Izjava otkriva sve, ali ipak ne daje odgovor na jedno pitanje: Kako je mogao?
Pročitajte i ovo
I priča počinje…
Fritzl tvrdi kako je roditeljska ljubav i briga zaslužna za zatvaranje u podrum njegove kćeri Elisabeth kad je imala samo 18 godina. Opravdava se da nije iskoristio dijete, tvrdeći kako je kćer držao nekoliko mjeseci u tamnici prije nego što je popustio svojoj nezasitnoj želji i silovao ju ili kako on sam taj čin naziva 'imao seksualni odnos' s njom.
Pokušaj stvaranja kompletne slike o ovoj monstruoznoj ličnosti počinje u djetinjstvu i posebno je zanimljivo što Fritzl priznaje kako je imao incestuozne želje i prema svojoj majci, nakon što je ona iz kuće izbacila svoga supruga, a njegova oca.
- Moj je otac bio propalitet, bio je neodgovoran i bio je mojoj majci nevjeran. Kad sam imao četiri godine ona ga je s pravom izbacila iz kuće. Nakon toga bili smo samo nas dvoje. Moja je majka bila jaka žena, naučila me disciplini i kontroli i vrijednostima teškog rada. Kada kažem da je bila oštra prema meni, mislim da je to radila samo kad je bilo potrebno. Bila je najbolja žena na svijetu. Pretpostavljam da me možete opisati kao njezina muškarca. Ona je bila šef u kući, a ja sam bio muškarac u kući.
Odvjetnik ga je tada upitao je li ikad imao bilo kakve fantazije o svojoj majci, na što je Fritzl malo zastao, razmislio te rekao:
- Jesam, da. Ali bio sam jako snažan muškarac, navjerojatnije jak poput nje i zahvaljujući tome mogao sam kontrolirati svoje želje.
Upitan je li njegova supruga Rosemarie imala nešto zajedničko s njegovom majkom, odgovara:
- Nikako. Nije slična mojoj majci. No, ipak, možda, kad bolje razmislim o njima, i bilo je nešto sličnosti. Rosemarie je bila, mislim još uvijek je, divna žena. Samo je sramežljivija i slabija kao osoba od moje majke. Nju sam izabrao jer sam želio imati veliku obitelj. Htio sam imati djecu koja neće odrastati kao jedinci poput mene, htio sam da moja djeca imaju uvijek nekoga s kim se mogu igrati i tko će uvijek biti uz njih.
- Od malih sam nogu sanjao o velikoj obitelji, a Rosemarie je bila savršena majka koje je mogla ostvariti taj san. Istina je da sam ju volio i da ju još uvijek volim.
Unatoč tvrdnjama njegovih susjeda da je brutalan tiranin, on je rekao svom odvjetniku:
- Uvijek sam poštivao vrijednosti dobrog ponašanja. Razlog za sve ovo je što pripadam starom kovu onih ljudi s drukčijim pogledom na svijet, koji danas više ne postoje. Unatoč tome ja nisam čudovište kakvim me nazivaju u medijima.
Upitan, pak, kako bi opisao osobu koja otme vlastitu kći, drži ju zatvorenu u podrumu 24 godine i učestalo ju siluje, odgovara:
- Pa, najvjerojatnije čudovištem.
>> Podstanar o 'kući strave': Tek sad shvaćam zašto je moj pas noću često režao i lajao!
Kako bi se opravdao, inzistira i ponavlja kako je 'spolni odnos' počeo nakon što je ona izašla iz puberteta.
- Nisam čovjek koji seksualno iskorištava malu djecu. 'Spolni odnos' je počeo kasnije, puno kasnije. Tada je već bila u podrumu dugo vremena.
Upitan koliko je planirao ovaj strašni zločin, odgovara:
- Dvije, tri godine prije toga, to je istina. Mislim da je bila 1981. ili 1982. kad sam počeo graditi sobu u podrumu kao ćeliju za nju. Imao sam teška, čelična vrata kojima se upravljalo sa elektičnim motorom i daljinskim koji sam upotrebljavao kako bih mogao ući u podrum. Trebalo mi je nekoliko šifri kako bih vrata otvorio ili zatvorio. Zatim sam ožbukao zidove, dodao nešto za kupanje i mali toalet, krevet i malo kuhalo, hladnjak, struju i elektriku. Možda su neki ljudi primijetili što radim, ali ih zapravo nije bilo briga, zašto i bi? Podrum je u mojoj kući, pripada meni, to je moje kraljevstvo u koje mogu ući samo ja. To je ono što su znali svi koji su u okolici živjeli. To uključuje i moju suprugu, djecu i podstanare, i nitko od njih nikada nije ušao u moje kraljevstvo ili me pitao što ja tamo radim. Rekao sam im da je to moj ured s različitim dokumentima koji je tiču samo mene, i to je svima bilo dovoljno, svi su poštovali moja pravila.
Opisuje kako je odlučio svoju kći zatvoriti nakon što je počela izlaziti po barovima i prestala slušati njegove naredbe.
- Pokušao sam je spasiti od svega toga pa sam joj čak osigurao posao konobarice, ali nekada su prolazili i dani, a da ona ne bi otišla na posao. Dvaput je čak i pobjegla s osobama sumnjiva ponašanja, koje zasigurno nisu dobro utjecale na nju. Uvijek sam ju morao vraćati kući, a ona je opet bježala. Zato sam joj morao osigurati mjesto gdje ću je sačuvati od loših vanjskih utjecaja.
