Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Početkom listopada Zagreb se napuni nekim novim licima. Svake godine tada 1.400 novih studenata dolazi u veliki grad tražiti svoj novi dom.Po prvi put u životu stotine kilometara dijele ih od roditelja, obiteljskog doma I prijatelja. Gube se u prometu i prijevodu. Zavirili smo u podstanarski stan troje Dubrovčana i sobu u studentskom domu dvije Osječanke te provjerili kako brucoši proživljavaju svoje prve dane studentskog života. Priznali su nam svoje strahove, očekivanja i oduševljenja.


Među tisuću studenata koji su upisali fakultete u Zagrebu, ove su godine i osječanke Ivana i Dijana koje su imale sreće i dobile sobu na Savi, najvećem zagrebačkom studentskom domu. Jedna od prednosti minijaturne sobe je račun koji moraju podmiriti na kraju mjeseca, po kojem 'stanarina' iznosi samo 120 kuna.

Vezani članci Marija Milanović ''Pisali su da sam retardirana'': Ima prednost pri zapošljavanju, ali su je proglasili nesposobnom. Zaposlili kćer lokalnog političara Mijat Čorluka - 8 Nepokretni starac već tjednima leži sam u kući bez grijanja i vode: ''Po psa su došli za dva dana, a za njega još nema smještaja''

'Ključeve sam preuzela s prijateljem, pa smo prvo išli pogledati njegovu sobu, koja je bila grozna. Moja je bila nešto bolja, pa sam pomislila ako su svi drugi preživjeli takav život, onda ću i ja', rekla je brucošica Farmaceutskog fakulteta Dijana Kralik.

Najveća trauma koje će se sjetiti svatko tko je bar jednom prespavao u studentskom domu su tuševi. U samo jednom krilu paviljona broj sedam nalazi se oko 20 soba.U svakoj sobi po dvije studentice. Tako računica iznosi 40-ak žena na samo šest tuševa.

'Nisam gadljiva ali sam uredna, pa kad sam vidjela tuš kabinu, dlake po kabini, morala sam to prvo počistiti jer sam se bojala da ne pokupim gljivice. Grozno je, npr. jučer je bilo toliko dlaka da voda nije uopće prolazila. I onda ili tražim neku drugu slobodnu kabinu, ili uzmem wc papir, počistim. Biram hoću li se uopće tuširati', rekla je brucošica Zdravstvenog učilipta Ivana Kolarić.

Svoju kupaonicu 19-godišnji Tomislav posljednjih tjedana dana dijeli sa samo dvije žene. Međutim, njemu je i to popriličan izazov. Iako je s Jelenom i Brunom išao u srednju školu, život u Zagrebu promijenio je njihov odnos.

'Neobicno je. Kad se ustanem na sušilu prvo vidim su i ženske gačice i čarape. Još se nisam potpuno navikao, ali i one se moraju naviknuti na mene, na život sa muškarcem, koji je malo neuredan', rekao je brucoš Arhitektonskog fakulteta Tomislav Šarić.

Svoj prvi tjedan u metropoli ovaj dubrovčanin neće lako zaboraviti. Prije dolaska cimerica u velikom je stanu u centru grada bio potpuno sam.

'Stalno sam čuo neke čudne zvukove, tanki zidovisu me dijelili od stana pored, pa sam čuo sve što mi susjedi rade. Navikao sam se i dovodio sam prijatelje da prespavaju kod mene, ali kad sam bio sam bilo mi je dosadno', dodaje Tomislav Šarić.

Strahovi od života u nepoznatom gradu

Slične strahove još uvijek proživljava i buduća pravnica Bruna. U nepoznatom gradu punom nepoznatih ljudi čini joj se kako baš svi vide kako ona tamo ne pripada.

'Neki dan kad sam se vraćala kući, uhvatila me panika, pa sam počela trčati, a kad je netko počeo vikati za mnom stani, još sam ubrzala. Malo me strah kad je noć i ima samo dvoje ljudi na cesti', rekla je Bruna Gamulin.

Činjenica da i Osijek ima tramvaje nije nimalo Ivani olakšala prve dane u Zagrebu.

'Malo se teže snalazim, sve mi je nepoznato, a i ima puno tramvajskih linija. Hodam s kartom po gradu. Prva tri dana su mi bila najgora, prvi zapravo zato što nije bilo Dijane ni nikoga. Samo sam sjedila u sobi i gledala što da radim. Kad sam krenula na predavanje, budući da nisam znala koliko mi treba do tamo, krenula sam dva sata ranije i na fakultet došla 50 minuta ranije', rekla je Ivana Kolarić.

'Kod tramvaja je dobro što voze u jednom smjeru i nazad se vraćaju istim smjerom tako da ne možeš puno pogriješiti. U Dubrovniku autobusi puno kruže i ako promašiš stanicu, gotov si',dodaje Tomislav Šarić.

Izgubljeni u prijevodu

Prvog su tjedna i dubrovčani, ali i osječanke izgubljeni u prometu, ali i u prijevodu.

'Bilo mi je čudno s vremenom, jer svi govore pola 4, a mi kažemo tri i po. Svaki put kad to čujem potpuno se zbunim. Par puta mi se dogodilo da dođem u krivo vrijeme jer se još nisam naviknula. A i zbunjuju me neke riječi koje ne razumijem kao što je škarnicl', rekla je Bruna Gamulin.

Putevi naših sugovornika iz Osijeka i Dubrovnika isprepliću se u studentskoj menzi. Gladni studenti tamo dnevno pojedu oko 20 000 obroka. Kompletni ručak za manje od 10 kuna jedna je od čari studentskog života.

Kada naše sugovornike za par godina pitamo kako je bilo, neće se ni sjećati straha od nepoznatog ili nelagode. Oni ionako traju samo do prvog tuluma, novog prijateljstva ili prvoga kaj u vokabularu. A tada već dolaze neki novi klinci.

Studentskih dana na svom najnovijem postu na Blog.hr-u prisjetila se i urednica i voditeljica Provjerenog Marija Miholjek. 

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju