Dvije sestre ponovno su se susrele više od 50 godina nakon što su razdvojene u djetinjstvu kada je njihov otac čekićem ubio njihovu majku.
Užas u Berlinu
Tragedija u dječjem vrtiću: Vrata pritisnula mališana i ubila ga
Skijanje na Kopaoniku
Četvero djece ostavljeno na skijalištu, agencija otišla bez njih: Odgovor im je bizaran
Razgovarao s Plenkovićem
Vučićeva poruka iz Davosa: "Podcijenili smo ih prije 30 godina. Danas nismo glupi"
Theresa Fazzani (59) i njezina 57-godišnja sestra Janet bile su djeca kada je njihova majka Helen Barnes ubijena u prosincu 1973. godine u obiteljskoj kući u Newportu u Walesu.
Barnes je majku ubio čekićem, a djeci je rekao da spava. Potom je četiri djevojčice u dobi od osam, pet, tri i dvije godine odveo automobilom na petodnevno putovanje do John O'Groatsa na sjeveru Škotske.
Pet dana kasnije priznao je ubojstvo. Iako je osuđen na doživotni zatvor na slobodu je izašao nakon devet godina, piše Daily Mail.
Nakon toga sestre su razdvojene i udomljene. Theresa je kasnije doznala da Barnes nije njezin biološki otac te je živjela s biološkim ocem u London. Janet i dvije mlađe sestre ostale su zajedno i posvojene su u Walesu. Sljedećih 50 godina Theresa i Janet nisu imale nikakav kontakt.
Do ponovnog susreta došlo je u srpnju 2025. godine, kada je Theresa, danas savjetnica za mentalno zdravlje koja živi na otoku Wight, odlučila potražiti svoje sestre putem Facebook grupe koja pomaže u pronalaženju razdvojenih članova obitelji. U roku od 48 sati grupa je pronašla Janet i ostale sestre. Od tada se redovito viđaju i gotovo svakodnevno razgovaraju.
Theresa kaže da se i danas sjeća dana kada je majka ubijena. "Sjećam se da sam ušla u sobu i vidjela mamu na krevetu. Malcolm je rekao da spava i da moramo u auto. Sljedeće čega se sjećam bilo je da smo u Škotskoj. Bila sam zbunjena i uplašena kad sam saznala da je ubijena." Dodaje da joj je bilo teško razumjeti obiteljske odnose nakon tragedije. "Nisam mogla shvatiti da Malcolm nije moj otac, a da jest otac mojih sestara."
Kaže i da joj je djetinjstvo u Londonu bilo teško. "Moj pravi otac bio je nasilan i nije mi dopuštao kontakt sa sestrama, niti razgovor o njima." Janet kaže da nije imala priliku oprostiti se od starije sestre. "Rečeno nam je da je više nikada nećemo vidjeti. Imala sam osjećaj da mi je oduzet dio života."
Opisala je i probleme u posvojiteljskoj obitelji. "Okruženje je bilo teško, a ja sam odjednom postala najstarija sestra bez Theresine zaštite".
Ni Theresa ne opisuje djetinjstvo u Londonu kao sretno. Moj otac me tukao. Najteže mi je bilo što nisam mogla dijeliti važne trenutke sa sestrama". Obje kažu da su godinama razmišljale o ponovnom kontaktu, ali ih je strah sprječavao.
Janet navodi da se osjećala krivom jer je njezin otac ubio Theresinu majku. "Bojala sam se da me mrzi." Kada ju je Theresa nazvala bila je u šoku: "Bila sam presretna, ali i potresena kad sam čula kroz što je prošla."
Sestre danas pokušavaju rekonstruirati događaje iz prošlosti, oslanjajući se na novinske članke jer su službeni dosjei zapečaćeni do 2073. godine.
Nisu smjele prisustvovati majčinu sprovodu, a njezin grob vidjele su tek nedavno, prvi put. "Puno toga smo uspjele povezati tek nakon što smo se ponovno pronašle", kaže Theresa.