Još dok je bila dijete njezin je otac otišao na ratiše s kojeg se obitelji vratio kao drugačiji čovjek.
Pročitajte i ovo
"U periodu rata izgubili smo jednu sestru od leukemije. Vidno razočaran i promijenjen, krenule su i očeve promjene prema mojoj majci i nama djeci. Majka je bila od tada svakodnevno pretučena, kako god želite - šakama, rukama, nogama, vojničkim remenom. Zlostavljao ju je na sve načine. Psihički, fizički, ali i seksualno. Pod ovo najgore seksualno podrazumijeva se da majka više nije htjela odnose sa mojim ocem, a on ju je na silu vezao za krevet i silovao je. Drogirao ju je lijekovima jer je radi obolila na živce", otkriva svoju mučnu priču.
Ni nakon njezina rođenja, kaže, zlostavljanje nije stalo. Pred majkom i djecom otac bi dovodio druge žene s kojima je imao odnose pred cijelom obitelji.
"Zašto je majka šutila? Vrijeme rata, neimaština, a došla je iz Srbije - obitelj više nije htjela čuti za nju jer se udala za Hrvata i sva vrata našoj obitelji bila su zatvorena radi nacionalnosti", kaže.
Nakon tri strašne godine mučenja, poniženja i svakodnevnog maltretiranja majka je počinila samoubojstvo, ostavivši iza sebe troje male djece koja ostaju kod oca zlostavljača.
"Idućih godinu i pol dana mi djeca smo ta koja smo kruha bili gladni, prosili po Zagrebu za jesti. Sestra je odlazila kod susjeda i u dućane prositi hranu da bi nahranila mene i brata. Ja sam imala svega nepune 4 godine kada smo ostali bez mame radi nasilnika. Ne, nemojte kriviti mamu - krivite sustav", poručuje.
Godinu i pol od majčine smrti otac dolazi "nadrogiran i alkoholiziran" te u kupaonici siluje stariju kćer, tada 11-godišnjakinju. Slučaj je tada prijavljen, a policija i centar za socijalnu skrb odvode djevojčice i njihovog brata u dom. Otac je za silovanje maloljetne kćeri osuđen na godinu dana zatvora, ali je zbog dobrog vladanja izašao ranije nakon čega je, bez imalo srama, dolazio u redovite posjete svojoj djeci smještenoj u dom. Nije dobio niti zabranu pristupa niti mu je oduzeto skrbništvo.
Ni za zlostavljanje djece nije dobio kaznu
"Nakon kratkih odrađenih "redovitih" susreta odlazimo kod oca na praznike. Na jednim od praznika ja i brat smo otišli iz doma na drugi kraj kod oca. Imala sam 10 godina, a brat 14. Na praznicima tata iskaljuje svoje probleme i probleme s alkoholom na meni. Diže na mene remen, žarač i psuje mi", opisuje naša sugovornica svoje strašne dane uz oca.
Nakon nekog vremena počelo je i seksualno zlostavljanje, dok u jednom navratu na zlostavljanje nije naletio brat.
"Jedan dan je otac pijan došao doma, ja sam spavala a isti taj tata stavio mi je ruke "u gaće" i, kako je on rekao, samo ti mazim guzu. Ja sam se počela buniti i plakati. Njegove riječi su bile "ne boj se premali je da stane". I krenuo me gurati po kući i trgati mi majcu. U tom trenu nailazi moj stariji brat te uzima žarač od peći i suprotstavlja se ocu i odlazimo na policiju. U policiji je objavljen dugi razgovor u suzama i strahu. Presuda i zatvor? Ne, nema nijednog. Nije dobio ništa", priča zlostavljana djevojka i priznaje:
"Od toga dana ja više nisam ista. Prolupala sam. Postala sam problematična. Sustav mi nije previše pomogao kao ni dom u kojem sam bila. On je bio na slobodi. I dalje je imao skrbništvo nada mnom. Potpisivao mi svaki papir. Onda sam pala jer nisam imala nikoga uza sebe. Nijednog roditelja kao ni člana obitelji radi mame koja se udala za Hrvata. Izlaz sam tražila u lošem društvu i ponekad drogama jer drugi put lakši više nisam vidjela", kaže.
"Sustav me psihički slomio"
Sa 18 godina trebala je raditi osobnu iskaznicu zbog čega je morala opet k ocu i s njime na drugi kraj Hrvatske da bi imala osobne dokumente. Putovnicu i sve druge dokumente i dopuštenja za izlete sa školom i domom opet potpisuje otac zlostavljač.
"Sustav me je psihički slomio kao djevojku. Nisam dugo vremena funkcionirala. Izlaz sam tražila i mislila da sam ga našla. Našla sam sa 18 godina tada dečka, a sada bivšeg i oca starijeg sina. Bivši, ali bivši sa skoro istim razlogom što je bio moja prošlost tj. moj tata", priznaje.
S njime je isto, kaže, prošla pakao, kao i s njegovom majkom "koja mu je bila zaštitnica".
"Kreću prijetnje i molbe da pobacim dijete. Kreće opet zlostavljanje i narušavanje psihičkog zdravlja. Počeo me udarati, prvo u kući svoje majke. Jednom prilikom dignuo je i nož kad je pijan došao doma pred majkom. Majka je šutila. Tukao me je od tog dana gdje je stigao - kuća, park. Ljudi su gledali i šutili. Slomio mi je trudnoj ruku. Došla sam na hitnu jer nisam imala nikoga kao dijete doma i lagala sam da sam pala dok sam trčala na tramvaj. Bojala sam se same sebe i svoje budućnosti", kaže.
"Sustav je radio sve da mi kao domskom djetetu oduzme djecu"
Ubrzo je s djetetom završila "u sustavu".
"Dijete je ostalo jedno vrijeme u sustavu, ali ne zato šta sam ja zlostavljač nego zato šta nisam imala sa 18 godina iz sustava otkud krenuti bez ikoga i ičije podrške sa tek završenom srednjom školom. Morala sam dijete ostaviti u sustavu, svi su mi se rugali radi toga da sam loša majka", opisuje svoja teška iskustva.
Dijete, kaže, nije zlostavljala ni tukla, a centar je štitio oca djeteta koji je u međuvremenu bio i kažnjavan. Rodila je i drugo dijete, ali tvrdi, centar za socijalnu skrb radio je sve da joj oduzme djecu.
"A zašto? Ne može ona to, ona je dijete doma, dijete koje nema nikoga, tako su govorili. Nisu uspjeli, a tražili su mi grešku svaki dan", ispričala nam je.
Sadašnjeg supruga upoznala je preko, kako kaže, teta u domu. Imali su slične teške sudbine i ujedinjeni su u borbi protiv sustava.
"Sada imamo podršku pojedinaca iz domova i na tome smo im zahvalni. Imamo i psihičku podršku. Idemo psihijatru i na savjetovanja ne zato jer smo loši roditelji nego zato što to sami želimo - jer je prošlost zbog sustava na nama ostavila duboke rane", zaključuje naša sugovornica svoju strašnu priču.
