Trenutak koji je zapečatio sudbinu Ine: Ivo Sanader je za mito potpisao dodatak ugovoru koji je Mađarima, iako nemaju više od 50 posto dionica u Ini, osigurao apsolutnu kontrolu nad tom tvrtkom. Za njega je to bio samo potpis, a Hrvatsku je koštalo energetske neovisnosti.
Nije se dogodilo ništa ni nakon pravomoćnih presuda koje su potvrdile da cijela stvar počiva na korupciji. Nitko pred domaćim pravosudnim tijelima nije pokrenuo zahtjev za poništenjem ugovora.
"Mijenjaju se vlade i mijenjaju se provenijencije tih vlada. Dakle, ne radi se samo o priči desnice ili ljevice. Radi se o kontinuitetu, rekao bih, jedne politike gdje se stalno odgađa ulazak u sukob s MOL-om, a ulazak u sukob s MOL-om znači ulazak u sukob s mađarskom državom", rekao je novinar Marko Biočina.
Tom odgodom ta tvrtka s državnim udjelom skrbi o hrvatskim prirodnim resursima. O rezervama prirodnih resursa ovisi sigurnost, gospodarstvo i standard građana.
"Gledajući kako su se kretale rezerve od 2009. godine, vidimo jedan strmoglavi pad. Rezerve plina su se smanjile za više od 50 posto, a rezerve nafte su se smanjile za negdje 30 posto", rekla je energetska stručnjakinja Gordana Sekulić.
Pad rezerva utječe na pad proizvodnje i na pad zaposlenih, kojih je 40 posto manje u odnosu na 2009. godinu. Iako komuniciraju rezultate poslovanja s dobiti, ključna stvar koja je pokazatelj kako stvari zapravo stoje su rezerve, broj zaposlenika i proizvodnja. Po tim pitanjima ne stojimo baš dobro.
"Posljedica svega toga je da je značaj Ine u hrvatskom gospodarstvu zapravo prepolovljen. Inin prihod je 2009. godine bio pet posto ukupnog prihoda poduzetnika u našoj državi. Međutim, on je danas svega 2,5 posto", rekla je Sekulić.
Godinama nije istraživala nova polja
Gordana Sekulić cijeli je svoj radni vijek provela u naftno-plinskoj industriji. Radila je u Ini, bila je i članica Nadzornog odbora, a mirovinu je dočekala u JANAF-u. Čita izvještaje u nadi da stvari konačno krenu na bolje.
"U principu, naftni i plinski biznisi još su isplativi", rekla je.
Međutim, Ina nije godinama istraživala nova polja, a 2011. godine joj je Vlada zbog neaktivnosti oduzela koncesije.
"Vlada je povlačila neke poteze koji nisu išli u korist same kompanije, ali su bili sredstvo pritiska na MOL", rekao je Biočina.
Bilo je to u vrijeme Jadranke Kosor. Ina je kasnije dobila upravni spor da nije trebala izgubiti polja, ali nakon toga polja se dijele putem natječaja. Do tada je Ina imala ekskluzivno pravo. Ekipa Provjerenog poslala je upit Ini o padu zaliha i proizvodnje, ali odgovor nije stigao.
"Kada promatrate ukupan kontekst dioničkih ugovora koji supotpisali MOL i Republika Hrvatska, prvo što treba uočiti u tim ugovorima je da su ugovori napravljeni dosta kvalitetno, ali su provedeni suprotno od onih ciljeva koji su navedeni u ugovorima. Primjerice, Ina je trebala biti trgovačko društvo koje u ovoj regiji raste", rekao je Damir Vanđelić, bivši predsjednik Nadzornog odbora Ine.
Iako bi im odgovaralo da Ina posluje dobro jer oni od toga ostvaruju profit, Biočina ističe da je MOL svojim djelovanjem u prvi plan stavio ostvarivanje strateških ciljeva.
"Prvo su jednog potencijalnog konkurenta pretvorili u svoj sustav, zatvorili su cijeli južni dio, zavladali su tržištima kojima je prije vladala INA, i stekli su pristup Ininoj dosta bogatoj domaćoj sirovinskoj bazi", rekao je.
Političari se kleli da je Ina strateški interes
Svi hrvatski političari kleli su se u strateški značaj Ine i tvrdili da je ona nacionalni interes. Jesu li zaista činili sve da ta tvrdnja stoji ili su pak išli niz neku tuđu dlaku? Najava da će se Inu ponovo kupiti, što je rečeno na izvanrednoj press konferenciji premijera Andreja Plenkovića, održanoj na Badnjak 2016. godine, radnicima je dala nadu, ali ne zadugo.
Međutim, ubrzo je došlo do obrata. Zatvorio se takozvani FCC pogon koji je zapravo srce rafinerije i radnicima je bilo jasno što se događa pa su počeli prosvjedovati.
Tadašnji ministar Tomislav Ćorić potom potpisuje Memorandum o razumijevanju u kojem jasno piše da Ina kao članica MOL grupe treba uložiti maksimalne napore da poveća količinu transportirane sirove nafte od JANAF-ovog terminala u Omišlju prema Mađarskoj i Slovačkoj, posebice za rafinerije MOL grupe.
"Ja ću podsjetiti da je Memorandum osobno potpisao ministar Ćorić, da je Memorandum bio u tajnosti dok netko od vas istraživačkih novinara nije otkrio i obznanio Hrvatskoj javnosti o čemu se radi", rekao je Predrag Sekulić, bivši zaposlenik Rafinerije Sisak.
Vladajući su se branili da je to dobro jer nije nafta nigdje nestala, već ide na preradu u inozemstvo i prodavat će se. Anonimni izvor, koji je obnašao visoku dužnost u Vladi RH i Ini, to je nazvao odlukom koja je bila čavao u lijes.
"Tako je ministar Ćorić postao prvi hrvatski ministar u povijesti koji je 2019. godine odobrio JANAF-u da JANAF tehnički izvede i time omogući Ini i MOL-u spoj cjevovoda iz Rafinerije nafte Sisak i na taj način omogući transport domaće nafte preko JANAF-a u Mađarsku, te su se s tim potezom ministra Ćorića stekli uvjeti potrebni mađarskoj strani za konačno gašenje Rafinerije nafte Sisak", napisao je izvor Provjerenog.
Prije gašenja Rafinerije, Sekulić je dobio otkaz nakon godina borbe za opstanak rafinerije. Nakon razočarenja koje je doživio, otišao je s obitelji u Njemačku.
"U to doba, kada je gašena, onda je zaista cijeli prostor medija bio zatrpan prekrasnim projektima obnovljivih izvora energije u koje će Ina investirati. Međutim, kad danas gledate, nakon nekoliko godina, što je ostvareno? Ništa", rekao je.
Kako je netko mogao ukrasti tolik novac?
Danima se prepredalo što radi Nadzorni odbor. Legitimno je to pitanje ne samo za slučaj Damira Škugor, već i za ostale slučajeve.
"Mi ne možemo promijeniti ništa zato što od ukupno devet članova Nadzornog odbora, Republika Hrvatska imenuje tri. Prema tome, mi ih nemamo nikakvu šansu preglasati", rekao je Vanđelić.
Tako je i s hrvatskim članovima Uprave, dodao je Vanđelić. Jedini alat koji imaju je da ruše kvorum pa se odluke Uprave ne mogu izglasati, ali to se nije dogodilo od 2020. godine. Dakle, sve je u kontroli Mađara. Kako je onda netko uspio preveslati Inu za, pretpostavlja se, milijardu kuna? Nikako, tvrdi izvor koji je obnašao visoku dužnost u Ini.
"U Ini sve informacije idu izravno i paralelno predsjedniku Uprave i odgovarajućem menadžeru MOL-a, pa je u najmanju ruku predsjednik Uprave morao imati informacije o tome", istaknuo je izvor, a isto tvrdi i Vanđelić.
Nikome, doduše, nije promaknulo da su se svi uhićeni smješkali. Premijer Plenković je nakon prve nelagode, jer se ipak radi o članovima HDZ-a, ponosno ustvrdio da novac nije prebačen već je ostao u Hrvatskoj.
Prividno je kriza opet prošla, pisat će se o njoj još neko vrijeme i sve će opet biti po starom dok god Vlada ne raskine dodatak ugovoru. Ne zbog sebe, već zbog budućnosti zemlje jer energetika je temelj funkcioniranja države i društva.
"Ja se jedino mogu nadati da će krivci za ovu izdaju odgovarati jer ovo je izdaja hrvatske države za koju su ljudi ginuli još prije 30 godina", rekao je Sekulić.
MOL se svoje pozicije neće odreći, a Hrvatska je opet izabrala nove članove Uprave i Nadzornog odbor koji ništa ili malo toga mogu učiniti. U svoju obranu će reći da im treba vremena i da je to složena stvar. Pa koliko je još desetljeća potrebno?
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr