Hitna pomoć Metković, arhiva (Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL)
Hitna pomoć Metković, arhiva (Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL)

"Mama, hoće li sveti Nikola nama dogodine vratiti našeg anđela Gabrijela? On je naš najveći anđeo", upitao me je moj sin Mihael kad smo nekoliko dana nakon pogreba otišli na groblje kako bismo s Gabrijelova groba uklonili vijence i cvijeće koje je uvenulo, ispričala je Ivana Bebić iz Metkovića, majka nedavno preminulog Gabrijela Bebića (9).


Dječak je preminuo 11. prosinca 2018. zbog višeorganskog zatajenja uvjetovanog gripom i bakterijom streptokok koja je napala dječaka, a čije teško zdravstveno stanje nisu prepoznali liječnici u Domu zdravlja u Metkoviću, odnosno na Hitnoj pomoći

Vezani članci Hitna pomoć Metković (Foto: Pixsell, Ivo Cagalj) Liječnička komora: U liječenju dječaka iz Metkovića troje je liječnika učinilo propuste U Metkoviću održan mirni prosvjed zbog smrti devetogodišnjaka (Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL) - 2 Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku istražuje smrt dječaka iz Metkovića

''Ja djeci, kćerkici Gabrijeli (ime joj je dao sam Gabrijel), koja ima šest godina i koja od svoje druge godine boluje od juvinalnog reumatoidnog artritisa, i sinu Mihaelu, koji ima četiri godine, pokušavam sve ovo vrijeme od njegove smrti objasniti kako više nikada nećemo vidjeti našeg Gabrijela i kako je on sada među anđelima. Koliko u tome uspijevam, ni sama ne znam. Samo znam da je, kad smo došli na Gabrijelov grob, Mihael udarao nogicom po grobu kako bi ga brat čuo. Morala sam mu objasniti da će ga Gabrijel čuti, ali mu neće moći odgovoriti'', ispričala je majka za Slobodnu Dalmaciju.

Prepričala je da je Gabrijela 7. prosinca odvela pedijatrici jer su djeca malo kašljala. U subotu poslijepodne Gabrijelu je temperatura skočila na više od 39 stupnjeva, povraćao je i dobio proljev, a dan poslije situacija mu se pogoršala. Primijetila je da mu je jezik pobijelio, pa ga je poslala s ocem na Hitnu.

U ponedjeljak ujutro okupala je Gabrijela kako bi uredan išao liječniku

''Liječnica mu je pogledala ždrijelo i poslušala pluća, a ja sam joj rekao koje mu sve lijekove dajemo. Rekla je da je s njim sve u redu i da mu ne treba druga terapija'', ispričao je tata Mišo.

Temperatura mu je opet narasla iznad 39 stupnjeva. ''Gabrijel je bio jako malaksao i počeo mi je govoriti da mu je strašno zima nogicama. Ležao je pokriven na kauču i nikako se nije mogao ugrijati. U noći između nedjelje i ponedjeljka, oko 1:15, vidjela sam da otežano diše. Rekao je da ga boli s desne strane u predjelu plućnog krila kad udiše. Odmah sam suprugu rekla da ga treba opet odvesti na Hitnu pomoć, pa su otišli oko dva sata'', rekla je majka.

Tati su na hitnoj opet rekli da je Gabrijel dobro i poslali ga kući.

''Tijekom te noći moj je sin samo ležao u krevetu. Pio je tekućinu, a jezik mu je bio sve bjelji. Toliko je bio bijel i suh da se gotovo raspuknuo'', rekla je Ivana.

U ponedjeljak ujutro okupala je Gabrijela kako bi uredan išao liječniku, a odveo ga je otac. Pedijatrica je radila popodne, a drugi pedijatar poslao ih je na hitnu jer imaju gužvu. Gabrijel je već tada jedva stajao na nogama, sklapale su mu se okice i bio je gotovo dezorijentiran. S hitne su ga upitili pedijatrici. ''U čekaonici je Gabrijel jedva sjedio. Stalno je padao jer mu je tijelo već bilo onemoćalo'', prisjetio se otac.

"Bože moj, što je ovo, kako mu zvoni u plućima!"

''Kad smo ušli u ordinaciju, liječnica me je upitala: 'Šta je, Mišo?' Rekao sam joj da me vozaju i da mi nitko nije pomogao. Kad je vidjela Gabrijela, skamenila se, nije mogla vjerovati kako dijete izgleda. Odmah mu je pogledala vrhove prstiju na rukama i nogama i viknula: 'Majko mila, što je ovo?!' Pogledala mu je grlo i pluća, stalno ponavljajući: 'Bože moj, što je ovo, kako grmi u plućima, kako ovo nisu čuli?' U jednom je trenutku rekla Gabrijelu da će mu malo dotaknuti prsa, a onda je opet ponovila: 'Bože moj, što je ovo, kako mu zvoni u plućima!' Tada je pozvala helikopter. 'Ovo je jako loše stanje, odmah morate u Split...', nikada neću zaboraviti njezine riječi. Vratili su nas na Hitnu pomoć, a ja sam morao otići kući kako bih Gabrijelu donio čistu odjeću jer se, jadan, od muke pomokrio kod liječnice", kazuje Mišo.

Čim su otac i dijete helikopterom stigli na helidrom KBC-a Split, Gabrijel je prevezen na Jedinicu intenzivnog liječenja za djecu (JILD).

''Ne dao Bog da se ikome dogodi ovo što se dogodilo nama''

''U bolnici su mu dali kisik i infuziju i odmah je živnuo. Ponadao sam se da će se sve dobro završiti iako su mi u Splitu rekli da je stanje izuzetno teško. Kako mu se stanje ipak malo poboljšalo, vratio sam se u Metković po odjeću i ostalo što mu je trebalo u bolnici. Želio sam se što prije vratiti u Split da budem uza nj. No tek što sam u ponedjeljak popodne došao kući, iz KBC-a nas je nazvao liječnik i pitao moju suprugu možemo li doći što prije u Split. Stigli smo u ponedjeljak navečer. Liječnik nas je odveo u kancelariju i pokazao nam snimku pluća našeg djeteta.

Jedno plućno krilo uopće se nije vidjelo, bilo je potpuno zasjenjeno, a drugome je trećina bila pod sjenom. Kad smo ga vidjeli, doživjeli smo šok. Bio je priključen na sve moguće aparate i samo mu je još srce kucalo. Rekli su nam da odemo kući jer smo ostavili dvoje male djece koja su nas non-stop nazivala na mobitel i pitala kad ćemo doći. Bolnički liječnik dao nam je svoj broj telefona da se možemo informirati. Ne znam točno koliko smo se puta čuli tijekom noći, samo znam da su Gabrijela u utorak ujutro oko 7:15 počeli reanimirati i da su u 8:05 proglasili smrt. Nazvao nas je liječnik i rekao da su dali sve od sebe, ali da su, nažalost, morali proglasiti smrt. Ne dao Bog da se ikome dogodi ovo što se dogodilo nama'',  završio je priču otac Mišo Bebić za Slobodnu Dalmaciju.