U godini teškoj za sve, u kojoj se lica nisu vidjela od maski, a grliti se moglo samo srcima, u kojoj su mnogi ostajali bez domova, vi ste odabrali nekome biti nada. I zato je ovo priča o vama. Vama koji ste jednoj djevojčici osigurali novi dom, bolji start u životu. Vama koji ste jednoj obitelji uljepšali Božić na najbolji mogući način, a Patriku i tati preokrenuli život naglavačke. Baš kao i Ljubici, Melani, Dominiku. Ovo je najbolji način da vam se zahvalimo za sve ono lijepo i plemenito što se vi učinili tijekom 14. sezone Provjerenog. Jer njihova sreća i osmijesi govore sve. Priču donosi Maja Medaković.

Galerija


Nju ste možda zaboravili, ali ona vas nikada neće. Ane, djevojčica kojoj ste vi podarili dom. I nadu da život može biti ljepši. Unajmljeni stan pun vlage, u kojem voda nije za piće, a sve podsjeća na njega.

''Zašto je to napravio? Mogao je ostati s nama živjet. To mu svaku noć kažem'', govorila je kroz plač Ane Knobloch.

Sretala ga je u snovima. I nisu bili lijepi. Tatu Antu koji je prije dvije godine izlaz iz životnih problema pronašao s omčom oko vrata.

''Ja sam mislila to će bit dva dana poslije Provjerenog ono i to će se utišat, međutim ono je svaki dan ono. Ljudi su svaki dan zvali maksimum, to je bila zbrka'', prepričavala je u rujnu teta Snježana.

Zbrka koja je nekoliko mjeseci nakon stvorila kuću u Lipovljanima, svega nekoliko minuta udaljenu od tete Snježane. Dom za njih troje, da konačnu budu zajedno kako su i željeli.

Covid potvrde o cijepljenju - 2 Na snazi COVID potvrde: ''Na ulazu će prilikom provjere vaše karte jednostavno skenirati vašu COVID potvrdu i ukoliko je zelena, ulazite na koncert''

Dražen Oreščanin Ugostitelje razljutila Plenkovićeva najava: ''Jedna vrlo opasna izjava jer zadire u osnovna ljudska prava. Ljudi se pitaju ok, tko se treba cijepiti?''

''Kad sam prekoračila prag sam zamalo pala u nesvijest. Ja sam mislila da nikad neću takvo nešto imati i tako jer nismo imali dovoljno novaca i sad na kraju imam kuću iz mojih snova. Kuću koju sam oduvijek sanjala'', govorila je oduševljeno tada Ane.

Život - nekome majka, nekome maćeha

Ona je sanjala postati liječnica. No, ti se snovi nikada nisu ostvarili. Umjesto za stol u operacijskoj sali, život ju je vratio u malo selo u Lici.

''Pa nije bajan. Nemam pojma. Čini mi se da je nekome majka, nekome maćeha. Meni je maćeha. Eto tako'', govori Ljubica Zarić.

Jedina su joj radost njezine životinje, a jedina briga bila je što će donijeti zima. Jer krov štale samo što se nije urušio.

''E vidiš ona greda se skroz odvojila. Kad je bio snijeg i jugo, one su tamo sve popucale, a onaj krov tamo drže bale'', objašnjava.

I prije zime stigla je pomoć. Materijal za novi krov i hrana za životinje. I obećanje, izgradit će se nova staja. No, u međuvremenu, sve su se Ljubičine strepnje ispunile.

''I odjedanput, ne znam, grozno. U biti kao da je potres, ovo ono, pada sve i u tom trenutku sam samo pomislila eto, psi su predosjetili, to nam je svima kraj'', prepričavala je u siječnju kako joj se krov urušio.

Sačuvao ju je kaže samo dragi Bog na nebu. A oni na zemlji, govori nam, pobrinuli se da ono što se Ljubici činilo nemogućim postane stvarnost. Proljeće je njezina staja dočekala pod novim krovom.

