Suđenje Jovanu Radanu, optuženom za silovanje hrvatske državljanke 1991. u Vukovaru, odgođeno je za 27. rujna iz zdravstvenih razloga, iako se optuženik pojavio na današnjem ročištu i izjasnio se da nije kriv.
Radanov odvjetnik Dragan Mikeš rekao je da je njegov branjenik u Hrvatskoj oslobođen u dva postupka protiv njega, također zbog optužbi za zločine počinjene tijekom rata, te da će spise dostaviti sudu u Beogradu.
Sudac Bojan Mišić rekao je da će svjedoci iz Vukovara biti pozvani na ročište u rujnu, piše Danas.rs.
Ovo je drugi put da se Radanovo ročište odgađa.
Pročitajte i ovo
Priča Provjerenog
Vukovarka 30 godina traži istinu o svom ocu, napokon počelo suđenje: "On ga je odveo! I šuti! I ništa mu ne mogu!"
Radan se u svibnju nije pojavio na ročištu jer mu je, prema riječima njegovog odvjetnika, noć prije pozlilo te je prevezen na Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici.
Kako je Provjereno ranije pisalo, Jovan Radan bio je pripadnik srpske paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Vukovara - osiguravao je tvrtku Velepromet u koju su JNA i paravojne formacije nakon okupacije grada dovele između deset i dvanaest tisuća zatočenih civila.
Žrtva silovanja prepoznala je svojega silovatelja gledajući u Provjerenom kako Vukovarka Iva Radić moli Jovana Radana da joj otkrije informacije o njezinu nestalom ocu. Tvrdi da se sledila od straha kada je shvatila što je vidjela na televiziji.
Godine 1991. Vukovarci su u Veleprometu odvajani po nacionalnosti. Srbi ili oni koji su imali rodbinu po Srbiji dobivali su propusnice i spašavali su se iz grada. Ona, kao i druge Hrvatice, bila je dodijeljena srpskim civilima kao sluškinja. Dok je čistila i čekala da u praznu kuću na Sajmištu dođu srpski civili, u dvorište kuće ušao je Jovan Radan.
Pročitajte i ovo
Ljudska prava
Prošlo je više od 30 godina, a važnog dokumenta i dalje nema: "Žrtve nisu brojevi, već ljudi s imenom i prezimenom''
"Bio je u zelenoj uniformi. Imao je crne oči. Bio je onako tamniji. Imao je kapu sa zvijezdom. Mogao bi mi bit tata", opisala je svoj prvi susret s Radanom. Nije ga znala, ali je on, nakon što se predstavila, jasno dao do znanja da poznaje roditelje njezina supruga.
"Ponovno se pojavio na vratima. Govorio mi je da uđem u sobu, ja sam ušla u sobu. On je zatvorio vrata. Izvadio je i pištolj s kojim je psa ubio prije toga. Pitao me jesam li trudna jer ako jesam, znači nosim ustašu. Ja u tom trenu nisam znala jesam li trudna, nismo se čuvali prije, mislila sam da nisam trudna. Rekla sam da nisam trudna. Rekao je da nas sve Hrvatice treba je**ti da rađamo srpsku djecu", prepričala je šokantnu ispovijest za Provjereno.
Strah ju je tada, kaže, potpuno zablokirao. Kaže da se osjećala užasno jer se nije imala kome obratiti ili potužiti. Nije se mogla osloboditi niti natjerati njega da odustane, priča nam sugovornica te potvrđuje da ju je silovao.
"Najradije bi da propadneš, da te nema"
Detalje tog čina izbrisala je iz pamćenja, no emocije nikako ne može. "Ništa, on se obukao, pokupio svoje oružje i izašao van. Ja sam ostala u sobi ko zadnje smeće. Sve što proživljavaš, proživljavaš u glavi. I znaš da ovo može bit i opet, i opet, i opet. Najradije bi da propadneš, da te nema, da umreš. Samo vapiš, 'Bože, spasi me', a vidiš da izlaza nema, tu si di si, čekaš", govori nam.
Čekala je vijesti o suprugu koji je bio na ratištu. Kada je rat počeo, bila je tek nekoliko mjeseci u braku. Voljela je toga čovjeka jako, slagala se s njim kao ni s kim. Stalno je razmišljala o tome kako će se izvući iz ralja silovatelja te opet biti zajedno s mužem.
Pročitajte i ovo
PRONAŠLO GA PROVJERENO
Šokantna ispovijest žrtve silovatelja iz ratnog Vukovara: "Rekao je da sve nas Hrvatice treba je**ti da rađamo srpsku djecu"
Strahovala je i za brata, majku, samo više ne za sebe. "Svoje otjeraš od sebe samo da preživiš. Nemaš vremena, ne možeš se posvetit sam sebi niti bolovat jer imaš milijun toga. A rat traje. To znaju samo oni koji prolaze to što sam prošla ja", objašnjava.
Silovana žena supruga nije dočekala. Kosti su mu pronađene nakon rata. Preživjela je depresiju, a od trauma se ni danas nije oporavila.
"Kao da ne pripadam tu, kao da nisam zaslužila živjet, kao da i ne želim živjet. A živjet moraš, ja sam katolkinja, ja nikad ne bi digla ruku na sebe. Sam si. Svi od tebe nešto očekuju, i onda nikad nisi ti koji bi htio biti. Ne možeš ni biti kad si opterećen i kad si zavezan u nekom vremenu", ispričala nam je s čime se mora nositi cijeli život. Unatoč svemu, silovatelju je oprostila zbog sebe jer, kako kaže, to je jedini način da nastavi dalje.