Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Četvorica muškaraca koji su bili taoci Islamske države, a oslobođeni su prije dvije godine u različitim periodima, okupili su se ponovno ali kao slobodni ljudi.


Bivši zarobljenici Islamske države prisjetili su se kako su mjesece i mjesece proveli u ćelijama bez svjetlosti, u lancima, premlaćeni. Hrane su dobivali malo, a maštali su o čistoj odjeći, zahodu i naravno - slobodi. 'Igra preživljavanja' - tako su oni nazvali godinu dana mučenja koliko su proveli kao taoci džihadista. Igrali su je svaki ni svoj način, u pokušaju da prežive i da očuvaju svoje ljudsko dostojanstvo, koliko god je to moguće.

Federico Motka
(33), talijanski humanitarni djelatnik, spustio bi pogled kako ga tamničari ne bi gledali u oči dok su ga ponižavali. Francuski ratni izvjestitelj Didier Francois (55)radio je upravo suprotno. Danski fotograf Daniel Rye Ottosen (26), uvjeravao je džihadiste do posljednje minute da nije špijun. Francuski bloger Pierre Torres (31) stoički je podnosio batine, ali njegova je satisfakcija bila odbijanje naredbi.

Vezani članci Dim nad sirijskim gradom Tal Abyad nakon turskog bombardiranja (Foto: AFP) Iskoristili granatiranje turskih vojnika: Stotine ljudi povezanih s Islamskom državom pobjeglo iz logora u Siriji Vojnikinja SDF-a slavi eliminaciju zadnjeg uporišta ISIS-a (Foto: AFP) Zadnji dani krvavog kalifata koji je ne tako davno u crno zavio cijeli svijet: Islamska država upravo je izgubila svoje posljednje uporište

Igrali su ovu igru zajedno, pomažući jedni drugima podnositi patnje. Čuvari su imali različite taktike psihičkog i fizičkog zlostavljanja u pokušaju da ih slome. Daniel Rye bio je podvrgnut toliko brutalnom mučenju da se pokušao ubiti. Čuvari su ga spriječili, a trojica drugova u nevolji uspjeli su ga vratiti u život. Kako bi sačuvali zdrav razum, igrali su igre, mozgalice. U jednom trenutku 2014. u jednoj sobi bilo je 19 muškaraca talaca sa Zapada i pet žena u sobi do. U međuvremenu su pušteni za otkupninu ili likvidirani. U zatočeništvu je ostao još jedan - britanski novinar John Cantile te neimenovana žena.

'Jedan čuvar me pitao - Daniel, zašto imaš tako široka ramena, kao da si vojnik? Zato i mislimo da si špijun. Objasnio sam mu da sam bivši gimnastičar, a on meni da bi me trebao mučiti i ispitivati. Krenuo sam raditi neke vježbe, da dokažem da sam gimnastičar. No, onda su došli i drugi čuvari. Vikali su na mene, tukli me, a u nekom trenutku su me natjerali da plešem tango. Osjećao sam se krajnje poniženo', ispričao je Danac Rye Ottosen.

'Pokrio sam se dekom i plakao'

Pierre Torres se suprotstavljao čuvarima i to mu je, kaže, pričinjalo nevjerojatno zadovoljstvo iako bi to skupo platio.

'Gledao sam ga u oči, mislim da je bio iz Tunisa, i moj pogled je govorio: 'Ti si govno...' Udario me, ali ja sam i dalje stajao. Otišao je a kad se vratio imao je štap i bio je bijesan. Odveo me izvan ćelije i onakav, izvan kontrole, premlatio toliko da sam povraćao i ispraznio crijeva u hlače. No, bio sam euforičan - kao da sam uzeo drogu, bilo je sjajno', prisjetio se francuski bloger oduševljenja iskazanim revoltom.

Kako ne bi poludjeli, kada su bili sami u ćelijama, taoci su imali različite metode - pričali su sami sa sobom, brojali, planirali u glavi što bi jednog dana mogli raditi, igrali igre sa sjemenkama, otpadom... Talijan Federico bio je u ćeliji s Davidom Hainesom, britanskim humanitarcem, kojem je odrubljena glava četiri mjeseca nakon što je ovaj pušten na slobodu.

'David mi je dao tri savjeta koja nikad neću zaboraviti - uvijek govori istinu, kada nas razdvoje drži se rutine i igraj igru. Odveli su me u ćeliju crnih zidova u kojoj je bio samo wc. Tri tjedna ničega. Zamišljao sam razgovor s roditeljima i sestrom i pokušavao spavati', ispričao je Federico.

Bivši zatočenici slažu se kako je jedan od načina da sačuvaju ljudsko dostojanstvo bio - ostati što čišći jer vode gotovo da i nisu imali, a istu odjeću nosili su mjesecima. Kako su ih stalno tukli, bili bi prekriveni krvlju. Osim čistoćom, bili su opsjednuti - hranom.

'Zamišljali bi stol s hranom koji će nas dočekati kad izađemo, svih nas 19. No, izišao sam sam. Francuski obavještajci dali su mi pivo u vojnom avionu, to je prvo što sam kušao. Bio je to sjajan osjećaj', kazao je Didier.

Danski novinar Daniel Rye Ottosen ispričao je kako je na dan, kad je trebao biti pušten, sjedio u kutu i plakao jer je shvatio da drugi ne idu kući. Samo on.

'Bilo je rano jutro i glavu sam prekrio dekom kako drugi ne bi vidjeli da plačem. I onda mi je prišao James (Foley, američki novinar koji je prvi javno smaknut op.a.), zagrlio me i rekao: 'Ne brini, doći će po tebe za 10 -15 minuta i bit ćeš na putu kući. Stvarno si zaslužio svoju slobodu', piše BBC.