Nebojša Vorkapić koji se nakon 48 sati u četiri zida sa suprugom na prvom katu u Ulici Vuka Karadžića u Obrenovcu, konačno našao na sigurnom iznio je dramatično iskustvo, piše Blic.
Pročitajte i ovo
Zgrada u kojoj su živjeli zaklonjena je te su ih spasioci zaobilazili.
'Ovo je bila najteža noć. Tišina! Čuje se samo zloslutni huk vode. Gledao sam kroz prozor, svijeće u stanovima su se gasile. Kao da se s njima gasila nada da će nas naći', rekao je.
'Bilo je kao u filmu strave i užasa. Kao rat! Vikali smo sa prozora, dozivali smo u pomoć! Bili smo bez struje, bez dometa za telefon, bez ičega. Onda su se pojavili spasioci. Držao sam se za oluk na terasi, a oni su mi držali noge. Ostalo je još 10 ljudi u zgradi. Ne znam što je s njima', zabrinuto prepričava Vorkapić.
FOTO Prud: Sava probila nasip, visina vode i do tri metra
Hotelu 'Obrenovac' juče se nije moglo ni prići, a kolona vojnih vozila, Hitne pomoći, autobusa, čamaca, prostirala se kilometrima. Glavna drama odvijala se kod napuštene zgrade u blizini prvog mosta, na 300 metara od hotela na ulazu u grad. Bilo je kao u košnici. Na svakih deset minuta prepuni autobusi su kretali prema Beogradu. Ljudi su plakali, dozivali najmilije.
'Ne idem odavde dok ne vidim Dunju', prividno pribrana ali sa suzama u očima izgovara Olja, jedna od četiri sestre iz Obrenovca koje je vodena stihija razdvojila.
'Zašto ne zovu, gdje su', uplašeno se okreće oko sebe tražeći pogledom majku i najmlađu sestru koje su ostale zarobljene u naselju Potića voće. Tješe je dvije rođene sestre.
Pored njih stoje blizanke Andrijana i Ivana. One čekaju oca. Ne žele otići dok ne izađe iz jednog od autobusa.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
