'Tko sam ja da sudim homoseksualcima?' – rekao je papa Franjo nakon što se iščupao iz onog grotla Copacabane i vratio se u Rim.
Pročitajte i ovo
'Biti gay nije grijeh' – rekao je dobri papa, i vala, neka je tako rekao.
Da se odmah razumijemo, rečenice koje slijede nemaju blage veze s polemikama moralnog ćudoređa s jedne i progresom civilizacije s druge strane, polemikama koje su mi, brate, postale toliko naporne da mi izlaze na nos.
Naime, meni se, osobno, zaista živo fućka tko s kime spava, tko kome škaklja tabane, tko kome snubi ženu, sve dok su svi akteri čina punoljetni, i dok na sve pristaju svojevoljno. Što se mene tiče, možeš ga u nekom velebitskom klancu staviti i ovci, dokle god ona zadovoljno mekeće. Što me briga, to je, stari moj, između tebe i nje i ovna, koji, jebi ga, eventualno može naletjeti.
Inače sam alergičan na fašizme, seksizme, rasizme, a ako sam na nešto posebno alergičan, onda sam na vjerske fanatizme, jer ti su me koštali dosta godina živciranja, i dosta suznih jastučnica u mučnim jutrima. Ali to je već neka druga priča…
>>'Kao da nije, đavo ga odnio, moga leć i na pod, a ne da postelju mijenjam'
Elem, dobri papa Franjo mi je vratio vjeru u crkvu. Nije me vratio u crkvu, ali mi je bacio novo, lijepo svjetlo na toranj i zvonik.
I sada je dao ovu izjavu, koja će zakovitlati silnu prašinu. Već vidim aktiviste u idućem prideu kako nose majice s papinim likom, a bome već vidim i oponente kako iznose teorije zavjere o tome kako valjda papu truju, jer inače nema majci da bi laprdao takve gluposti.
Ponavljam, ne bavim se već krajnje napornom tematikom osporavanja ili podupiranja gay prava, ja papine riječi shvaćam u potpuno drugačijem kontekstu. Možda sam ja lud, ali jedino što čitam između redova papinih izjava je:
- Živi i pusti druge da žive… ne guraj nos gdje mu nije mjesto… beri svoju brigu.
Mali umovi diskutiraju o ljudima, srednji umovi o događajima, a veliki o idejama.
Mali umovi sjede na kavama i raspravljaju o tome tko s kime spava, tko kome škaklja tabane i tko kome snubi ženu. Mali umovi kopaju po tuđim životima, i zato znaju sve o svima, zato im mozgove truju sve te fobije, kojih se grozim i ja, a i valjda sav onaj svijet koji ja smatram normalnim.
Nisam neki briljantni um, ali ne razmišljam o drugim ljudima i njihovim životima. No dobro, osim ako se ljudi ne prezivaju Tesla, ili Churchill, to su dečki o kojima volim razmišljati i razgovarati.
Ali nemam blage veze tko je gay, tko kome škaklja tabane, ili tko ga je, možebitno, u nekom velebitskom klancu, stavio ovci. Jedini čovjek za koga sam siguran da nije gay je moj ćaća, koji je te kobne badnje večeri 1972-ge napravio mojoj materi sve te grozne stvari koje su je devet mjeseci kasnije lansirale u rađaonu Petrove bolnice, gdje je prvi puta zakmečao autor ovog teksta. Siguran sam još i za sebe, jer mi se život, hoćeš nećeš, vrti oko žena. A za sve druge ljude na svijetu nisam siguran, niti me imalo zanima.
Pa kada dobri, dragi papa Franjo kaže – 'Tko sam ja da sudim homoseksualcima' – ja sam nekako siguran, ali baš jako siguran da poručuje svijetu da gleda svoja posla. Jer kada bi svi gledali svoja posla, ova bi plava kugla bila puno bolje mjesto za život.
I sve te analize, tračevi i laprdanja na svim tim silnim kavama možda bi se preobratili u nešto produktivno i korisno.
- Hej stara, znaš, ja sam ti čula da je on gay, a onaj njegov brat, on ti je se najprije spetljao s onom malom iz dućana, koja ti je sestrična od one voditeljice s televizije koja ti se spetljala s onim piscem koji se spetljao s frizerkom čiji je bratić isto gay što je meni rekla susjeda koja je ljetovala s njima prije par godina od kojih je njegova ujna uzela istog arhitekta kada su legalizirali ali je on imao bratića u katastru za kojeg se isto priča da je gay ali se onda ipak onaj pisac spetljao s frizerkom koja ipak nije gay. Kužiš?
- Kužim… a kako si ti, kako je tvoj život?
- Pa… nemam pojma, nikada o tome nisam razmišljala…
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
