Mobilne igre, baš kao i videoigre općenito, u 2020. su doživjele pravu eksploziju. U nedostatku drugih načina zabave, milijuni ljudi diljem svijeta okrenuli su se igraćim konzolama koje imaju u svojim džepovima - njihovim pametnim telefonima.
Pročitajte i ovo
Da je upravo ova godina, unatoč svim izazovima i preprekama, pravo vrijeme za lansiranje mobilne igre prepoznali su i u latvijskom studiju, Beetroot Lab koji su tako u studenom lansirali svoju igru Dystopia: Contest of Heroes i to na 20 jezika i u više od 160 zemalja svijeta, prvo ekskluzivno putem Huaweijevog App Galleryja, a potom i putem drugih platformi. Zaštitno lice igre je irski MMA borac Conor McGregor koji promovira igru na svojim komunikacijskim kanalima, organizira turnir za igrače, ali i čiji je lik upotrebljen u samoj igri.
U razgovoru s Davisom Ziedinsom iz Beetroot Laba, saznali smo kako iza sebe imaju desetke mobilnih igara - neke uspješnije, neke manje uspješne, no Dystopia je prva igra koju su ekskluzivno lansirali u Huaweijevoj App Gallery trgovini aplikacijama, a tek potom u ostalima, čime su vlasnici Huaweijevih uređaja imali svojevrsnu prednost i ekskluzivitet.
Beetroot u svojim uredima u Rigi ima tridesetak stalno zaposlenih developera koji rade i razvijaju videoigre, a posljednjih su se godina fokusirali prvenstveno na mobilne videoigre. Uspjeli su privući nekoliko iskusnih developera iz SAD-a kako bi im oni mogli prenijeti svoje znanje i tako unaprijediti rad cijelog studija.
Za Beetroot Dystopia je najveća igra na kojoj su radili do sad i ujedno prva koju su lansirali na App Galleryju
Kako je uopće došlo do suradnje između Huaweija i Beetroota?
Davis: I prije no što smo lansirali Dystopiu, znali smo da ju želimo lansirati na Huawei App Galleryju. I to iz dva razloga. Prvi jer je App Gallery sam po sebi najbrže rastuća platforma s koje bismo imali pristup velikom broju potencijalnih igrača kojima smo željeli pokazati naš proizvod. Drugi su razlog sami Huaweijevi uređaji koji su dovoljno snažni za pokretanje i ugodno igranje videoigre. No, zanimljiva je priča kako je uopće došlo do suradnje. Naime, prije Dystopije nismo imali nikakvog iskustva s lansiranjem igre kroz App Gallery. Znao sam da želim da to promijenimo s Dystopijom i to mi je bilo na listi prioriteta. Došao sam u ponedjeljak na posao, pogledao tu listu zadataka i rekao, u redu, trebao bih nekako stupiti u kontakt s nekim u Huaweiju. U utorak me kontaktirao projektni manager iz naše digitalne agencije HTTPool i rekao mi da naša igra nije na App Galleryju te predložio da me poveže s nekim iz Huaweija. U srijedu sam već telefonski kontaktirao s Huaweijevim timom za poslovni razvoj, a u četvrtak smo već počeli s procesom uključivanja Dystopije na App Gallery. Tako da je cijeli proces bio veoma brz i jednostavan.
U usporedbi s objavljivanjem u Google Play trgovini i App Storeu, koliko je proces različit?
Davis: Prije objave na App Galleryju, Dystopia je već bila objavljena na Google Playu i App Storeu, ali nije bila dostupna u cijelom svijetu. Čim je igra postala igriva, objavili smo ju na Google Playu i App Storeu kako bi ju igrači i mi, mogli testirati. No, tek smo s App Galleryjem lansirali punu verziju igre i to globalno. Za mene je to pomalo bilo zastrašujuće, jer do sad nismo tako nešto napravili. Ali čim smo krenuli s procesom, sve upute koje smo dobili od Huaweija bile su veoma jednostavne i lagane za slijediti. U konačnici trebalo nam je između jedan i dva tjedna da ju ubacimo i lansiramo na App Galleryju. Bilo je veoma jednostavno, jednostavnije nego što sam mislio. Ono što je najočitija razlika, u odnosu na druge platforme, je što odmah vidite da se Huawei brine za developere. Imali smo veliku potporu tima za razvoj i inženjerskog tima iz Huaweija, tako da kad god smo imali bilo kakva pitanja, odmah su nam odgovarali putem e-maila, telefona, WhatsAppa, tako da je to bilo izvrsno.
