Znala sam da će se i to dogoditi. I jest, danas. Samo su krenule, i koliko god sam grizla jezik, što mi uvijek pomaže da u takvim trenucima ostanem mirna, sada nisam uspjela. Riječi 9-godišnjeg Solomona bile su prejake. On želi biti doktor, ali nije baš dobar u školi. Njegova učiteljica mi je rekla da će vjerojatno ponavljati razred. Ne zato što mu se ne da učiti, već zato što ne smije. U školu ide samo dva dana na tjedan jer mora pomagati roditeljima - mora raditi: ići po vodu nekoliko puta na dan i brinuti se o stoci.
Solomon želi biti liječnik, no želja će vjerojatno ostati san - u školu ide samo dva dana tjedno jer mora pomagati roditeljima
Uspjela sam mu mirnim, čvrstim glasom i uz iskren osmijeh reći 'ameseginalehu', što na amharskom jeziku, kojim se služe Etiopljani, znači 'hvala'. Raširila sam papir s bilješkama i pravila se da ih čitam, odšetala 15-ak metara od grupe, i pustila ih. Nije ih bilo puno, ali su jednostavno potekle. Trebalo mi je 2-3 minute da se smirim dovoljno kako naši domaćini ne bi ništa primjetili. Ali te minute su mi bile itekako potrebne. I sada dok pišem ovo one su opet tu...i mrzim ih. Na njih nemam pravo, ali ipak sam odlučila vama ih otkriti jer čitati tekst u kojem piše da dječak iz Etiopije ne smije redovito u školu, i gledati dječaka u oči dok govori te iste rečenice – nije isto...i vi biste reagirali jednako da ste bili na mom mjestu. Da je taj dječak stajao ispred vas! Dječak koji mora raditi, ne smije učiti. Igra je na zadnjem mjestu. Preživljavanje njegove obitelji je na prvom. Ako odustane od škole, velike su šanse da za 20 godina njegovo dijete nekom drugom ispriča potpuno istu priču.
Pitala sam ga kad slavi rođendan – rekao je da ne zna kad je rođen pa i ne slavi. Pitala sam ga - što bi najviše htio da mu roditelji kupe? Odjeću – odgovorio je. Koja mu je najveća želja? Da češće igra nogomet s prijateljima. I sve sam to mirno slušala, sve dok nije rekao da ne smije svaki dan u školu. Jer mora raditi.
>> Etiopljani ekipi Provjerenog prognozirali sreću!
>> Možete li vjerovati: S 10 kuna na mjesec prehranjuje šestero djece!
On ne zna da me rasplakao. Da me i vidio, sigurna sam da ne bi ni znao da suze imaju ikakve veze s njim. Nije me shrvalo to što nije odličan učenik, niti velika vjerojatnost da nikada neće postati ono što želi – doktor. Ma ni siromaštvo u kojem živi, jer je izgledao zdrav. Shrvala me nepravda. Kada sam shvatila da Solomon nema pravo biti ono što jest, on nema pravo biti dijete.
U Etiopiji gotovo svako 5. dijete prekine školovanje u prvom razredu osnovne škole. Ali stvari se polako mijenjaju. Raste broj onih koje roditelji šalju svaki dan u školu – koji imaju pravo na sjedenje u školskim klupama, na čistu vodu, na hranu. Raste broj škola, djece u njima i sati provedenih u igri. I iako Solomona nikad, ali baš nikad neću zaboraviti, odlazim iz Etiopije s velikom vjerom u budućnost ove zemlje i njezinih stanovnika. Napredak koji se ovdje događa znači da će uskoro sve manje Solomonovih vršnjaka živjeti s brigama odraslih – život djeteta bez djetinjstva.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
-
Duboko ispod površineZnanstvenici došli do uznemirujućeg otkrića dok su kopali najdublju rupu na svijetu: Što je "zvuk iz pakla" koji se čuo?
-
Nesreća na raduTragedija u Splitu: Muškarac hitno prevezen u bolnicu, podlegao ozljedama
-
Očevid u tijekuVatreni obračun u Zagrebu: "Čuo sam pucnjavu, živim tu blizu, ovo je strašno..."
