Sanja Jurišić opisala kako izgleda rad u dopisništvu: "Jedan dan pratiš premijera, drugi dan trčiš za ovcama u Lici"

Sanja ističe kako posebno voli obrađivati teme koje u konačnici rezultiraju razrješenjem nekog problema. Svoje je prve novinarske korake napravila još tijekom studija radeći u redakcijama Večernjeg lista i HRT-a. Nakon toga počela je raditi na lokalnoj Televiziji Šibenik, gdje je bila novinarka i urednica informativnog programa, a više od godinu dana radila je kao novinarka lokalnog portala ŠibenikIN.

Pročitajte i ovo Klimatske promjene U Hrvatskoj se događa masovni pomor koji je već zahvatio veliki dio Europe: "Javlja se sve više ljudi, a prvo što treba napraviti je..." Je li izvedivo? Država namjerava uvesti jednosmjensku nastavu, ministarstvo zaprimilo više od 260 zahtjeva: "Proces je kompleksan"

Od 2015. godine radila je kao novinarka HRT-ova studija u Šibeniku, odakle je izvještavala za brojne emisije informativnog i mozaičnog programa javne televizije, a 2019. godine postaje snaga dopisništva informativnog programa Nove TV iz Zadra.

Koja je tema najčešća na dopisničkom meniju na području Šibenika i Zadra, odakle izvještavaš?

Na dnevnom dopisničkom meniju, doslovce, sve teme dođu na red. U tome zapravo i jest čar dopisničkog posla. Jedan dan pratiš premijera, drugi dan trčiš za ovcama u Lici, treći ploviš prema nekom od otoka u potrazi za pričom. Dopisništvo Nove TV u Zadru obuhvaća teritorij Šibenika, Zadra i Like, stoga tema uistinu ne manjka. Tema ima, bitno je samo priču prepoznati i u dogovoru s urednicima razraditi je tako da u tih nekoliko minuta koje se emitiraju na ekranu gledatelji dobiju kompletan uvid u nju. Vrlo često priču zaokružimo i javljanjem uživo tako da gledatelji nakon priloga i javljanja s terena nemaju upitnike nad glavom, već im donesemo kompletnu priču, sagledanu iz svih kutova.

Kako izgleda jedan radni dan dopisnika?

Rekla bih da radni dan dopisnika započinje jučer! Jer dobra priprema je, znamo svi, pola posla. Teme se dogovaraju dan ili danima ranije, zovu sugovornici, češljaju podaci… Naravno, ako nešto nije dnevni događaj ili ako se baš toga dana ne dogodi neka nesreća. Imam sreću što s urednicima imam uistinu dobru komunikaciju i o svemu se dogovorimo u nekoliko minuta. A kad dobijem njihov "amen", kamo idemo i što radimo, javim kolegama snimateljima Krunu Matoševiću i Mihovilu Govorčinu. Na terenu zajedno provodimo i po 12 sati, pa je uistinu bitno imati korektan prijateljsko-poslovni odnos s kolegama.

Možemo zaključiti da je dopisnički posao sve samo ne rutinski.

Često na kraju dana imam osjećaj da sam proživjela tri dana u jednom. Jer automobil je naša kuća, putujuća. U jednom danu znamo biti za doručak u Gospiću, za ručak u Zadru, a za javljanje uživo u Šibeniku. Posao nam je jako dinamičan, pruža širok dijapazon poznanstava, ali i prijeđenih kilometara (smijeh).

Izjave sugrađana, njihovi stavovi i mišljenja često su dio reportaža. Koliko su, kada vide mikrofon i kameru, spremni na javni istup?

Na Novoj TV sam dvije godine i uistinu nikad nisam imala problema s dobivanjem izjava na terenu. Ljudi prepoznaju kvalitetu Nove TV i svjesni su toga da smo na njihovoj strani, posebice ako imaju neki problem. Mi smo ti koji često prvi o njihovim problemima pokušavamo dobiti odgovore od institucija. I zato mogu slobodno kazati da su i gledatelji dio našeg tima.

Što očekuju od nadolazećih izbora?

Ljudi, otkako je izbora, uvijek očekuju promjene. A onda, na dan izbora, velik dio njih na izbore ne izađe. Promjena nema ako se sam za njih ne izboriš.

Koliko je radni tempo drugačiji u vrijeme izbora?

Drugačiji možda jest, ali kad se radi, radi se. Nebitno jesu li pred nama izbori ili još jedan uobičajeni radni dan jer i taj uobičajeni zna otići u sasvim drugom smjeru, pa je sve samo ne uobičajen. Mi političare pratimo i kad nisu izbori, tako da znamo i pamtimo što su obećali i onda kad svi to zaborave.

Koliko je višesatni program poput onog izbornog stvar priprema, a koliko improvizacija?

Ne smiješ biti nespreman. Čitaš, čitaš i čitaš. Pripremaš se. Mi na Novoj TV znamo u minutu kako će nam izgledati izborni program i onda "vozimo". Pa se i višesatni program, ako znaš što radiš i s kim radiš, svede na još jedan zadatak. Ne manjka adrenalina, to svakako! A u mom slučaju, na zadnjem sjedalu ili kako to kolege snimatelji kažu, u mom "garderobnom ormaru", barem su tri sakoa jer nikad ne znam što se na terenu može dogoditi. Radujem se još jednim izborima, novinar tu vrstu adrenalina ne odbija.