Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Nepopustljiv odnos Rusije prema stranim investitorima, prijetnje Ekvadora glede postojećih ugovora o iskorištavanju nafte, smanjenje japanskih udjela u golemom iranskom naftnom projektu, samo su neki od signala koji ukazuju na sve veću slabost multinacionalnih naftnih kompanija u odnosu na zemlje-proizvođače crnoga zlata koje žele diktirati vlastite uvjete.


"Došlo je do značajne promjene u ravnoteži među međunarodnim naftnim kompanijama. Očito je da su sada nacionalne kompanije u prednosti", kazao je Oliver Appert, predsjednik Francuskog instituta za naftu (IFP).

Vezani članci Cijene goriva Novi udar na novčanike: Od ponoći ponovno poskupljuju sva goriva Slika nije dostupna CIJENE NAFTE NAJNIŽE U 6 GODINA Opet pala cijena benzina

Primjeri su brojni. U Rusiji vlasti vrše pritisak na britansko-nizozemsku naftnu kompaniju Shell zbog naftnih i plinskih nalazišta u Sakhalinu, dok francuska tvrtka Total ima problema na nalazištu Khariage. Državni monopolist Gazprom otkazao je, pak, suradnju inozemnim tvrtkama i odlučio sam eksploatirati golemo nalazište Shtokman.

I Teheran je nedavno smanjio udjele japanskih kompanija u razvoju naftnog polja u Azadeganu, najvećem iranskom kopnenom nalazištu nafte. Venezuelanski predsjednik Hugo Chavez rado ucjenjuje energijom, dok bolivijski predsjednik Evo Morales primjenjuje politiku nacionalizacije.

"Povratak naftnom nacionalizmu je sveprisutan", kazao je Jean Marie Chevalier, direktor centra za energetsku geopolitiku pri pariškom sveučilištu Dauphine.

Rafael Correa, koji je prošao drugi krug predsjedničkih izbora u Ekvadoru ističe kako će, pobijedi li na izborima, revidirati naftne ugovore svoje zemlje s velikim naftnim kompanijama. "Mnogi od tih ugovora bili su čista pljačka", kazao je on.

"Čitava se Latinska Amerika povela za Chavezom. Venezuela, Bolivija, Ekvador, svi su postali jako osjetljivi", smatra Jean Marie Chevalier.

Davne 1928. na sastanku održanom u škotskom dvorcu Achnacarry sedam je najvećih naftnih oligopola uspostavilo kontrolu nad cijenom nafte. No, davno je prošla ta era.

"Sada zemlje-proizvođači moraju svojim stanovnicima objasniti zašto nafta ne donosi više novca, moraju se nositi sa svojim financijskim potrebama pa su u napasti da kravu muzaru malo bolje iskoriste", istaknula je Colette Lewiner iz konzultantske grupe Capgemini.

No stručnjaci naglašavaju ograničenja koje takva vrst nacionalizma donosi, ističući kako zemlje-proizvođači vođene kratkoročnim planovima vjerojatno neće dovoljno investirati u proizvodnju nafte kako bi si osigurale dugoročnu korist. "Primijetili smo da nakon takvih faza nacionalizma proizvodnja nafte pada", kazao je Chevalier.

"U Rusiji predsjednik Vladimir Putin u predizbornom razdoblju želi ljudima pokazati kako im strane investicije nisu potrebne, no to je pogrešno", dodao je ističući kako nedovoljna ulaganju mogu dovesti do smanjenje proizvodnje.

Navedenim problemima mogu se dodati i pokušaji Kine da u zemljama koje proizvode naftu financira razvoj u zamjenu za zagarantirane isporuke tog energenta. "Vrlo slično onome što su Francuska i Italija činile prije 40 godina", napominje Chevalier.