Upozorenje: Tekst sadrži potresne detalje o gladi i umiranju djece
Svakoga dana u cik zore, stotine muškaraca okupljaju se na prašnjavom trgu u Chaghcharanu, glavnom gradu pokrajine Ghor u Afganistanu. Stoje uz rub ceste i čekaju hoće li se pojaviti itko tko nudi bilo kakav fizički rad.
Taj očajnički trenutak odlučuje hoće li njihove obitelji toga dana imati što jesti. Šanse za uspjeh su nikakve. U roku od nekoliko sati, tek trojica muškaraca uspijevaju dobiti posao izvještava BBC u svojoj potresnoj reportaži.
Četrdesetpetogodišnji Juma Khan u posljednjih je mjesec i pol dana uspio raditi samo tri dana. Dnevno bi zaradio jedva dva do tri dolara.
"Moja djeca su tri noći zaredom otišla u krevet gladna. Supruga je plakala, djeca su plakala. Morao sam preklinjati susjeda za malo novca da kupim brašno. Živim u neprestanom strahu da će mi djeca umrijeti od gladi", svjedoči Khan.
"Prodajem kćer da bih nahranio ostalu djecu"
Pokrajina Ghor jedna je od najteže pogođenih regija u zemlji gdje se bilježe rekordne razine gladi, a više od desetine stanovništva nalazi se na korak do potpune gladi. U obližnjim siromašnim naseljima, smještenima podno snježnih planinskih vrhova, razmjeri nezaposlenosti poprimaju najmračnije oblike.
Abdul Rashid Azimi kroz suze grli svoje sedmogodišnje blizanke, Roqiju i Rohilu, i objašnjava zašto je spreman na nepodnošljiv korak.
"Spreman sam prodati svoje kćeri. Siromašan sam, u dugovima i bespomoćan. Dolazim kući s posla gladan, žedan i izbezumljen, a djeca me mole: 'Baba, daj nam malo kruha'. A što da im dam? Gdje je posao? Srce mi se slama, ali to je jedini način da nahranim ostalu djecu", jeca očajni otac.
Njegov susjed Saeed Ahmad već je bio prisiljen prodati svoju petogodišnju kćer Shaiqu nakon što je oboljela od upale slijepog crijeva i ciste na jetri. Kako nije imao novca za operaciju, prodao ju je rođaku za oko 3200 dolara. Dogovor je jeziv: uzeo je samo dio novca za hitno liječenje, a djevojčica će ostati s njim idućih pet godina dok kupac ne isplati ostatak duga i odvede je.
"Da sam imao novca, nikada to ne bih učinio. Ali pomislio sam – što ako umre bez operacije? Ovako će barem ostati živa", opravdava svoj očajnički potez Saeed.
Groblja puna malih humaka, u bolnicama ponestaje lijekova
Ova humanitarna katastrofa izravna je posljedica drastičnog reza u međunarodnoj pomoći. Sjedinjene Države, koje su nekada bile najveći donator, gotovo su potpuno obustavile financiranje, a doprinose su srezale i druge ključne zemlje. Trenutačne brojke UN-a pokazuju da je zaprimljena pomoć čak 70 posto niža nego protekle godine, a situaciju dodatno pogoršava i teška suša.
Talibanska vlada, koja je preuzela vlast 2021. godine, krivnju prebacuje na bivšu administraciju i američku intervenciju, tvrdeći da su naslijedili umjetno stvorenu ekonomiju i siromaštvo. S druge strane, upravo su talibanske restrikcije i kršenje prava žena glavni razlog zašto donatori masovno okreću leđa Afganistanu.
Dok se političari prepucavaju, djeca masovno umiru. Službenih evidencija o smrtnosti nema, ali lokalno seosko groblje skriva stravičnu istinu: na njemu se nalazi dvostruko više malih, dječjih grobova nego onih za odrasle.
U glavnoj pokrajinskoj bolnici u Chaghcharanu odjel za novorođenčad pretrpan je. Na svakom krevetu leži dvoje nedonoščadi, a većina ih je kritično pothranjena. Medicinska sestra Fatima Husseini priznaje kako su došli do faze u kojoj smrt postaje svakodnevica.
"U početku mi je bilo jako teško gledati djecu kako umiru. Ali sada nam je to već postalo gotovo normalno. Ima dana kada nam umru i po tri bebe", kaže sestra Fatima.
Bolnica je toliko siromašna da nema osnovnih lijekova, pa medicinsko osoblje moli imućnije obitelji da ostave preostale lijekove kako bi njima liječili djecu onih koji nemaju ništa. Zbog potpune besparice, mnogi roditelji na kraju na vlastiti rizik odvode kritično bolesne bebe kući, jer si boravak u bolnici jednostavno ne mogu priuštiti. Njihova malena tijela tako ostaju prepuštena sama sebi u surovoj bitci za goli opstanak.
