Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Zahvaljujući radu i trudu hrvatskog znanstvenika s Instituta Ruđer Bošković, odsad postoji model koji bi mogao pomoći u znatno bržem pronalasku izvora neke epidemije - točnije, takozvanog "nultog pacijenta".


Nino Antulov-Fantulin s IRB-a zajedno s kolegama: Alen Lančić (PMF), Tomislav Šmuc (IRB), Hrvoje Štefančić (IRB, HKS) te Mile Šikić (FER) razvija novu metodu pronalaska nultog pacijenta, a pronalazak tog pacijenta može pomoći u određivanju kako, kada i zašto je izbila epidemija neke bolesti.

Vezani članci Injekcija i cijepljenje, ilustracija (Foto: Getty Images) Je li odzvonilo jednoj od najsmrtonosnijih bolesti današnjice? "Uz ovaj lijek uspijeva preživjeti više od 90 posto zaraženih" Slika nije dostupna Više od 3500 posjetitelja na otvorenom danu 'Ruđera'

Metoda radi tako da se uspoređuje trenutna slika zaražene populacije s proračunima dunamike širenja zaraze, a modelom se izračunava vjerojatnost da je neka osoba unutar te populacije zapravo izvor zaraze ili nulti pacijent.

Model nije nepogrešiv i ne može sa 100 posto sigurnosti pronaći nultog pacijenta, ali može se pokazati vrlo korisnim u sužavanju potrage za izvorom epidemija, prenosi znanstveni časopis Physical Review Letters.

Fantulin i njegovi kolege zaraženu populaciju prikazali su pomoću modela kompleksnih mreža, u kojoj je svaki čvor reprezentira pojedinca a veze predstavljaju kontakte unutar populacije. Zaraženi čvor može zaraziti svoje susjede i svaki čvor se može oporaviti od zarazne bolesti. Usporedbom promatrane realizacije epidemije sa simulacijama širenja dotične zarazne bolesti među tom populacijom, metoda hrvatskih znanstvenika može procijeniti vjerojatnost da je neki čvor nulti pacijent.

Model polazi od toga da je svaka točka u mreži mogući izvor zaraze te nakon toga sugerira najizglednijeg kandidata među njima. Učinkovitost procjene izvora ovisi o tome širi li se zaraza lako ili ne, o vremenu oporavka od bolesti, veličini mreže te trenutku u kojem je napravljena slika zaražene populacije (prikupljeni podaci o razmjerima epidemije).

U slučaju zaraze koja se brzo širi, model relativno lagano i s velikom vjerojatnošću locira nultog pacijenta, no ako se zaraza širi sporije, ta vjerojatnost opada. Iznenađujuće jest i to da je Hrvatski tim otkrio da postoje granice kada se nulti pacijent ne može otkriti unutar mreže, kada svi čvorovi u mreži postaju jednako izgledni s obzirom na promatranu realizaciju epidemije na mreži.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook