'Tako mi je došlo', izjavio je tupan, kada ga je organ reda pritisnuo da otkrije motive.
Pročitajte i ovo
Čuo sam tu velebnu misao na sinoćnjem Dnevniku, i još me uvijek proganja, nejasno, poput sablasti. Naime, puno je buzdovana u ovim krajevima napravilo hrpu svinjarija, zato što im je - tako došlo.
Došlo je, isto tako, Paravinji, da se najprije zajebava s tuđim životima, a onda da se zajebava i sa kompletnim pravosudnim sustavom RH. Njemu je, eto, tako došlo, pa ti vidi što ćeš kasnije s time napraviti.
Došlo je i Ivi Sanaderu da zabije čitavu familiju i čitavu bulumentu poslušnika na državnu sisu, došlo mu je da ordinira Fimi medijom, INA-om, da prekraja budžete, fondove i ljudske živote. Jebi ga, došlo mu je, što ćeš, nemo'š mu zamjeriti, hoće to tako.
Hoće to ponekada, pogotovo kada je ovako vruće, plus četrdeset, u Dućama, ili negdje drugdje, pomuti se čovjeku, pa zapali šibicu.
>> Tko s kim, kada, kako, zašto?
Živimo u takvim krajevima, u ovoj naizmjenično sretnoj i nesretnoj zemlji, u kojoj temperature idu od minus dvadeset po zimi, do plus četrdeset u dobu kada gori u Dućama, pa nije niti čudno da se u ovim krajevima, u prosjeku od zadnjih sto godina, ipak više umiralo od sjekire ili letećeg željeza nego od kolesterola, kapi, herca, ili svih tih divnih stvari od kojih umire normalan svijet.
Ovo su krajevi u kojima krkanima, redovno, uvijek dođe da naprave nešto.
Vruće je i meni, plus četrdeset, sada dok pišem ovaj tekst, a klimu zapaliti ne mogu, jer me već danima grebe u grlu. Vruće mi je, manta mi se, zuji mi u ušima, ali si ipak nekako mislim…
Doći će neka druga, bolja vremena. Vremena u kojima će cure i dečki pisati sjajne knjige i scenarije, snimati genijalne filmove i raditi odličnu muziku, vremena u kojima će neki buraz iz Zaprešića, ili Ličkog lešća pronaći lijek protiv raka. Pa kada će ga nakon ceremonije dodjele nobelove nagrade novinari pitati za motive, on će slegnuti ramenima i reći – tako mi je došlo.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
