Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Sa šest godina krenuo je na gimnastiku. Gledajući rezultate i medalje koje je nanizao u proteklih 10 godina izabrao je dobro. I baš svakom vršnjaku može služiti za primjer.


Iz škole u dvoranu. I tako već devet godina. Davno se zaljubio u gimnastiku: u karike, ruče, konja s hvataljkama. A kriva je  mama. 'Kad sam bio dijete, mislim, i sad sam dijete, ali kad sam bio još manji, onda sam bio užasno živ, kako bi se reklo, stalno sam skakao, i nikako se nisam mogao smiriti. Došao sam tu, onda sam poslije bio mirniji, to joj je pasalo i tako je sve krenulo', ispričao je Anton Kovačević.

'Ovdje je svestran, i provodi ovdje svaki dan po 3-4 sata, prije natjecanja i po dva puta dnevno ', ispričao je Željko Jambrovnić, Antonov trener. Ljubav, upornost i jaka volja, sa samo 16 godina, stavili su ga na prvo mjesto u zemlji u višeboju i na ručama, drugo na parteru. Nove medalje više ni ne broji.

'Možete vi biti talentirani, ali ako to ne želite ili ste lijeni, to nećete uspjeti. On je vrlo talentirani dečko, dobar je u svim segmentima, u školi, to je kod mene na prvom mjestu', dodao je trener.

'Sve se može kada se hoće'

Dobre ocjene u matematičkoj gimnaziji skuplja za budućeg inženjera građevine po uzoru na tatu. Za ritam od 6 sati u školi i nekoliko na treningu ima jednostavan recept. 'Sve se može kad se hoće, sve ovisi o volji, koliko netko želi uspjeti. Nekad mi je malo teško, ali Bože moj, svima nam je!', rekao je Antun.

Kad se ne vrti u zraku, sudi. Položio je ispit za gimnastičkog suca. 'Sudio sam već, evo prošli tjedan u Dugoj Resi. Strog sam sudac', rekao je Antun. Već je stekao i vještine predavanja. Asistent je na gimnastičkoj katedri u višoj trenerskoj školi.

I kad krene graditi zgrade, gimnastika će biti tu. Ipak je, kaže, riječ o posebnom sportu koji prihvaća samo uporne i one koji vjeruju u sebe. 'Ovo će malo zvučat grubo, ali svatko zna šutati loptu, ali da napravi stoj ili salto, e to je već malo teže', zaključio je.