Investirajući u nekog Picassa, sanduk Chateaua d'Yquema ili Bordeauxa iz dobre godine 1961. nije ništa novo: dobrostojeći sloj stoljećima puni svoje podrume naboljim vinima i ukrašava zidove dnevnog boravka umjetničkim djelima, no posljednjih desetak godina pojavili su se specijalizirani menadžeri koji su toj "potrazi za blagom" pridodali sofisticirane financijske tehnike. Odnosno, uključili su institucionalne ulagače privučene rastom cijena i dobiti koja godišnje može rasti 20 do 40 posto.
Primjerice, godine 2007. indeks FTSE-a (dionice s najmanje rizika), porasle su za nešto manje od četiri posto u godinu dana dok je indeks Liv-exa, nezavisne trgovinske platforme za trgovinu kvalitetnim vinima, godinu završio s porastom od 40 posto.
Na držabi Christie'sa, početkom mjeseca, jedan je kupac za sanduk Chateau Petrusa Vintage iz 1982. dao 32.000 funti, a triptih Francisa Bacona je prodan za 26,3 milijuna funti.
"Ulaganje u najfinija vina nije lijek za sve. Morate u to ući širom otvorenih očiju. I tu cijene znaju padati ali je to ništa u usporedbi s padom cijena na tržištima nekretnina ili dionica", kazao je James Miles, direktor Liv-exa.
Iako se i tu predviđao pad cijena, nakon što su zahvaljujući potražnji nove srednje klase u Rusiji i Kini znakovito porasle, to se nije desilo jer postoji stalna potražnja iz Amerike i Europe.