I tako je 28. kolovoza 1984. godine, Fritzl zatvorio Elisabeth u tamnicu u podrumu. Njezino mučenje, njezina patnja i neizdrživa bol, ponižavanje i propadanje, trajat će točno 8.516 dana.
Kaže kako ju nikada nije vezao.
- To nije bilo potrebno, ionako nije imala nikakve šanse za bijeg.
Tijekom vremen prihvatila je činjenicu kako joj nitko osim Fritzla ne može pomoći i kako mora napraviti sve što joj on kaže ili da nikada neće vidjeti svjetlo dana.
- Pretpostavljam da sam nakon otmice upao u taj začarani krug, iz kojeg više nije bilo povratka. Sa svakim tjednom što je ona bila u podrumu moja je situacija postajala sve gora i gora. Bojao sam se da me ne uhite, jer bi tako moja obitelj i svi oko mene znali za moj zločin. Zato sam i odgađao dan kada ću odlučiti, i tako iz dana u dan. Nakon nekog vremena, bilo je kasno vratiti ju u svijet.
Tada je počela jačati i njegova želja za seksualnim odnosom sa njegovom kćerkom.
- Moja je želja za seksom s Elisabeth postajala sve jača i jača kroz vrijeme. Prvi smo 'spolni odnos' imali u proljeće 1985. godine. Nisam se više mogao kontrolirati. Po noći sam došao u podrum, položio ju na krevet i to je bilo to. Ona je samo potiho plakala i proizvodila tihe zvukove. Znao sam da ona nije željela to što sam joj učinio. Ali taj pritisak da učinim zabranjenu stvar, bio je neizdrživ da bih ga kontrolirao.
>> 'Josef Fritzl je osoba s nevjerojatnom kriminalnom energijom'
Svaka dva, tri dana odlazio je u podrum i donosio joj hranu, čistu odjeću i deke. Priznaje da je iskoristio svoju bespomoćnu kćer i učestalo ju silovao.
- Bila je to opsesija.
Prvi je put zatrudnjela 1988. godine.
- Bila je jako zabrinuta, naravno, pa sam joj zato donio medicinske knjige, tako da bi znala što treba raditi kad taj dan dođe, donio sam joj ručnike, sterilne gaze i pelene.
Nakon što je sama porodila Kirsten u podrumu, samo nakon godine dana na svijet je došao i Stefan.
- Bio sam oduševljen djecom. Oduševilo me imati jednu drugu obitelj u podrumu, sa ženom i nekoliko djece.
>> Zatočena djeca komunicirala režanjem, a kad su ugledala Mjesec pitala su je li to Bog
Upitan što bi se njima dogodilo da je on nekako stradao, odgovara:
- Pripremio sam se i za tu mogućnost, svaki put kad bi izlazio iz podruma upalio bih mjerač vremena koji bi zasigurno otvorio vrata nakon određenog vremena. Da sam ja umro, Elisabeth i djeca bili bi slobodni.
1992. godine rođena je Lisa, koju je Fritzl odlučio odnijeti na kat, kod svoje službene obitelji, jer je bila bolesna. 18. svibnja 1992. godine, Elisabeth je napisala pismo kojim je svoju kćer predstavila svojoj obitelji u vanjskom svijetu.
- Sve smo isplanirali zajedno, jer smo oboje znali da Lisa, zbog svog lošeg zdravlja i uvjeta u podrumu, nema šanse da preživi.
Isto se dogodilo i Moniki, 1994. i Alexanderu, rođenom dvije godine nakon. Oboje su bili slabi, i često bolesni, pa je donesena odluka da ih se izvede iz tamnice.
Bizaran dvostruki život trajao je godinama, dok je njegova žena Rosemarie potpuno neupoućena u podrumski svijet, na katu iznad brinula za njegovu službenu obitelj. A dolje u podrumu, njegova 'druga žena' trunula je brinući za Kirsten, Stefana i Felixa dok je istovremeno zadovoljavala perverzne želje svoga oca.
>> U podrumu strave bila i supruga Fritzla?
1993. godine on je podrum proširio sa još dvije sobe. Kaže kako je to učinio jer je htio proširiti svoje kraljevstvo. Kupio je televiziju, radio, video, stol, stolce, tepihe, pribor za jelo. Pa čak i stavio slike na zidove.
- Nakon rođenja Felixa 2002. godine, odlučio sam Elisabeth razveseliti i poklonio sam joj perilicu rublja da više ne mora prati svoju odjeću i odjeću svoje djece na ruke.
Nastavlja i kaže kako je svjestan svega što je napravio, svih grozota.
- Svih sam tih godina znao da radim nešto što nije u redu, i mislio sam da sam lud pa radim nešto takvo. Ali unatoč tome, taj moj drugi život u podrumu, postao mi je opsesija.
Na katu iznad, djeca koju je imao s Elisabeth nazivala su ga ocem, iako su znali da je on njihov djed, dok su ga djeca u podrumu, njih troje, zvali djedom jer im njihova majka nikada nije spomenula kako su došli na svijet.
- Stvarno sam se trudio što bolje brinuti za svoju obitelj u podrumu. Kada sam išao negdje na put Elisabeth sam donosio cvijeće, djeci kupovao knjige, igračke, gledao sam s njima televiziju, dok je Elisabeth kuhala za mene i djecu. Zatim smo znali sjediti svi zajdno za stolom. Slavili smo i rođendane i Božiće u podrumu, čak sam i kupio božićno drvce i potajno ga ugurao u podrum s poklonima i tortom.
