Svi znaju da je u zambijskom gradu Ndoli zatočeno osam hrvatskih državljana. I nema onoga koji ne zna da su tamo došli po malenu dječicu iz Konga koja su već dobila hrvatske dokumente.
Jasno je svima i da su tamo uhićeni zbog sumnje da su djeca nezakonito oduzeta biološkim roditeljima. Zbog sumnje koja ni dva mjeseca od uhićenja nije potvrđena. Osim na društvenim mrežama.
Čitave vojske fejsbuk-ratnika tjednima se bore svojim argumentima jer naprosto znaju istinu. Za njih nema spora da su četiri hrvatska para dio kriminalne mreže kradljivaca djece iz afričkih zabiti. Pa su organizirali otmicu četvero mališana iz topline obiteljskog doma, prokrijumčarili ih u susjednu zemlju iz koje su samo trebali sjesti na avion i poletjeti prema Zagrebu, zloglasnom središtu najgorih svjetskih kriminalaca.
Od njihove odvratne namjere da sirotu dječicu, ni krivu ni dužnu, do kraja života bace pod čizmu Markova trga dok im se za dušu brine Kaptol, spasili su ih heroji koji su dojavili zambijskim vlastima kakvi im se kapitalci motaju oko aerodroma.
Pročitajte i ovo
Ako bi se nekim čudom ustanovilo da je osmero zatočenih Hrvata doista htjelo omogućiti bolji život za četvero djece bez roditeljske skrbi, da ih odgajaju u beskrajnoj ljubavi kao svoje, omoguće im život bez straha od rata, siromaštva, malarije ili AIDS-a, aktivirali su i plan B - masovno dojavljuju tamošnjim vlastima da je jedna osoba transrodna, a da Kongo takvim osobama ne dopušta posvajanje.
Njih jednostavno nije briga za istinu, ne zanima ih dobrobit malenih Afrikanaca. Oni njih ne žele u Hrvatskoj, samo kukavički ne žele priznati svoje prave motive. A za osmero Hrvata oni onako kršćanski žele da trunu u zambijskom zatvoru do kraja, dok ne crknu. U teškim mukama, ako je ikako moguće.
Svoje stavove žestoko zagovaraju na društvenim mrežama, oni znaju istinu iako tu istinu još nitko nije utvrdio. Ključna stvar u ovoj priči - jesu li djeca oteta roditeljima - još uvijek je nepoznanica. Zapravo je nevjerojatno da puna dva mjeseca nitko nije utvrdio činjenice u Kongu.
