U Zakonu o sportu jasno piše kako je na sportskim natjecanjima i manifestacijama obavezno osigurati medicinsku skrb.
Otac Marina Ćaćića, mladića koji se usred igre, svega nekoliko dana prije 24. rođendana srušio na terenu, govori da to nije bilo tako.
Ni sportska dvorana nema defibrilator. A statistika je neumoljiva - mladi sportaši imaju čak četiri i pol puta veći rizik od iznenadnog srčanog zastoja.
Još je gori podatak da je 45 posto onih koji su preminuli četiri tjedna ranije bilo na pregledu kod kardiologa. Zato, kako su kazali ekipi Provjerenog u Nacionalnom vijeću za sport, idu u izmjene zakona.
Marin je nizao uspjehe, igrao u Italiji, Bugarskoj, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini, po domaćim klubovima. Sanjao o velikim klubovima.
Trebao je to biti još jedan turnir. Zabava s prijateljima, izazov.
Njegov najbolji prijatelj Ante Šarić, prisjeća se kako je Marin samo odjednom pao i ostao bespomoćno ležati. U nekim trenucima borio se za zrak, kaže Šarić.
Hitna pomoć je došla u roku od pet minuta od poziva koji nije uslijedio odmah nakon događaja. Oživljavali su ga na putu do bolnice i uspjeli u tome. Hitno je prebačen za Rijeku. Život su mu održavali aparati. Nakon četiri dana je preminuo.
"23. prosinca, kada je službeno obznanjeno da je moj sin Marin preminuo, bio je dan kad je život stao i sve ovo što se poslije događa je besmisleno", kaže Marinov otac Stipe Ćaćić.
Jer bio je u punoj fizičkoj spremi, mlad, zdrav, sportaš. Kako je moguće da se takav jedan život ugasi? Amerikanci vode statistiku, prema kojoj 350 tisuća ljudi godišnje umire iz istog razloga.
"45 posto osoba koje su doživjele iznenadnu srčanu smrt četiri tjedna prije smrti bilo kod kardiologa. I nevjerojatno je da 75 posto tegoba zbog kojih su oni bili kod liječnika nisu bile povezane s razlozima koji su doveli do iznenadne srčane smrti", govori Dragan Primorac.
Tek mali broj preživi iznenadni srčani zastoj. U posebnom riziku su mladi sportaši. Oni imaju do četiri i pol puta veći rizik da im se takvo što dogodi.
Sve grane medicine godinama pokušavaju dati odgovor na pitanje zašto.
Stipe Ćaćić ističe kako nitko u njihovoj obitelji nije bio bolestan.
Gotovo isto se dogodilo danskom reprezentativcu i to usred utakmice na Europskom prvenstvu prije dvije godine. Liječnik danske reprezentacije pojašnjava kako su ga uspjeli vratiti nakon jedne defibrilacije.
Njegov kardiolog govori da je bio potpuno zdrav.
Vratio se u život na travnjaku i svima mahnuo.
"Zapravo, Eriksen nikada ne bi preživio da nije bio u idealnim uvjetima, jah bi rekao koji su bili najidealniji u tom trenutku na svijetu, jer ste imali liječnike ekipe defibrilator i u nekoliko u sekundi reagirali", zaključuje Dragan Primorac.
Ključna je razlika između Marinovog i Eriksenovog slučaja hitno oživljavanje. U roku od minute došlo je do postupka oživljavanja u Eriksenovom slučaju, no kod Marina to se do dolaska hitne pomoći nije dogodilo.
Stipe Ćaćić kaže kako su u tim trenucima njega ispitivali je li Marin ikada imao problema s epilepsijom, ali nitko nije posumnjao na zastoj srca.
"Nitko, baš nitko, ali nije bilo ni osobe koja ima barem bilo kakvo znanje medicinsko da može prepoznati o čemu se radi".
Na pitanja i paniku se potrošilo i desetak minuta, svjedoči otac. Hitna je došla u pet minuta, ali kad se sve zbroji - prekasno, jer tu su sekunde bitne, ne minute.
Marinov mozak ostao je predugo bez kisika i povratka više nije bilo.
"Prvo i osnovno, zakon je propisao da tamo mora biti osoblje zdravstveno da može pružiti pomoć, da može prepoznati problem, jer da je netko bio takav, onda bi sve vjerojatno bilo drugačije", kaže Stipe Ćaćić.
