Katastrofa u nuklearnoj elektrani u Černobilu obilježila je mnoge živote i pokazala cijelom svijetu kakve se posljedice mogu biti takve nesreće. Iako je od eksplozije u Černobilu prošlo više od 30 godina, ljudi i dalje tamo ne žive jer je razina radijacije visoka.
No, to ne znači da je život u Černobilu stao. Divlje životinje i biljke nastavile su svoje živote i preuzele kontrolu na mjestu gdje su nekad vladali ljudi.
Upravo činjenica da je priroda nastavila svoj život na mjestu gdje je radijacija visoka, zainteresiralo je znanstvenike. Tako su proučavajući različite bilje i životinje otkrili gljivicu (Cryptococcus neoformans) koja raste blizu černobilske nuklearne elektrane, a koja ima neobičnu sposobnost upijanja radijacije.
Ta neobična sposobnost zanimljiva je znanstvenicima u kontekstu svemirskih istraživanja tijekom kojih je nužno zaštititi ljude (a možda i životinje) od utjecaja radijacije u svemiru. Stoga su znanstvenici uzeli maleni uzorak gljivice i poslali ju na Međunarodnu svemirsku postaju.
I gljivica ih nije razočarala. Prema studiji koja je objavljena prošlog tjedna, već je veoma tanak sloj gljivice bio sposoban blokirati i apsorbirati dva posto svemirske radijacije tijekom svog boravka na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Iako dva posto nije dovoljno da zaštiti ljude, astronaute, tijekom dugog boravka u svemiru, znanstvenici su uvjereni da bi dovoljno debeo sloj zaštitne opreme obogaćen gljivicom mogao zaštiti svemirske putnike na putu prema Marsu.
Jer ne samo da gljivice štite, već imaju i sposobnost regeneracije. To znači da, ako se štit zbog bilo kojeg razloga ošteti, astronaut neće biti ugroženi. Gljivice će se jednostavno regenerirati i "zaliječiti" štit u samo nekoliko dana.
Rezultati su obećavajući, ali znanstvenici ističu kako je potrebno još testiranja i istraživanja prije no što astronauti u istraživanje drugih planeta krenu u društvu - gljivice.
Izvor: New Scientist
