Skele preko Save mahom su iščeznule. Ona između Desnog i Lijevog Dubrovčaka ta je dva posavska sela činila jednom zajednicom.
Iako formalno u dvije županije, stanovnici pripadaju jednoj župi, pokapaju se na istom groblju, idu u istu poštu, trgovinu, kod liječnika. Umjesto tri minute vožnje seklom sada do svega toga moraju obilazno, cestom koja put produžuje više od 20 kilometara u jednom smjeru.
Skela je na remontu, poručuju iz općine, ali mještani strahuju da će bez nje ostati trajno.
Život sa skelom
Desni Dubrovčak. Selo u Sisačko-moslavačkoj županiji, na desnoj obali Save i dom za 65 duša. Ako se pita Maricu Kruhan, najljepše mjesto za život. Živi sama, ali ne i usamljena. Jer ovo selo funkcionira kao prava mala složna zajednica.
Organiziraju kulturne večeri, radne akcije čišćenja i održavanja seoske ceste. Tu je i mala, slobodna knjižnica i duh mjesta na kojemu bi im mnogi mogli pozavidjeti. A koji su oduvijek dijelili i s onima preko Save. Lijevim Dubrovčakom.
"Prije je Sava bila naš život i spajala nas. Mi smo se dovikivali, tu kupali, ja sam proplivala na Savi. Ma prekrasno. Raznježim se kad pričam o tom dijelu. Mi smo isto. Nas skela povezuje tako da smo mi svi jedno. Jedan Dubrovčak, da", ispričala je Marica Kruhan.
Formalno, ne samo da su to dva sela nego i dvije županije. Sisačko-moslavačka s jedne i Zagrebačka s druge strane rijeke. No za Desni Dubrovčak onaj Lijevi doslovno znači život. Na drugoj obali, udaljenoj tek koju minutu plovidbe je i trgovina, pošta, poljoprivredna ljekarna...
"Crkva nam je na one strani, groblje nam je na one strani. Djeca su išle u školu tamo, u Posavske Brege. Zemlju ljudi imaju na onoj strani. U vinograde čak u Kloštar Ivanić se išlo", nabraja Kruhan.
Sve je bilo na dohvat jer su imali skelu.
Koliko je njome prevezao svatova, a na vječni počinak otpratio sumještana 85-godišnji Franjo ni ne pamti. Više od dva desetljeća upravo je on bio za kormilom skele službenog naziva Martinska Ves.
U obiteljskom albumu većina je slika upravo s broda, kaže Franjina kćer Jasna. A u seoskim kronikama i kolektivnoj memoriji, život bez njega jednostavno je nezamisliv.
I zato su ostali šokirani kad je prije tjedan dana na njihovoj skeli osvanula obavijest o zatvaranju skele.
Za skelu u Dubrovčaku kao i onu u Tišini dvadesetak kilometara nizvodno nadležna je općina Martinska Ves. Načelnik Stjepan Ivoš kaže da je ovo redovna procedura i nešto s čim su mještani upoznati, što se periodično obavlja svake godine.
Ipak, mještani su u strahu za budućnost svoje skele.
Negdje je skela turistička atrakcija. Negdje zaštićeno kulturno dobro. A negdje poput Desnog Dubrovčaka doslovno život. Ljepši, lakši, jednostavniji makar i za samo 65 njih. Budućnost je, kaže načelnik, u gradnji mosta. Čekaju ga preko pedeset godina. Uz nadu da će do tada imati barem svoju skelu.
Cijelu priču o skeli koja povezuje dva mjesta pogledajte u priči reporterke Provjerenog Maje Medaković.
