično.
Afganistan: Šest pripadnika NATO-a poginulo u padu zrakoplova!
'Kad ga aktiviraš, oni će umrijeti, a ti nećeš' - kazao mi je, ali ja sam znala da da ću biti mrtva kad ga aktiviram. Brat se vratio kući koja je u blizini. Nakon što me ostavio, prespavala sam u pustinji i tu večer nikoga nisam srela. Iduće jutro me pronašao jedan muškarac, odveo me do kontrolne točke i kazao da ću zapovjedniku sve morat ispričati. Oni su pronašli mene, a ne ja njih. Kad sam sve ispričala zapovjedniku, rekao mi je da se vratim kući, a ja sam mu rekla da me tamo tuku i da se ne ponašaju dobro prema meni. 'Dobro, ako ne želiš kući, morat ćemo te odvesti u Lashkar Gah', kazao je i onda su me odveli u glavni grad pokrajine Helmand.
Čak i ako Vlada kaže da garantira moju sigrunost, ja se tamo ne vraćam jer će se ponoviti ista priča. Kazali su mi: 'Ne učiniš li to sada, natjerat ćemo te da to učiniš ponovno'. Otac je došao po mene, no i njemu sam rekla da ću se radije ubiti nego se vratiti natrag.
Majku nemam, ali imam maćehu koja nije dobra prema meni. Doma sam sve sama radila – kuhala, prala, pekla kruh, čistila čitavu kuću, ali oni nikad nisu bili zadovoljni. Prema meni su se ponašali kao da sam rob. Nisam išla u školu jer mi nisu dopustili, zato ne znam ni čitati. Nitko me nije učio ničemu, ali ja želim ići u školu.
Brat bi mi govorio: Živiš u ovom svijetu i umrijet ćeš. Nisi ovdje da učiš, da radiš neke druge stvari ili da očekuješ da će tvoje riječi nositi neku težinu. Ovdje si da umreš i svoju dužnost moraš ispuniti'. Za sve to je znao moj otac i svi su zajedno u ovome.
Imam petero braće i sedam sestara. Tri su udane, a ostale su još male. Jedan od braće je taliban i nikad ga nisam vidjela, dok je drugi oženjen. Ovaj mlađi me natjerao na ovaj čin. Ne mogu točno reći njegovu dob, ali je veliki dečko i ima bradu.
Želim da mi Vlada dopusti da ostanem ovdje. Ne želim se vratiti tamo. Čak i da ponovno vidim svoju obitelj, ponovila bih im da se ne želim vratiti', kazala je djevojčica.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
