Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Zbog ljubavi mladi je muškarac proglašen teroristom i završio je u zatvoru.


Često se kaže da zaljubljivanje može biti opasno, riječi su kojima BBC počinje priču o mladom muškarcu koji je odrastao u gradu Rampur na sjeveru Indije. Mohammad Javed nije mogao ni zamisliti da će zbog ljubavi prema Pakistanki biti proglašen teroristom i provesti 11 i pol godina u zatvoru.

Vezani članci Silovana žena, ilustracija (Foto: Getty images) Užas u Splitu: Silovao maloljetnu kćer koja mu je potom rodila dijete, na sudu je rekao da - nije kriv Praćenje, ilustracija Diranje djeteta preko odjeće nije seksualno uznemiravanje? ''Potrebni su stroži dokazi i ozbiljni navodi'', a silovanja u toj zemlji prijavljuju se svakih 16 minuta

Dvije godine nakon što ga je sud oslobodio svih optužbi odlučio je ispričati svoju priču o zaljubljivanju, pismima, otmici i mučenju od strane indijskih vlasti, godinama provedenim u zatvoru i, najviše, o gubitku ljubavi.

Danas 33-godišnji Javed djevojku Mobinu je prvi put susreo 1999. godine kada je svoju majku odveo u Karachi u posjet njezinoj obitelji koja je migrirala u Pakistan nakon podjele Indije 1947. godine. Njih dvoje zaljubili su se na prvi pogled.

'U roku od mjesec dana od našeg susreta izrazili smo ljubav jedno drugom', prisjetio se Javed koji danas živi u skromnom domu koji dijeli s roditeljima, braćom i njihovim obiteljima.

'Bili smo na obiteljskom vjenčanju na kojem je bilo i drugih mladih žena i mislim da se osjećala nesigurno. Pozvala me na stranu i rekla da ne gledam druge djevojke jer je ona zaljubljena u mene. Rekao samo joj da i ja osjećam isto', ispričao je.

Kamen spoticanja

Ljubav je cvjetala i produbljivala se tijekom tri i pol mjeseca koja je Javed proveo u Karachiju. Mobina bi roditeljima ujutro rekla da ide na fakultet, a onda bi se našli ispred fakulteta i družili se u parku. Po povratku u Indiju cijelu plaću trošio je na pozive Mobini koju i danas od milja zove Gudiya, odnosno lutka.

Obzirom da mobiteli još nisu bili rašireni, odlazio je na telefonsku govornicu kako bi je nazvao.

Godinu dana kasnije opet je otputovao u Karachi, taj put na dva mjeseca. Njihove obitelji tada su već bile svjesne njihovih osjećaja. Iako nitko nije imao primjedbi na njihov odnos, postojao je jedan kamen spoticanja. Mobinina obitelj htjela je da se Javed preseli u Pakistan, a njegova da djevojka dođe u Indiju.

'Dok sam se pripremao za odlazak rekla mi je 'Ti idi, ja ću uvjeriti svoju obitelj, a onda se vrati i odvedi me sa sobom'. Kada sam odlazio nisam znao da se više neću vratiti. Da je više nikad neću vidjeti', priča Javed sjetno.

Tijekom sljedeće dvije godine redovito je zvao Mobinu, a jedno drugom pisali su i duga ljubavna pisma. Kada je Javed primio prvo pismo, naišao je na prepreku. Naime, nije bio previše obrazovan pa nije znao čitati urdu, jezik na kojem je pisala Mobina.

Za pomoć je zamolio prijatelje - Maqsood je s njim čitao pisma, a Taj Mohammad ih je prevodio i pisao pisma na Hindiju tako da ih Javed može čitati iznova i iznova. Mumtaz Mina printao je cvjetni dizajn zajedno s inicijalima mladih ljubavnika (MJ) na listope papira na koje je Maqsood pisao Javedove odgovore Mobini.

'Njezino pismo bilo je 10 stranica dugo. Ja sam njoj napisao pismo na 12 stranica. Tebalo mi je 12 dana da ga napišem', kaže Javed.

'Tog dana se sjećam vrlo jasno'

A onda se jednog dana sve promijenilo.

'Tog dana se sjećam vrlo jasno. Bio je 10. kolovoza 2002. Bila je subota. Bio sam u mojoj radnji (bavio se popravkom televizora) kada je došao čovjek i pitao me da odem s njim popraviti njegov televizor. Rekao sam mu da ne idem u kućne posjete, ali činio se izvan sebe pa sam pristao', priča Javed. Dok su hodali nekoliko metara od radnje zaustavio se automobil i Javed je otet.

