Političari svojim dogovorima nisu uspjeli uvjeriti investitore da uistinu kontroliraju situaciju i da žele donijeti mjere koje će spriječiti još jednu recesiju. A svi indikatori su kao i prije posljednje krize 2008. godine.
Osim što sve miriše na 2008., pitanje je koliko su opasne jučerašnje analize dviju važnih agencija koje su korigirale, ali na dolje, rast vodećih ekonomija. To je definitivno upozoravajuće, a i svi se još uvijek sjećamo 2008. godine. Očito politički lideri Europe, Amerike, ali i svijeta nisu donijeli radikalne mjere da se izađe iz prošle recesije i da ne upadnemo u dvostruko dno.
Upozorenja za ekonomije Njemačke i SAD-a, više su nego važna. Njemačka, koja je generator rasta Europske unije i najvažnija ekonomska sila EU-a, ima procjenu smanjenja gospodarskog rasta na 3,9 posto. U slučaju SAD-a, stvari su još nepovoljnije jer njima se procijenilo smanjenje rasta na oko jedan posto. To je iznimno važno zbog činjenica da te ekonomije pokreću puno toga u svijetu.
Što se tiče same Europe, najveći su problem i dalje Grčka, koja je praktički bankrotirala, zatim Portugal koji traži financijsku pomoć te Irska. To naravno dovodi u pitanje i stabilnost eura, a tržište dionicama palo je otpočetka godine za čitavih 20 posto.
Pad najvećih ekonomija zapravo je i najveći signal da se događa nešto ozbiljno, a prema procjenama nekih, na pomolu je možda i nešto ozbiljnije nego 2008. godine. prije sedam dana uspoređivali smo pad velikih burzi. Tako je njemački DAX pao za 23,45 posto, a francuski CAC40 za 17,84 posto. Britanska burza bilježi pad od 13,32 posto, dok je američka DJIA pala za 10 posto. Hrvatske burze su isto tako pale za 8,97. Sve zajedno to predstavlja gubitak od 600 milijardi eura posto.
U svemu tome i hrvatski rast dolazi u pitanje, a Vlada ga je procijenila na 1,5 posto, a to zapravo nije dovoljno niti da se vrate kamate. Sve spomenute korekcije rasta najjačih svjetskih gospodarstava, možda dovedu i do korekcije rasta hrvatskog gospodarstva od 0,5 do 1 posto. To bi značilo da ne možemo vraćati kredite, odnosno plaćanje kamata i držanje rokova otplate tih kamata.
Izazov koji stoji pred ovom i budućim Vladama, što ćemo 2013. godine dosegnuti 75 posto vanjskog duga, što bi tehnički značilo da ne možemo ući u eurozonu i ne možemo imati euro kao valutu te time postajemo ranjiviji od drugih zemalja članica EU-a.
Pravo rješenje problema leži u rezanju državne potrošnje od 14 milijardi i rast investicija, ali uz ovakve padove gospodarstava, pitanje je kojih investicija?