Dok je dobrih ljudi nema straha

Njegovi snovi bili su skromni i pošteni. Vlastitim rukama prehranjivati svoju obitelj, dvojici sinova pružiti sve ono što on nije imao.

''Jako puno sam radio. Znači u pekari sam radio od 11 ujutro do šest, od 11 navečer do 6 ujutro i ja sam u sedam već bio dalje. Dođem kući u osam, devet navečer, istuširam se, legnem pola sata i onda idem raditi u pekaru. Tako je moje bilo'', objasnio je 35-godišnji Tomislav Madunić.

Kopao je Tomislav ljudima kanalizacije, orao polja, kosio dvorišta.

''Morao sam raditi. Ne mogu gledati da djeca sad nemaju, a evo došlo je sad tako'', komentira.

Prije devet mjeseci, Tomislav je dobio moždani udar, jedva ostao živ. Dva je mjeseca bio u bolnici, odvojen od obitelji. Kako će otplaćivati kredit za derutnu kuću koju su prije dvije i pol godine kupili kako bi se odvojili, bili sami i svoji na svome, tada nisu znali. Baš kao ni to hoće li imati što za jesti jer ostali su bez svih prihoda.

''Sad da ova pomoć nije došla, ne znam'', govori 27-godišnja Stela Madunić, ostali bi gladni.

Ali pokazalo se još jednom, ne i bez nade. Ne, dok ste vi tu. Drva za ogrjev, hrpa hrane, odjeće, igračaka. Novi namještaj, prozori, nova kuhinja. I vijest koja ih je posebno razveselila.

''Kad sam saznala da ću dobit posao, nisam znala di sam. Osjećala sam se izgubljeno. Pa to je velika sreća'', izjavila je.

Sve je lakše jer Tomo se vratio na posao. Polako i koliko zdravlje dopušta, govori nam sretan. Bili su i na moru, na Viru, prvi put u životu. Kod obitelji koja je u Provjerenom gledala njihovu priču.

Udah za bolji život

Gledali su i svi oni koji su u samo jednom danu desetogodišnjoj Melani udahnuli bolji život.

''Jako kašljem. Dobijem temperaturu. Znam pasti u nesvijest'', objašnjavala je u listopadu 2020. godine.

Andrija Jarak Jarak: "USKOK je mjesecima nadzirao Bandića. Uz dva službena automobila ozvučili su mu i dvoranu za sastanke u poglavarstvu"

Otpad u Samoboru Dnevnik Nove TV ekskluzivno o ekobombi, mještani pod najezdom štakora i muha: ''Bojimo se za zdravlje. Totalno neprimjereno da bude na 20 metara od kuća''

Borba za zdravlje koja traje doslovce od njezinog prvog daha. Jer s rođenjem je Melani dobila doživotnog suputnika. Rijetku i neizlječivu bolest. Cističnu fibrozu.

''Nama su samo rekli da se sumnja u tu bolest, ali kad sam pročitala, meni su samo suze išle, svi su me tješili i govorili - ma ne nije to sigurno'', opisuje Melanina majka, Mirela Magdić, trenutak kada je saznala kćerinu dijagnozu.

Ali su se s njom naučili živjeti. Melani uz svakodnevne inhalacije i ručne drenaže, a roditelji uz velike financijske troškove za lijekove i sve ono što njihovom djetetu zbog bolesti treba. Ali 80.000 kuna za drenažni prsluk koji bi joj uvelike pomogao za njih je bilo nedostižno.

''Kako se ne bi borili za njih? Mislim da zaslužuju svoju šansu za sutra. Onako, onu najveću'', komentira Iva Vrbanus Miletić iz Društva oboljelih od cistične fibroze.

Pa su se za tu šansu i svoju Melani odlučili boriti oni najmanji, njezini prijatelji i učitelji iz osnovne škole. Pokrenuli su humanitarnu akciju i polako napredovali.

''Duboko vjerujemo da će se skupiti taj iznos jer ima dobrih ljudi u Hrvatskoj i na svijetu i naši ljudi uvijek pokažu dobro srce'', rekao je Antun Maletić, ravnatelj Osnovne škole Tordinci.

Sami su prikupili oko 10.000 kuna, a onda smo vam ispričali njihovu priču.

''Izuzetno smo iznenađeni i radosni što je iznos skupljen u samo 24 sata upravo zahvaljujući vama i emisiji Provjereno'', govori Maletić.

''Dosta će pomoći jer puno brže radi i vremenski će skratiti terapiju, ali i puno bolje funkcionira nego ručna drenaža'', objasnila je Mirela.

Jedan čovjek, ideja i golema volja

Da svijet bude bolje mjesto za sve, ponekad je dovoljan samo jedan čovjek s dobrom idejom i golemom voljom. Čovjek poput njega.

''Nađi najtežu stvar koju možeš napraviti za čovječanstvo i radi je. Tako sam ja našao protezu i počeo se time baviti i otad sam presretan'', objašnjava inovator Andrej Đukić.

Ostavio je djevojku, studij u inozemstvu. Sve kako bi se posvetio svom cilju.

''Spavao sam četiri sata, doslovno sam imao najmanju sobu na svijetu, onako dva puta, možda dva i pol ajde. I printer. Imam fotke za to, presmiješno'', komentira.

Trud i rad koji su ga doveli do nevjerojatne pobjede na Cybathlonu, olimpijskim igrama izumiteljskog svijeta. Potukao je face s vodećih fakulteta, najbolje protetske tvrtke i pobijedio. Sve kako bi stekao kredibilitet i počeo raditi na pravom cilju. Proizvoditi proteze i to potpuno besplatno. Za ljude poput Dominika.

''Vozili smo kombajn. I deda je rekao kao budi tu na traktoru gore, čekaj me. A ja sam se bojao biti sam i onda sam sišao dolje, spotaknuo se i kak' sam ovak', uhvatilo me za jednu ruku i onda kak' sam si htio pomoć' s drugom, onda mi je ovak' obadve'', objašnjava devetogodišnji Dominik Nestić.

Da je sada nešto drugačiji od drugih, kaže Dominik, brzo se naviknuo. Kao i na to da mu za sve treba puno više vremena. Iako Andrejeve probne proteze i to mijenjaju. One prave još su u izradi.

''U boji, da budu zelene. To mi je više kao heroj super, jer kao nešto... tak' si to zamišljam'', govori.

Andrejeva misija ide i dalje. Okupiti pravu malu vojsku volontera koju će obučiti da čine ono što i on, proizvode proteze i to potpuno besplatno. Priča čiji vam se nastavak veselimo ispričati na jesen. Baš kao i ovu.

Koronavirus u Portugalu Virus se ubrzano širi: Opet su uveli policijski sat, čak i u glavnom gradu

Nikola Grmoja Grmoja ne odustaje: "Ne znate na koga ste se namjerili''

''Puno je to najedanput kad se tako skupi''

''Uvjeti su takvi kakvi jesu, stara je kuća dosta, ali uvijek se tata trudio da mi priušti sve što je mogao'', komentira 17-godišnji Patrik Petrović te kroz plač dodaje da mu je teško.

''A čujte, komu je lako? 1200 kuna što dobivamo i to. Tako živimo'', objašnjava Branko Petrović.

Sudbina koja je ganula mnoge, a njihove sugrađane pokrenula na akciju s velikodušnim i ambicioznim ciljem. Napravili su im dom u kojem se bolesni Branko više neće morati kupati u lavoru. U kojem će Patrik imati sve ono o čemu je mogao samo sanjati.

''Zahvalio bi svima šta drugo. Puno je to najedanput kad se tako skupi'', komentirao je Branko Petrović.

''Neću trošiti novac na gluposti i nešto što mi ne treba. Ja znam kako je to kad trebaš zaraditi svoje novce, koliko trebaš raditi da zaradiš'', rekao je Patrik.

Stara kuća je srušena. Građevinska dozvola za novu odobrena. Radovi se polako zahuktavaju. A vjera u dobre ljude nikada nije bila veća. Vidimo se na jesen, u gostima u još jednom domu izgrađenom na temeljima vaše plemenitosti.

 

Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr