Trebalo je nekoliko tjedana spavanja na sanducima s granatama koji su služili kao krevet i skrivanja lica od Ukrajinaca usred sve većeg osjećaja krivnje, da bi mladi ruski časnik došao do zaključka - ovo nije bila njegova bitka za borbu. Svoje iskustvo u ratu u Ukrajini ispričao je za medije.


Mladi ruski časnik otkrio je medijima zašto je riskirao sve što ima kako bi prekinuo sudjelovanje u ratu u Ukrajini.

Vezani članci Lisičansk, Ukrajina Uskoro bi mogao pasti još jedan ukrajinski grad? "Teško je naći sigurno mjesto. Ljudi sanjaju barem pola sata tišine..." Ilustracija Rusija se oglasila o raketiranom trgovačkom centru u Ukrajini: "Izgleda kao provokacija koju smo već vidjeli". Raste broj poginulih

"Bili smo prljavi i umorni. Ljudi su umirali oko nas. Nisam se želio osjećati kao da sam dio toga, ali bio sam dio svega", rekao je časnik. Rekao je da je otišao potražiti svojeg zapovjednika i na licu mjesta dao ostavku.

Časnik je za CNN rekao da je bio dio masovnog gomilanja vojnika na zapadu Rusije što je izazvalo globalne strahove za Ukrajinu.

Od vojnika zatraženo da predaju mobitele

No, rekao je da nije puno razmišljao o tome, čak ni 22. veljače ove godine kada je od njega i ostalih vojnika zatraženo da predaju svoje mobitele dok su bili stacionirani u Krasnodaru, na jugu Rusije, bez ikakvog objašnjenja.

Te su noći satima iscrtavali bijele pruge na svojim vojnim vozilima. Tada im je rečeno da ih operu, rekao je. "Promijenio se redoslijed, nacrtaj slovo Z, kao u Zorru", dodao je da su mu rekli.

"Sljedeći dan su nas odveli na Krim. Iskreno rečeno, mislio sam da nećemo ići u Ukrajinu. Nisam mislio da će uopće doći do ovoga", navodi časnik.

Dok se njegova postrojba okupljala na Krimu, ukrajinskoj regiji koju je Rusija pripojila 2014., predsjednik Vladimir Putin započeo je svoju invaziju na Ukrajinu 24. veljače.

Odsječeni od svijeta, nisu znali što se događa

No, časnik je rekao da on i njegovi suborci nisu bili svjesni, jer im nisu prenijeli nikakve vijesti i da su bili isključeni iz događanja u vanjskom svijetu bez svojih mobitela.

Dva dana kasnije i njima je naređeno da krenu na Ukrajinu, rekao je. "Neki dečki su to odbili. Napisali su ostavku i otišli. Ne znam što im se dogodilo. Ostao sam. Ne znam zašto. Sutradan smo otišli", rekao je.

Navodi da nije znao cilj misije, da bombastične tvrdnje ruskog predsjednika Vladimira Putina da je Ukrajina dio Rusije i da je treba denacificirati nisu došle do muškaraca koji su bili slani u rat.

"Nismo bili zabijeni nekakvom retorikom o 'ukrajinskim nacistima'. Mnogi nisu razumjeli čemu je to sve i što mi ovdje radimo", rekao je i dodao kako se cijelo vrijeme nadao diplomatskom rješenju i osjećao krivim zbog ruske invazije na Ukrajinu.

Prvo čega se sjeća nakon što je njegova jedinica prešla granicu u dugoj koloni vozila, bile su kutije ruskih obroka razbacane posvuda i hrpe uništene opreme.

"Svi ste sje*ani!"

"Sjedio sam u kamionu, čvrsto sam držao pištolj uz sebe. Imao sam pištolj i dvije granate sa sobom", rekao je.

Vozili su se sjeverozapadno, u smjeru Hersona. Kad su se približili jednom selu, iskočio je čovjek s bičem i počeo bičevati konvoj i vrištati: "Svi ste sje*ani!".

"Gotovo se popeo u kabinu u kojoj smo bili. Oči su mu bile pune suza od plača. To je ostavilo snažan dojam na mene", dodao je.

"Općenito, kad smo vidjeli mještane, to nas je uzrujalo. Neki su sakrili oružje ispod odjeće, a kada su se približili, pucali su", navodi.

Skrivao lice od srama što je u Ukrajini

Navodi da je skrivao lice od srama i neugode što ga Ukrajinci vide tamo, na njihovoj zemlji. Dodaje da je i ruska vojska bila pod snažnim napadima minobacačima, već od drugog ili trećeg dana njihova boravka u Ukrajini.

"Prvih tjedan dana bio sam u stanju šoka. Nisam ni o čemu razmišljao", rekao je.

"Samo bih otišao u krevet misleći: 'Danas je 1. ožujka. Sutra ću se probuditi, bit će 2. ožujka - glavno je preživjeti još jedan dan'. Nekoliko puta su granate padale vrlo blizu. Pravo je čudo da nitko od nas nije poginuo", rekao je.

Dodaje i da nije jedini vojnik koji je zabrinut ili zbunjen zašto su poslani u Ukrajinu.

Neki bili sretni zbog novca koji će dobiti

Sjeća se i da su se neki bili sretni kada su saznali da će im uskoro biti isplaćeni bonusi za borbu. "Netko je rekao: 'Još 15 dana ovdje i vratit ću kredit'", dodao je.

Nakon nekoliko tjedana raspoređen je u pozadinu s opremom predviđenom za popravak gdje je, kako je kazao, postao svjesniji onoga što se događa te je imao više vremena i energije za razmišljanje.

"Imali smo radio prijemnik i mogli smo slušati vijesti", rekao je. "Tako sam saznao da se u Rusiji zatvaraju trgovine i da se gospodarstvo urušava. Osjećao sam se krivim zbog ovoga. Ali sam se osjećao još više krivim jer smo došli u Ukrajinu", kazao je časnik.

"Na kraju sam skupio snagu i otišao do zapovjednika kako bih napisao ostavku", navodi. Najprije mu je zapovjednik rekao da ne može odbiti služiti zemlji.

Odbijanje oružja - izdaja

"Rekao mi je da bi to mogao biti kazneni slučaj i da je odbijanje oružja izdaja. Ali ja sam stajao pri svome. Dao mi je list papira i olovku", navodi i dodaje da je odmah napisao ostavku.

Protivnici rata navode kako je to samo jedna od mnogih priča u kojima vojnici, kako profesionalni, tako i vojni obveznici, odbijaju sudjelovati u borbama. Ruska vojska bori se s niskom moralom i velikim gubitcima, procjenjuju zapadni dužnosnici i Pentagon.

Britanska obavještajna, kibernetička i sigurnosna agencija kaže da su neki čak odbili izvršiti naredbe. Rusko Ministarstvo obrane nije odgovorilo na zahtjev CNN-a za komentar na ove informacije.

O ratu u Ukrajini iz minute u minutu čitajte >>OVDJE.

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju