Umro pjesnik Slavko Mihalić

Slavko Mihalić je rođen 1928. u Karlovcu, gdje je završio realnu gimnaziju. Radio je kao tehnički crtač i novinar, urednik edicije poezije u "Lykosu" i "Književne tribine" te jedan od urednika "Telegrama".

Pročitajte i ovo 'Čudo života' Nevjerojatno: Beba rođena na sprovodu svoje bake! Lorca ubijen zbog homoseksualnosti? Kraj Grenade ipak nisu pronađene Lorcine kosti

tri vijesti o kojima se priča iznenađenje u gradu Građane šokirao prizor na ulici, oglasio se stručnjak: "Nemojte se približavati niti paničariti" OBLJETNICA PRIZNANJA I REINTEGRACIJE "Hrvati su se vratili u četničko leglo": Obilježava se jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu Autocesta u Austriji FOTO/VIDEO Zastrašujuće snimke nesreće u tunelu: Stradao hrvatski vozač, liječnici mu se bore za život

Pokrenuo je 1966. g. reviju "Most" (The Bridge), a od 1987. glavni je urednik časopisa za književnost "Forum".

Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika u dva mandata te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Slavko Mihalić bio je obljubljen među čitateljskom publikom, a napose među kritičarima i tumačima književnosti.

Njegove zbirke poezije, od "Komorne muzike" iz 1954., kojom se predstavio kao egzinstencijalistički pjesnik i pripadnik naraštaja krugovaša, bile su svaki put iznova kulturnim događajem prvoga reda.

Književni kritičari uspoređivali su njegovo pjesništvo po dubinskoj i trajnoj popularnosti s onom najvećih hrvatskih modernih pjesnika, S.S. Kranjčevića ili Ujevića, napominjući da je pravi potomak "ojađenog zvona" velikog Tina Ujevića, s kojim dijeli istu ekstazu riječima i isti patos postojanja.

U Mihalićevoj poeziji, koja se tematski vezuje za probleme čovjekove egzistencije, neprestano se isprepleću i uzajamno transformiraju moderno i tradicionalno, a čitateljska je publika prihvatila njegovu paradoksalnu misao, žalosni njegov pjev o poniženom čovjeku u doba totalitarizma te njegov svjež i bogat jezik, ističu književni kritičari.

U njegovim novijim zbirkama očituje se i prosvjed protiv srpske agresije na Hrvatsku te pjesnikova ponesenost općom nesrećom - slikama razorenih hrvatskih gradova i nesrećama ljudi.

Po mnogočemu, za književnu kritiku, Mihalić je "kraljević" suvremenog hrvatskog pjesništva.

Slavko Mihalić objavio je 20-tak zbirka poezije. Za pjesničko
stvaralaštvo dobio je mnoge domaće i inozemne nagrade, primjerice Nagradu Matice hrvatske, Nagradu "Tin Ujević", Godišnju nagradu te Nagradu za životno djelo "Vladimir Nazor", "Goranov vijenac", Nagradu "Vjesnika" za književnost "Ivan Goran Kovačić, Nagradu Struških večeri poezije i dr.

Sam ili u suradnji sastavio je nekoliko antologija hrvatskog
pjesništva te prevodio sa slovenskoga. 

Također njegove su pjesme prevođene na 25 svjetskih jezika.

Uz sedamdesetu obljetnicu pjesnikova rođenja Naklada "Naprijed" objavila mu je "Sabrane pjesme". 

Pjesnikov pogreb bit će 7. veljače u 11,40 sati na zagrebačkom groblju Mirogoju, a komemoracija u Društvu hrvatskih književnika održat će se 8. veljače u 11 sati.