5. Zoroastrians: Suditi će im se po njihovoj mogućnosti prelaska mosta
Ova je religija prije nekoliko tisuća godina bila službena religija u Perziji, koju su prakticirali većinom muškarci tradicionalno obučeni u vrećaste hlače.
Sad njihovih sljedbenika ima jedva 200 000. Zoroastrianci vjeruju u jednog Boga, Ahura Mazdu, koji je stvorio svijet. Njihovo vjerovanje u zagrobni život slično je kršćanskom vjerovanja u koncept o postojanju dva zagrobna života. Jednom mjestu punom sreće i blagostanja, a drugom punom mučenja, i mjestu u kojem vlada tama i nesreća.
A gdje ćete provesti zagrobni život ovisi samo o tome hoćete li moći prijeći most Chinvat. Oni koji ga prijeđu, vječnost će provesti u raju i sjediti na zlatnoj stolici u kući glazbe, a ako s njega padnete, padate u pakao.
Most kojeg je izgradio sam Mazda, drugačiji je svakoj osobi, a njegov izgled ovisi o životu kojeg je pojedinac imao na Zemlji. Za one koji su vodili dobar život, most je širok, a za one koji su nisu bili dobri, most je uzak, sklizak.
Poseban dodatak za one dobre, je u zanimljivoj pratnji, muškarcu ili ženi, ovisno o njihovim sklonostima, koji im prave društvo dok prolaze mostom. A onim zločestima, pratnja je zločesti pas koji na njih reži i laje, i pokušava ih gurnuti s mosta.
4. Asteci : Sve ovisi o načinu na koji umrete
Kako kažu stručnjaci Asteci su vjerovali da postoje tri različita zagrobna života, jedan poput pakla - Mictlan i dva prekrasna mjesta Tlalocan i Tonatiuh.
Asteci vjeruju da mjesto u jednom od njih zaslužujete ne zbog života kojim ste živjeli, već vas tamo dovodi mjesto na društvenoj ljestvici i način na koji ste umrli. Tako u prostoru pakla Mictlan, završavaju oni koji umru od starosti, bolesti.
Oni koji završavaju u prekrasnom mjestu vječnog proljeća Tlalocan, moraju umrijeti od udara groma ili utapanja, ili od jedne od nekoliko bolesti zbog koje nećete otići u Mictlan.
I na kraju posebno je rajsko mjesto za odabrane u kojem vlada bog Sunca Tonatiuh. Ovaj poseban raj rezerviran je za ratnike i mučenike koji su umrli u ime Boga Sunca, i za žene koje su umrle pri porodu. Naime, u egipatskoj kulturi trudnice su po poštovanju bile ravne ratnicima.
3. Rastafarjanci: Ako ste dobri, odlazite u Etiopiju
Ovaj mladi religijski pokret, svoje korijene vuče do 1930. godine. Dolazi s Jamajce, a njegovi poklonici vjeruju da je etiopijski car Haile Selassie inkarnacija Boga. Umro je 1975. ali zbog toga ga još samo više obožavaju. I zbog toga vjeruju kako je njihov raj u Etiopiji.
2. Obožavanje predaka: Sve je u lubanji
Obožavanje predaka je vjerovanje da svi preminuli članovi obitelji i nakon smrti lebde svijetom i zauvijek opsjedaju članove svoje obitelji. Ovo je vjerovanje prije bilo rašireno svijetom, a danas ipak ima sve manje i manje poklonika.
Ipak za mnoga plemena na području Sahare, ovo je vjerovanje dio života, kao i njihovo neobično vjerovanje u zagrobni život. Oni vjeruju da duše umrlih nakon smrti, ostaju na Zemlji i pomažu i savjetuju članove svoje obitelji.
I kako znati čiji će duhovi sretno lebdjeti, a čiji će stvarati probleme?
Ovisi to o načinu brige za njihovu lubanju. Ako se obitelj brine za lubanju preminulog i cijeloj će obitelji biti dobro, a ako se lubanji ndogodi nešto loše, obitelj očekuju teška vremena. Mogu se čak razboljeti, postati neplodni ili čak umrijeti.
1. Egipćani: Zagrobni život ovisi o tome kakav vam je bio sprovod
Egipćani su bili mnogobošci, sa više od dvije tisuće Bogova, kao što je npr. Bog za dijelove tijela ispod struka. Njihovi su Bogovi pak najčešće bili polu ljudi polu životinje.
Egipćani su vjerovali da je smrt privremena i da će se život nastaviti ako su bili vjerni Bogovima. Zato su tijela mumificirali i bogato uređivali grobnicu nakon smrti. Mumifikacija je bila najvažnija na putu prema Bogu i lijepom zagrobnom životu, pa je i bila jako skupa. Trajala je 17 dana, a nakon toga, preminuli su zakopani u grobnicu koja je prihvatljiva Bogovima. Što je opet bilo skupo.
A oni koji si to nisu mogli priuštiti, vječnost su proveli u zaboravu.
