Provjereno istražuje: Dokad će roditelji strahovati za živote svoje djece sportaša, jer država čini premalo?

Voze roditelji ili treneri, putuju cijeli dan, zna se dogoditi i 24 sata na cesti, zatim igraju utakmicu, pa odmah natrag kući. Prenaporno i nažalost često neizdrživo. Prošlotjedna nesreća koja je odnijela dva života, zavila je u crno klub futsal Dinamo. Pretpostavlja se je vozač- trener, zaspao za volanom.

Pročitajte i ovo Provjereno Prozor dnevnog boravka Zoranov je jedini prozor u svijet: Nakon devet godina netko ga se napokon sjetio Provjereno Borba za djedovinu: "Ovo je nemoguće… da me isprovociraju, da napravim neko zlo, da bi mogli optužiti mene za sve poslije. To je njihov cilj''

I dok svi deklarativno podržavaju bavljenje sportom, busaju se u prsa kada se nižu medalje pod hrvatskom zastavom, u stvarnosti za poticanje mladih da se bave sportom, država ne čini apsolutno ništa.

Uobičajeni povratak s turnira u Makarskoj, na putu za Split, za paraolimpijku u stolnom tenisu Anđelu Mužinić, završio je prometnom nesrećom. "Padala je kiša, išli smo u jednu blagu okuku, sjećam se kuće koja je bila s desne strane, kad smo se zarotirali na cesti i počeli upadati u provaliju, znam da sam tada zatvorila oči i sljedeće što se sjećam da sam se probudila u Draškovićevoj, u Zagrebu, u bolnici", kaže ona.

Od te nesreće proteklo je punih 12 godina, a Anđela je i dalje u invalidskim kolicima i ne može hodati.

"Moramo omogućiti našoj djeci da putuju puno sigurnije"

Prošli tjedan, u noći na autocesti prema Zagrebu, ugasila su se dva mlada života i zavila u crno klub futsal Dinamo. Bili su to njihovi suigrači, trener, prijatelji. Druga je to tragedija koja ih je pogodila u manje od godine.

S osvojenim trećim mjestom, vraćali su se s turnira kadeta u Šibeniku. Već je bila prošla ponoć kada je igrač i trener Matija Capar, vjerojatno zbog umora, vozeći izgubio kontrolu i zabio se u betonski stup nadvožnjaka.

"To su ipak ljudi s kojima smo radili svakodnevno, s kojima smo bili povezani prijateljski i sve ostalo... na žalost, tu više ne možemo ništa", kaže Juraj Čošić, potpredsjednik Futsala Dinamo.

Matiju i Oskara čuvaju u sjećanju. Drugi putnici iz auta prošli su s ozljedama, ali potreseni. Odlučili su zato učiniti nešto za problem koji je dobro poznat većini klubova. Pitanje prijevoza na natjecanja.

"Moramo omogućiti našoj djeci da putuju puno sigurnije odnosno da imaju organizirani prijevoz, da putuju busevima i zbog toga smo odlučili pokrenuti ovu Zakladu", ističe Čošić.

Vječna improvizacija s prijevozom

Zaklada će nositi ime poginulih. Prikupljat će novac, kažu, da se tako nešto više nikada ne ponovi. Kako se za prijevoz gotovo nikada nema, uvijek se moralo improvizirati, a to nije lako, ni trenerima ni igračima.

"Išli smo na svjetsko prvenstvo u Barcelonu sa klincima, 2004. godištem išli busevima. Došli smo tamo, svi su došli avionima, svi su se čudili kako smo mi putovali 24 sata i isti dan igrali utakmicu. Njima to nije bilo ono... Ljudi iz cijelog svijeta, Brazila, Australije, nisu mogli vjerovati da mi putujemo 24 sata i igramo utakmicu. To je naša realnost i mi se možemo boriti da nam bude bolje ili jednostavno se prepustit ono događajima koji će uslijediti", kaže Čošić.

Problem je ovo koji dolazi u fokus javnosti samo kad se dogode nesreće. Neke s težim, neke s lakšim posljedicama. No vrijeme prođe, sve se zaboravi, a sportaši - uporni kakvi jesu, nastavljaju dalje.

Voze i roditelji

Nekad voze i roditelji. Snalaze se na sve moguće načine. Nisu, kažu, jedini jer u većini sportova i klubova je tako, ako želiš djeci omogućiti da se razviju u mlade, uspješne osobe.

