Rezultati istraživanja što su ga proveli znanstvenici s nekoliko uglednih američkih sveučilišta - Harvarda, Carnegie Mellona, Stanforda i Pittsburgha, pokazali su da su sudionici istraživanja kojima je prikazivana video snimka tužnog sadržaja bili spremni platiti gotovo četiri puta višu svotu novca za bocu vode, od skupine kojoj su prikazivane video-snimke s neutralnom emocionalnom porukom.
Pročitajte i ovo
Fenomen povezanosti osjećaja tuge i sklonosti potrošnji veće svote novaca, otprije je poznat među psiholozima, ali i oglašivačima.
U najnovijem istraživanju znanstvenici su pokušali ustanoviti može li i kratkotrajan osjećaj tuge pokrenuti tendenciju nekontroliranog trošenja novca. Ustvrdili su da je se to češće događalo kod osoba koje su u svojoj tuzi bile više okrenute prema sebi.
To su 'izmjerili' prebrojavši koliko su puta sudionici istraživanja u eseju što su ga morali napisati kako bi objasnili na koji je način video-snimka utjecala na njih, upotrijebili izraze poput "ja" i "moje".
Sudionici su prije nego što su im pušteni video-spotovi od organizatora dobili po deset dolara za sudjelovanje. Po završetku prikazivanja spotova, ponuđeno im je da od tih deset dolara dobrovoljno odvoje svotu za bocu vode koja im je ponuđena.
Skupina koja je gledala video-snimku tužnog sadržaja u prosjeku je za bocu obične vode ponudila 2,11 dolara u odnosu na 56 centi koliko je prosječno ponudila druga grupa.
Unatoč četiri puta većoj svoti ponuđenoj za istu bocu vode, sudionici "tužne grupe" bili su uvjereni da sadržaj videa što su ga upravo pogledali nije imao nikakve veze s činjenicom da su svi bili "šire ruke", što je, objasnili su psiholozi potpuno netočna pretpostavka.
"Ovo je fenomen koji se pojedincu događa, a da on toga uopće nije svjestan", rekla je profesorica Jennifer Lerner s Harvarda. "Ovo je nešto sasvim drukčije od 'terapije šopingom' kojoj smo skloni kad smo loše volje i sami sebe želimo oraspoložiti kupovinom", objasnila je.
Znastvenici se slažu da tuga može pokrenuti cijelu lepezu emocija, primjerice fokusiranju osobe na sebe, pri čemu se ona osjeća manje vrijednom. Taj osjećaj potiče želju osobe da za neki predmet da više novca nego što on uistinu vrijedi - vjerojatno da bi se osjećala bolje i podigla vlastito samopouzdanje.
Ovaj fenoman vrlo je dobro poznat industriji oglašavanja. Edward Charlesworth, klinički psiholog iz Houstona rekao je kako je to sedamdesetih odlično iskoristio McDonald's.
"Danas trebate predah", glasio je njihov tadašnji oglas, koji je bio vrlo djelotvoran, a najviše koristi imao je, naravno, McDonald's.
