Depresija predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, pogađa više od 280 milijuna ljudi diljem svijeta. Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu, predvođeni dr. sc. Mateom Nikolac Perković, pokrenuli su slovensko-hrvatski multidisciplinarni istraživački projekt pod nazivom "Cirkulirajuće ekstracelularne vezikule kao prediktori antidepresivnog odgovora: Praćenje mehanizma djelovanja novih terapijskih pristupa u depresiji" (EVroPAR) koji bi mogao značajno unaprijediti razumijevanje i liječenje ovog složenog poremećaja.
Što su ekstracelularne vezikule i zašto su važne?
Ekstracelularne vezikule su maleni mjehurići koje stanice otpuštaju u svoju okolinu, a u sebi nose različite molekule poput proteina, lipida, RNA i metabolita, objašnjava dr. Nikolac Perković, voditeljica projekta. Ove vezikule se ponašaju poput glasnika, prenoseći informacije između središnjeg živčanog sustava i ostatka tijela, što znači da imaju ključnu ulogu u komunikaciji između stanica, pogotovo, ako znamo da imaju sposobnost proći krvno-moždanu barijeru.
Upravo ova sposobnost ekstracelularnih vezikula da prenose informacije između mozga i periferije čini ih iznimno zanimljivim za istraživanje psihijatrijskih poremećaja. Naime, pojašnjavaju istraživači, prikupljanje uzoraka iz središnjeg živčanog sustava predstavlja značajan izazov u istraživanju psihijatrijskih poremećaja. Za razliku od nekih drugih bolesti, uzimanje uzoraka cerebrospinalne tekućine rijetko je dio standardne dijagnostike kod psihijatrijskih poremećaja poput depresije i uglavnom se ne provodi.
Pročitajte i ovo
Prelazak krvno-moždane barijere znači da u krvi možemo pronaći vezikule koje potječu iz središnjeg živčanog sustava, što nam omogućuje pristup informacijama o procesima u mozgu bez invazivnih postupaka, ističe dr. Nikolac Perković.
U sklopu projekta znanstvenici će analizirati uzorke krvi pacijenata s depresijom prije i nakon različitih terapijskih pristupa: konvencionalne farmakoterapije (duloksetin), fototerapije (svjetlosne terapije), transkranijalne magnetske stimulacije (TMS) i terapije esketaminom.
Trenutačno dostupne terapije za depresiju često se temelje na principu pokušaja i pogreške, što može biti frustrirajuće za pacijente i liječnike. Cilj projekta je identificirati promjene u vezikulama, kao specifičnim biomarkerima koji bi omogućili personalizirani pristup liječenju, odnosno pravi lijek za pravog pacijenta u pravo vrijeme.
Inovativne metode, međunarodna i interdisciplinarna suradnja
Znanstvenici će u svom radu koristiti najsuvremenije metode za analizu metaboloma i mikro RNA profila ekstracelularnih vezikula.
Tijekom usavršavanja u Madridu, imala sam priliku raditi na naprednim analitičkim sustavima za analizu metaboloma. Ti su sustavi sada dostupni i na Institutu Ruđer Bošković, unutar Centra za metabolomiku, naglašava dr. Nikolac Perković. Za ovaj projekt posebno je vrijedna suradnja s kolegama iz Laboratorija za oksidacijski stres, kojeg vodi prof. Neven Žarković, jer zahvaljujući toj suradnji imamo pristup neophodnoj opremi za metabolomsko profiliranje.
Pročitajte i ovo
Zahvaljujući interdisciplinarnoj suradnji, znanstvenici istovremeno analiziraju različite aspekte biologije depresije, od genetike i epigenetike, do metabolizma i signalnih puteva. Tako će moći stvoriti cjelovitiju sliku o složenim mehanizmima iza depresije te odgovora organizma na terapiju.
Očekivani rezultati i budući koraci
Projekt EVroPAR je slovensko-hrvatski multidisciplinarni istraživački projekt koji objedinjuje bazično, predkliničko i kliničko istraživanje, zahvaljujući suradnji Instituta Ruđer Bošković, Instituta za biokemiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani, Sveučilišne zaklade San Pablo CEU iz Španjolske, Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Sveučilišne psihijatrijske klinike Ljubljana te slovenskog poduzeća Labena. Projekt se provodi od prosinca 2022. do studenog 2025. godine, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost s ukupnim iznosom od 155.285,69 eura. Preliminarni rezultati već ukazuju na obećavajuće smjerove istraživanja.
Naši prvi rezultati pokazuju da postoje promjene u razinama određenih masnih kiselina kod pacijenata s depresijom u odnosu na zdrave kontrole te da razine ovise o težini simptoma. Također smo uočili da različite terapijske metode mogu imati protuupalno djelovanje, što otvara nova pitanja o ulozi upale u patogenezi depresije, otkriva voditeljica projekta.
Pročitajte i ovo
Dugoročno, znanstvenici očekuju da će identificirati nove biomarkere koji će pomoći u predviđanju terapijskog odgovora, ali i u razumijevanju bioloških procesa koji stoje iza različitih oblika depresije. Ovo bi u konačnici moglo voditi prema razvoju novih, učinkovitijih i personaliziranih terapijskih pristupa.
