Telefonom se češće javljaju stariji i građani iz manjih mjesta, dok e-mail više koriste mlađi i obrazovaniji.
Pročitajte i ovo
Neke situacije i rasprave izazovu lavinu poziva, građani se tada ljute, hvale zastupnike s kojima su 'na istoj liniji', kude one druge, kažu u Službi. Kao primjer spominju raspravu o HRT-u i emisiji Latinica koja se bavila ostavštinom prvog hrvatskog predsjednika. Osim same rasprave, građane je ogorčilo i isključivanje televizijskih kamera iz Velike vijećnice, tražili su da ih Sabor uključi, ne vjerujući objašnjenjima da to nije moguće.
Građani vjeruju da je Sabor odgovoran za sve i da sve može, kažu u Službi. S istim se uvjerenjem javljaju i pišu kad traže pomoć za neke sasvim osobne probleme.
Pojedini dopisi otkrivaju prave ljudske drame. Česte su pritužbe na sporost sudova, na nelogičnost sudskih presuda, građani traže da Sabor pomogne bolesnima, beskućnicima, da ministarstvima naredi da naprave 'to i to'.
Ipak, najviše ih ljute zastupničke klupe koje zjape prazne, tada spominju i visoke zastupničke plaće i mirovine, privilegije koje, kažu, zastupnici neopravdano uživaju.
Telefonski razgovori, koji obično počinju povišenim tonom, najčešće završavaju pomirljivo i uz opasku - znam da se sve to snima.
Građanima, zapravo, treba netko tko ih sluša, kome se mogu izjadati, kažu u Službi za odnose s javnošću i dodaju kako je u tim razgovorima ključna riječ - strpljenje.
U obraćanjima Saboru ima, ipak, i nekih posebnih - jedan građanin prosvjeduje što više ne može jeftino ručati u saborskom restoranu, zaposlenicu turističke agencije zanima cijena ulaznica u Sabor i Vladu, za tarifu 'lokalnih vodiča', Zmago iz Slovenije moli kemijsku olovku s logom Sabora.
Prošle je godine Sabor posjetilo oko deset tisuća građana.