Kako pojašnjavaju u Huaweiju, sve aplikacije koje se nalaze u App Galleryju zapravo su Android aplikacije. Jedina je razlika što u App Galleryju nema Googleovih aplikacija, ali im se može pristupiti normalno putem browsera.No, zato su se u Huaweiju pobrinuli da developerima pruže cijeli niz alata kojima mogu lakše razvijati svoje aplikacije, ali i da njihov tim inženjera uvijek bude na raspolaganju developerima za bilo kakva pitanja. Ističu kako im je cilj bio da proces lansiranja aplikacije putem App Galleryja bude što jednostavniji i skalabilniji, a prema rezultatima koje postižu, čini se da im je to uspjelo.
Imate li kakve povratne informacije od igrača. Kakva su njihova iskustva?
Davis: Dobivamo povratne informacije svakog dana. Stotine igrača ostavljaju svoje recenzije i povratne informacije su, za sad, izuzetno pozitivne. To je bilo posebno vidljivo nakon što je Connor McGregor objavio partnerstvo s nama na svojim komunikacijskim kanalima. Naravno da se ponekad dogodi i neka negativna recenzija, jer je proizvod izuzetno nov. Naši community manageri su u stalnom kontaktu s igračima koji ostavljaju recenzije. Ako je negativna kritika, a problem je već riješen, onda se zahvalimo što su nam skrenuli pozornost na to , a ako nije riješeno, onda se pobrinemo da se naš development tim time pozabavi i da se pronađe riješenje do sljedećeg ažuriranja. Veoma je lako dobiti negativnu recenziju i izgubiti igrača, a istovremeno je izuzetno teško dobiti izvrsnu recenziju. No, mislim da je naš tim odradio izuzetan posao.
Znači li to da ćete nastaviti svoju suradnju s Huaweijem i u budućnosti?
Davis: Naravno! Ovo nam je bio prvi susret s Huaweijem i prošao je izvrsno. Ne vidim razloga zašto ne bismo nastavili suradnju i u budućnosti. Uvjeren sam da će i drugi developeri, koji još nisu surađivali s Huaweijem to napraviti u budućnosti, jer njihovo će tržište samo rasti.
Iz Huaweija također potvrđuju da je ovo samo početak, nadaju se, uspješne suradnje s Beetrootom. Otkako je igra lansirana, primijetili su povećan broj korisnika, dobru monetizaciju (kupovinu unutar igre, op.a.), zbog čega će im Beetroot i nadalje biti dragi partner.
Jeste li primijetili razlike među igračima u različitim regijama svijeta? Igraju li svi jednako ili ste možda uočili kakve specifičnosti karakteristične za pojedine zemlje ili kontinente?
Davis: Naravno, u svakoj regiji igrači su potpuno drugačiji i o tome moramo voditi računa kad si postavljamo prodajne ciljeve u pojedinim regijama ili državama. Kad pokušavamo privući igrače na Filipinima ili u SAD-u, ne možemo očekivati jednake rezultate niti jednako ponašanje. Naravno da su igrači iz SAD-a, Europe i Japana bolji potrošači, navikli su trošiti više novca u samoj igri. No, istovremeno u Indiji i na Filipinima, nisu spremni toliko trošiti, ali provode izuzetno puno vremena u samoj igri, gledaju tko ih je napao tijekom noći, uzvraćaju napade i slično. Naš tim svakodnevno radi na tome da poboljša samo iskustvo igranja za svakog igrača. Na tržištima na kojima je monetizacija slabija, možemo im ponuditi različite izazove koje moraju uspješno riješiti ne bi li dobili nekakav dodatak besplatno. Ali isto tako, moramo razumjeti i različita tržišta, kulturološke razlike među nima i to iskoristiti u našu korist. Da, naši su igrači iz cijelog svijeta, ali moramo svakome od nih prilagoditi pristup.
Što se tiče samo igranja igre, mislim da to ovisi o samom igraču. Za sve nas je igra ista, ali neki će igrači radije odabrati borbe. Jednostavno vole akciju. Drugi pak vole graditi i s velikom pozornošću grade svoje utvrde, idu u nevjerojatne detalje. A onda su tu i oni kojima je važna društvena komponenta igre, koji stvaraju strogu hijerarhiju, sklapaju partnerstva. Tako da je to veoma interesantno promatrati sa strane. Postoji jedna igra, ali desetak različitih načina na koji ju je moguće igrati.
Jeste li primijetili da određene dobne skupine više igraju Dystopiu u odnosu na druge?
Davis: Naša je ciljna publika muškarac u dobi od 18 do 40 godina. To je i najaktivnija grupa. Otprilike 20 posto igrača su žene.
Ova godina je prilično neobična, a neobavezno igranje mobilnih igara je doživjelo eksploziju. Čak su i veliki studiji za razvoj videoigara pozivali ljude da igraju videoigre kako bi ostali u kontaktku jedni s drugima i zabavili se. Mislite li da će se isto ponoviti i sljedeće godine te hoće li to utjecati i na vašu igru?
Davis: Mislim da ćemo i dalje vidjeti rast, ali ne tako veliki kao ove godine. Nadam se da će virus uskoro biti pobijeđen i da će se svi vratiti na svoje poslove, ali vidimo da se prosječno vrijeme igranja videoigre tijekom pandemije povećalo i još uvijek se povećava. Povećala se i potrošnja u videoigrama, što je logično, jer kad sjedite zatvoreni u kući, nemate baš puno mjesta na kojima možete potrošiti svoj novac i zabaviti se.
Pametni telefon je, ističu iz Huaweija, za mnoge prva igraća platforma. Procjenjuje se da gotovo tri milijarde ljudi diljem svijeta ima instaliranu neku mobilnu igru na svom pametnom telefonu. Mnogi su tek otkrili mobilne igre tijekom pandemije jer nisu imali što drugo čime su se mogli zabaviti. Neki od njih će nastaviti igrati se i nakon završetka pandemije. Industrija će, općenito, izaći s većim rastom nego prije, ali ne očekuju da će se takav rast nastaviti i nakon pandemije.
A da i Hrvati vole igrati mobilne igre i da su oduševljeni Dystopiom govori i podatak da od svih igrača u Hrvatskoj, njih čak 92,62 posto igra s Huawei uređaja.
Koliko je zapravo teško ili skupo napraviti igru za mobilni telefon?
Davis: Ne bih rekao da je teško ili lako, rekao bih da je relativno. Sama izrada videoigre je dugotrajan proces. Ranije smo radili jednostavne igre koje možeš igrati samo s jednim palcem i to je to. Do sad smo izdali stotine igara, malih i jednostavnih igara, no ova je igra bila puno zahtjevnija i trebalo nam je oko tri godine za njenu izradu. Možete reći da su igre skupe, jeftine, komplicirane ili jednostavne, ali u konačnici, ono što vas najviše stoji je vrijeme. Ono što je bilo najizazovnije kod izrade ove igre je zapravo bilo stvaranje pravog tima. Imamo veoma talentiran tim u samom studiju, suosnivač studija je bio uključen u svaki aspekt razvoja igre, on je mozak iza igre. Ali trebalo je pronaći stručnjake koji zaista poznaju različite aspekte igre, primjerice stručnjaka koji zna kako monetizirati stratešku igru. Problem je što u Latviji i cijelom području Baltika nema duge tradicije izrade videoigara. Ima nekoliko veoma dobrih studija koji su napravli dobre igre, ali nitko nije napravio videoigru ove veličine i kompleksnosti. Zato smo imali dvije opcije - da naš tim sam uči sve aspekte igre, a to bi trajalo puno vremena i koštalo puno novaca. Druga je opcija da pronađemo ljude koji već imaju iskustva u tome i taj smo put odabrali. Uspjeli smo pronaći ljude koji su radili na uspješnim igrama i u uspješnim izdavačkim tvrtkama i unajmili smo ih da nam prenesu to znanje. Takve su konzultacije veoma skupe, ali su nam uštedile mjesece rada i ukazale nam na stvari koje sami ne bismo primijetili. Tako da razvoj Dystopije nije bio težak, već dugotrajan i skup. A ako pitate, koliko smo uložili u samu igru u protekle tri godine, to bi bilo oko 8 milijuna eura. Ako pogledate startup ili industriju videoigara u Latviji, 8 milijuna eura se može činiti mnogo, ali ako pogledate industriju videoigara općenito i potencijal koji igra ima, to je zapravo sitnica.
Naravno da nam je trebalo mnogo energije i potrošili smo mnogo živaca, ali na kraju, tri godine i nije tako dugo za napraviti ovako nešto s našim iskustvom.
Postoje razlike između velikih tvrtki i malih tvrtki. Velike tvrtke ulože nešto novca, naprave igru i onda ju lansiraju. I gledaju hoće li uspjeti ili propasti. Većinom mobilne igre propadnu. Za nas, koji smo potrošili godinu ili dvije na izradu videoigre, bilo kakva propast nije dolazila u obzir. Nismo se ni usudili pomisliti da ova igra neće ugledati svjetlo dana ili da neće biti uspješna.
Iz Huaweija dodaju kako je upravo jedna od prednost App Galleryja, što u ovom trenutku još nema toliko različitih videoigara u ponudi, što pak otvara vrata za manje studije koji tako lakše mogu doći do igrača i uspješno lansirati svoju igru, koja bi se inače izgubila među stotinama drugih.
Kakve tehnologije vidite kao tehnologije koje bismo mogli koristiti u videoigrama u budućnosti?
Davis: Definitivno AR i VR, to nisu nove tehnologije, već se neko vrijeme nalaze na tržištu, ali ne vidim da će one igrati veliku ulogu u mobilnim igrama u budućnosti. Naravno, postoje pozitivni primjeri korištenja tih tehnologija u mobilnim igrama, kao što je Pokemon GO, ali to je to. VR znači da morate koristiti dodatnu opremu, a to nije nešto što možete staviti u džep i izvaditi kad vam treba. Hologrami zvuče genijalno, ali ne znam kako bi se to tehnički izvelo, zbog izvora napajanja. Ono što smatram da ćemo vidjeti u bliskoj budućnosti je igranje u oblaku (cloud gaming), gdje će se svi procesi u igri odvijati u oblaku i nećete morati imati snažan uređaj koji će to vrtiti. Morat ćete samo streamati sadržaj na svoj uređaj. To je nešto što igraće konzole trenutno pokušavaju, ali internetske veze još nisu na to razini da mogu pružiti dovoljnu stabilnost i brzinu za ugodno igranje. Kad su počeli sa streamanjem, čini mi se da su otkrili kako tek 5 posto SAD-a ima dovoljno dobru internetsku vezu za takvo igranje. To je nešto što će 5G tehnologija riješiti.
Što se Dystopije tiče, Davis ističe kako ju još uvijek ne mogu u potpunosti prebaciti u oblak jer se neki procesi odvijaju na samom mobilnom uređaju dok se igra. No, u budućnosti bi objavljivanje igre u oblaku moglo značiti bolji doživljaj igranja jer bi se onda više pozornosti moglo posvetiti samoj kvaliteti grafike, koja bi mogla biti detaljnija i živopisnija nego sad.
Iz Huaweija ističu kako je velik dio uspjeha neke videoigre otpada na njenu laku dostupnost. Svi danas imaju pametni telefon u svom džepu i igraju kad god žele, dok čekaju u redu ili se jednostavno žele zabaviti. U sljedećih nekoliko godina (vjerojatno) neće biti neke revolucionarne tehnologije koja bi se odnosila na kvalitetu igranja videoigara na mobilnim uređajima, već će snažniji uređaji, s jačim procesorima i boljim ekranima, činiti igre boljima za igranje. Uostalom, napominju iz Huaweija, tek je mali dio igrača zaista u kategoriji profesionalaca, većina su povremeni igrači za koje su pametni telefoni prvi uređaj na kojem igraju videoigre, zbog čega su najuspješnije mobilne igre upravo one koje su jednostavne i koje je lako naučiti.
S obzirom na to da je Dystopia doživjela uspjeh u prvih mjesec dana od lansiranja, nametnulo se pitanje - što je sljedeće?
Davis: To je to, idem u mirovinu (smijeh). Ne, zezam se. Sad smo fokusirani samo na Dystopiju jer je životni vijek ove igre otprilike dvije godine. Što to znači? To znači da kad igrač jednom preuzme igru na svoj mobilni telefon i krene ju igrati, procjenjujemo da će ju igrati sljedeće dvije godine. Ono što mi moramo napraviti je pružiti mu mnogo zanimljivog sadržaja u tom periodu, kako mu igra ne bi postala dosadna. Da mi danas priđete kao investitor i ponudite mi da napravimo još jednu igru te veličine i kompliciranosti, rekao bih vam da trenutno nismo u stanju. Jer mi smo iz Latvije, gdje su ljudski resursi u industriji videoigara jako ograničeni i ja jednostavno ne bih mogao pronaći dovoljno ljudi s poznavanjem 2D ili 3D modeliranja i programera za projekt te veličine. O tome bismo mogli početi razgovarati za otprilike 10 do 12 mjeseci. No, to će značiti da moramo proširiti tim s nekoliko novih developera.
Iz Huaweija nisu željeli otkriti što točno pripremaju za 2021. godinu, no istaknuli su kako je svaki njihov mobilni uređaj zapravo svojevrsna igraća konzola. Ono što im je bitno je da su njihovi uređaji privlačni korisnicima. Ističu da im je glavna zadaća osigurati dovoljan broj aplikacija, da korisnici mogu slobodno izabrati koju će aplikaciju koristiti. Mobilne igre, zasigurno spadaju u kategoriju aplikacija koje su korisnicima interesantne i koje donose prihod kako Huaweiju, tako i developerima. Zato su odlučili dovesti najpopularnije mobilne igre u App Gallery. Nakon što su nedavno privukli studio za izradu mobilnih videoigara Voodoo iz Francuske, u App Gallery su uvrstili i jednu od najpopularnijih mobilnih igara na svijetu - Gardenscape. A to nije sve i sigurno će u budućnosti biti još zanimljivih dodataka.
