Džudo

Džiudžicu je u to vrijeme u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine (udaračke i hrvačke). Tada je osnivač džudoa - Jigoro Kano, koji je savladao nekoliko stilova Džiudžicua, odlučio uzeti ono najbolje od svake i odbaciti nepotrebno.

Pročitajte i ovo Džudo: Mongol i Kineskinja najbolji Džudo: Zlato za Italiju i Azerbajdžan

tri vijesti o kojima se priča Potraga u tijeku Autobus s turistima propao kroz led najdubljeg jezera na svijetu: Samo jedan se uspio spasiti Donosi Provjereno Ivana je nepokretna, živi sama i ne ovisi o državi, razlog je samo jedan Prekipjelo im Kaos zbog nevremena, stanovnici su očajni: "To je tragedija... Mnogi su upali u more. Ljudi su ispalili na živce!"

Džudo je postao izuzetno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizirala turnir „Džudo - Džiudžicu“. Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudo ekipa je uvjerljivo pobjedila, džudo je postao dijelom japanskog školskog obrazovanja i počeo se širiti po cijelom svetu.

Džudo meč se održava na mekanoj podlozi (Tatami). Veličine u prosjeku 15x15metara. 2 metra sa svake strane čine „sigurnu zonu“, ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim. 

U meču se može pobjediti:
bacanjem 
u parteru
na bodove