Sada se u procesu pripreme za promjenu spola nalazi njih četvoro, a još dvoje je tek na početku. Koliko je u Hrvatskoj osoba "zarobljenih u tuđem tijelu", nitko ne zna, jer većina njih poremećaj rodnog identiteta (transseksualnost) godinama, poneki i cijeli život, skrivaju od javnosti upravo zbog društvenih predrasuda, zbog kojih bi bili stigmatizirani, odbačeni i poniženi.
Pročitajte i ovo
To su vjerojatno i razlozi zbog kojih se relativno mali broj ljudi s ovim poremećajem odlučuje za promjenu spola, jer unatoč činjenici što je Svjetska zdravstvena organizacija transseksualnost definirala poremećajem mentalnog zdravlja, dakle bolešću, koja se vodi pod šifrom F 64, troškove dugogodišnjeg liječenja psihijatrijskog, pa zatim hormonalnog i kirurškog, uglavnom svi ovi ljudi snose sami.
Najnovije statistike iz Nizozemske govore da je transseksualnost prisutna kod jednog od 11.900 muškaraca i kod jedne od 34.000 žena, odnosno da je omjer 3:1 u korist muškaraca.
Najčešće se radi o potpuno psihički zdravim, ali duboko nesretnim ljudima koji od najranije dobi znaju kako su drukčiji. Osjećaj nemogućnosti izražavanja svoje prave prirode stalan je izvor tuge, bespomoćnosti, neshvaćenosti i neprihvaćenosti - kazuje nam prof. dr.sc. Nataša Jokić-Begić, psihologinja u zagrebačkom Centru za kliničku psihologiju, koja se godinama bavi transseksualizmom i provodi psihoterapiju, te dodaje:
Kako bih bolje pojasnila kako se osjećaju ljudi s transseksualnim poremećajem, zamislite sljedeću situaciju: sutra se probudite s tijelom koje je drugog spola od ovog koji sada imate.
Svi vam se obraćaju u tom drugom rodu (recimo muškom), a vi neuspješno pokušavate reći da ste i dalje ona ista žena, kako vam je potpuno strano da vas zovu muškim imenom, kako vam je potpuno nezamislivo da za izlazak obučete odijelo, a svi vam govore kako govorite gluposti i kako se morate prilagoditi. Za neko vrijeme ćete odustati od uvjeravanja i povući se u sebe.