"Prošle godine smo obišli 16 različitih država. Ta djeca nešto vide tamo, nauče. Kad se educiraju, sigurno da će biti u ovoj državi da će na neki način što su naučili kroz sport i školovanje, da će moći adekvatnije i bolje na radnom mjestu pridonijeti lokalnoj zajednici, državi ili svojoj obitelji, definitivno. Da imaju sigurno bolju perspektivu i budućnost", naglašava Feđa Medak, trener taekwondo kluba Fox Bjelovar.

Neke lokalne sredine ne samo da prepoznaju problem, već imaju i konkretne poteze. Labin, Poreč, Požega, Zadar, Osijek - samo su neki koji klubovima i svim uzrastima financiraju prijevoz. "Kroz to što ulažemo u infrastrukturu u tim nižerazrednim klubovima i ulažemo u razvoj podmlatka, stvorili smo širu bazu i pozitivnu klimu u odnosu prema sportu u gradu Osijeku", kaže Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka.

Gdje je pravo rješenje?

I dok dio gradova pomaže, gotovo svi s kojima smo razgovarali, ukazuju gdje je pravo rješenje. Odnosno, najveći dio sportskog kolača. Na nacionalnoj razini.

"Deklarativno se podržava sport, deklarativno smo svi za to da se mladi bave sportom, da im to treba omogućiti. Ponosimo se njihovim uspjesima, njihovim medaljama kad do toga dođe, međutim za samo bavljenje sportom, za poticanje mladih da se bave sportom, mislim da tu država čini apsolutno premalo što se vidi i na godišnjoj razini u izdvajanjima budžeta, koja se izdvajaju za sport, a pogotovo na ovim nižim razinama", ističe Mario Zorko, glavni urednik Sportskih novosti.

Iz Središnjeg državnog ureda za šport, odgovorili su nam da su svjesni problema i da se prijevoz financira u sklopu različitih natječaja i javnih poziva. Ovo pitanje otvorit će, kažu, i u novom nacrtu Zakona o športu. Središnji državni ured za šport inicirat će međuresorno rješavanje problema zajedno s ministarstvom nadležnim za promet, a svim nacionalnim savezima uputit će preporuku za poštivanje svih propisa i standarda o sigurnom prijevozu djece, jer sigurnost mora biti prioritet i to je stavka na kojoj se ne smije štedjeti.

"Nije rješenje u represiji"

Iako nam iz Ureda navode da su ukupna izdvajanja za sport narasla za više od 100 milijuna kuna, na terenu to povećanje baš i ne osjećaju. Ne žele da se problem prijevoza riješi samo zabranama.

"Nije rješenje u represiji, uvijek je rješenje u financijama, trebamo riješiti financiranje sporta RH. A kad to riješimo, klubovi će znati to jako dobro posložiti i savezi i svi. Ukoliko nemamo financija, to se nikad neće riješiti. Nikakvi zakoni to ne mogu riješiti bez da se riješi financiranje sporta, da dovoljno novca bude dostupno klubovima", kaže Tomislav Karlo, predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza.

Mladim sportašima treneri su i mame i tate i nutricionisti, psiholozi, pa na kraju i vozači. Upravo na ovom problemu zrcali se odnos države prema mladima i toliko spominjanoj demografiji.

"I mora se dogoditi jedna takva užasna tragedija kao što se dogodila s malonogometašima futsal Dinama da bi se skrenula pozornost na tu nebrigu ili nered koji vlada u natjecanjima mladih sportaša", kaže Zorko.

Glavna utakmica - na državnom terenu

Oproštajna utakmica za tragično poginule Matiju i Oskara održat će se u utorak. Futsal Dinamo najavljuje - učinit će sve kako njihova tragedija ne bi bila uzaludna. "Realno, puno bi stvari mogla država napraviti. I Zakon o sportu i strategiju sporta, lokalna samouprava bi mogla propisati kako će se novci trošiti, plaćati. Ali ako ćemo čekati na sve te stvari, moguće je da će nam se te stvari događati... mislim, te stvari se neće događati preko noći", ističe Čošić.

Zaklada za prijevoz njihova je inicijativa, jer nemaju vremena čekati. No glavna utakmica tek se mora odigrati - na državnom terenu. Sportska javnost očekuje da ključni igrači preuzmu odgovornost.