I zaista, u Zakonu o sportu piše da je neposredni organizator natjecanja ili sportske priredbe dužan osigurati pružanje medicinske pomoći.
Danira Bilić, predsjednica Nacionalnog vijeća za sport pojašnjava kako nije definirano jasnije što bi to trebalo značiti, pa je ostavljeno o nekakvom slobodnom tumačenju što bi trebali osigurati, jesu li to kola hitne pomoći, ili je to tim stručnjaka ili jedan liječnik.
Osam mjeseci nakon smrti Marina Ćaćića, nema odgovora je li na turniru bilo liječnika
Predsjednik Zajednice sportova Ličko senjske županije za Provjereno je kazao kako to nije bilo pod organizacijom Nogometnog saveza, već Zajednice sportova, pa to ne vrijedi. U pitanju je, kako tvrdi, bilo javno okupljanje, za koje su sve ispoštovali - osiguravanje reda i nesmetan prilaz hitnoj pomoći.
Marinov otac je podnio kaznenu prijavu i istraga je u tijeku.
"Već osam mjeseci oni ne mogu odgovoriti na pitanje je li bio liječnik na tom turniru ili ne", očajan je Marinov otac.
No tipično hrvatski - puno baba, kilavo dijete. Puno zakona, propisa, organizacija, a na kraju od svega toga ništa.
Stipe Lulić, nogometni sudac, tumači kako se onoga što je propisano treba držati, ali u puno slučajeva do toga ne dolazi.
"Znači, nema liječnika na licu mjesta", zaključuje Lulić.
Svjesni su toga i klubovi. Često imaju problema s pronalaskom medicinskog osoblja u malim sredinama, a veliki problem su naravno i financije. Teško mogu odvojiti novac kojim bi platili hitnu medicinsku pomoć za potrebe natjecanja.
"Ovo je najveća opomena svima nama, ne samo nama koji smo ga poznavali i koji smo bili u nekom kontaktu s njim nego općenito cjelokupnoj javnosti koja sudjeluje u ovakvim manifestacijama", kaže Dejan Kovačević, tajnik NK Croatia 92 Lički Osik.
Podliježe li Zajednica sportova u ovom slučaju Zakonu o sportu ili Zakonu o javnom okupljanju - pitanje je na koje institucije moraju odgovoriti iz vrlo važnog razloga.
Jer možda je ishod mogao biti drugačiji. Zavijek će se to pitati Marinov otac Stipe.
Jer, govori nam i nakon tog događaja, sportska dvorana u Gospiću, ali i one diljem Hrvatske, nemaju defibrilator. No već i ručno oživljavanje moglo bi spasiti život, a za to treba znati prepoznati znakove srčanog zastoja.
Danira Bilić, predsjednica Nacionalnog vijeća za sport navodi kako u novom prijedlogu Zakona o sportu ima jedan dodatak koji nadograđuje tu odredbu s time da će se propisati pravilnik državnog tijela koje je nadležno za područje zdravstva.
"Dakle struka kakvi bi to trebali biti standardi i normativi tih mjera koje bi trebale doista osigurati pružanje medicinske pomoći", govori Bilić.
No prijedlog zakona je tek u javnoj raspravi, a medicinska struka tek će trebati posložiti pravilnik, nadajmo se - obvezan za sve sportske saveze, zajednice i lige. Jer to se događalo od kad je sporta i na žalost, događat će se i dalje.
"Mislio sam da je sve nekakav san...gledaš kako ti dijete leži bespomoćno"
"Nisam vjerovao ni tada da se to događa, mislilo sam da je to samo nekakav san, ne vjeruješ da ti dijete leži bespomoćno, a još gore da si ti u situaciji da ne možeš ništa pomoći, samo gledaš diraš i pokušavaš dozvati ga da se probudi, a ono ništa", zaključuje Marinov otac Stipe.
Sada na stadionu koji nosi ime njegova sina, gleda neke nove klince s loptom. A svi su oni ne samo u statistici, nego i u stvarnosti, u riziku.
Samo ćemo spomenuti brojke s početka priloga: 45 posto ljudi koji su umrli od iznenadnog srčanog zastoja bili su četiri tjedna prije na pregledu kod kardiologa.
Kad već znamo sve te podatke koji nisu na našoj strani, pružimo sve što je potrebno za brzu reakciju - onu koja život znači.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