U početku mislio je da se radi o kriminalcima, ali onda je čuo njihov razgovor i shvatio je da su iz policije. U autu je počela njegova muka.

'Uzeli su mi novčanik, sat i druge stvari. Kod sebe sam imao dva Mobinina pisma, uzeli su i njih. Prijetili su da će me upucati ako ne budem šutio. Rekli su da su oteli moju obitelj i da ih muče u drugom automobilu', kaže Javed koji je, sjeća se, plakao i molio za milost.

Nakon nekog vremena stavili su mu povez preko očiju, a kada su ga skinuli našao se u prostoriji u kojoj su ga mučili sljedeća tri dana. Bilo je toliko bolno da je molio da ga ubiju.

Javed je optužen da je agent pakistanske obavještajne agencije, a njegovi mučitelji tvrdili su da je Islamabadu prenosio tajne informacije o ministarstvu vanjskih poslova i obrane. Nakon tri dana odveli su ga natrag u Rampur, a njegova tri prijatelja, Maqsood, Taj Muhamad i Mumtaz Mian, također su uhićeni.

Sljedeći dan četvorka je sprovedena na sud i s njima se pred novinarima paradiralo kao da su zastrašujući teroristi koji vode rat protiv Indije.

Vlasti su tvrdile da je razlog Javedovih dvaju posjeta Pakistanu susret s obavještajnim službama, kako i da je kada je zvao Karashi prenosi tajne za njih. Mjesec i pol dana kasnije optuženi su na temelju indijskog kontroverznog protuterorističkog zakona.

'To je značilo da ne možemo izaći uz jamčevinu. Bili smo demoralizirani. Rečeno nam je da ako budemo osuđeni možemo dobiti smrtnu kaznu', ispričao je.

Javed kaže da nije imao pojma zašto je on izdvojen. Ljudi u zatvoru rekli su mu da je razlog sukob oko Kargila i da je svaki musliman koji je nakon borbe putovao u Pakistan bio sumnjiv.

Javed nije jedini. Deseci mladih muslinama držani su u zatvorima diljem Indije na temelju lažnih optužbi.

Najteži dio boravka u zatvoru bio je, kaže Javed, trenutka u kojem se održavalo veliko obiteljsko vjenčanje, kao i kad je njegov otac slomio nogu, a on ga nije mogao posjetiti. Također, u zatvoru je izgubio trojicu najboljih prijatelja koji su mu zamjerili jer je njihova imena dao policiji.

U zatvoru ga je, kaže, sjećanje na ljubav držalo duševno zdravim.

'Drugim zatvorenicima pričao sam o Mobini, kako smo se zaljubili, o njezinim navikama, kako me zadirkivala kad bi je posjetio. Zbog toga je moj boravak u zatvoru bio podnošljiviji', kaže.

Godine koje je proveo u zatvoru bile su teške za njegove roditelje. Njegova majka Afsana Begum krivila je sebe za sinovu nesreću.

'Da nisam inzistirala na posjetu mojoj rodbinu u Karachiju možda bi ga poštedjela muka', kaže ona, brišući suze. Javedov otac prodao  je zemlju i obiteljski nakit, te nagomilao dugove kako bi zaposlio odvjetnike da se bore protiv nezakonitog pritvaranja njegova sina.

Konačno, Javed je iz zatvora oslobođen 19. siječnja 2014. godine, dan nakon što je sud odbacio sve optužbe protiv njega.

'Možda je udana'

'Kada sam izašao iz zatvora neko vrijeme bilo je teško povjerovati da sam uistinu slobodan. Ali trećina mog života, koja je bila najvažnije razdoblje, moje cijele 20-e su mi oduzete', objašnjava.

Posljednje dvije godine pokušava malo po malo ponovno izgraditi život. Otvorio je radnju nedaleko svoje kuće u kojoj popravlja stare televizore, ali ljut je jer nema nikakve kompenzacije ni kazne za ljude koji su mu uništili život.

Novinar BBC-ja pitao je Javeda je li od puštanja bio u kontaktu s Mobinom.

'Ne, prošlo je puno vremena, možda je udana', odgovara. A želi li stupiti u kontakt s njom?

'Uspio sam je izbaciti iz glave, ali ne i iz srca. Još uvijek je volim, ali bojim se nazvati je. Što ako opet netko krene za mnom ili mojom obitelji?', pita se.

 

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju