Eksplozija u Sibiru, ilustracija (Foto: Thinkstock)
Eksplozija u Sibiru, ilustracija (Foto: Thinkstock)

Prije 100 godina, nekoliko kilometara iznad Tunguske regije u središnjem Sibiru, zabilježena je najveća eksplozija u povijesti, a znanstvenici još uvijek pokušavaju otkriti njezine uzroke.


30. lipnja 1908. godine srušio se komet ili asteroid, ili nešto treće, ostavivši iza sebe enormnu štetu u prirodi. Unatoč mnogim istraživanjima, nikakav uzrok pada i velike eksplozije nije otkriven.

Pretpostavlja se kako je moguća vatrena kugla koja je pala na to područje bila promjera od 50 do 100 metara te je uništila više od 2.000 kvadratnih kilometara šume na tom području, što je oko 80 milijuna stabala tajge.

Zemlja je zadrhtala, a diljem obližnjeg grada koji je od mjesta pada udaljen oko 60 kilometara, popucali su svi prozori. Stanovnici su čak osjetili toplinu koja se proširila mjestom, a neki su zbog jačine udarca doslovno izgubili tlo pod nogama. Srećom, područje u kojem se eksplozija dogodila nije bilo naseljeno, tako nema službenih izvješća o ljudskim žrtvama. Na mjestu eksplozije pronađeno je stotinu izgorjelih leševa jelena.

Jedan od očevidaca kazao je kako je u trenutku eksplozije 'nebo bilo podijeljeno na dva dijela, a nad dijelom iznad šume nadvila se vatra. U tom je trenutku došlo do eksplozije, začuo se glasan udar, kao da je kamenje počelo padati s neba ili da puške pucaju', kazao je tada jedan od očevidaca.

Ovaj neobjašnjivi događaj i 100 godina poslije ostao je jedini zabilježeni slučaj takve vrste u cijeloj ljudskoj povijesti. U tom je trenutku, kako je zabilježeno, proizvedeno 185 puta više energije od atomske bombe bačene na Hirošimu.

Ipak, više od stotinu godina kasnije znanstvenici još uvijek postavljaju pitanja o tome što se točno dogodilo tog kobnog dana. Mnogi su uvjereni da je za eksploziju odgovoran asteroid ili komet. No u početku je postojalo vrlo malo tragova koji su upućivali na taj veliki objekt, čime je otvoren put za brojne torije o ovom neobičnom događaju.

U to je vrijeme, zbog udaljenosti i klime bilo teško doći do tog dijela Sibira. Tungusko područje Sibira iznimno je udaljeno, a karakteriziraju ga dramatični klimatski uvjeti. Područje je poznato po dugim, neprijateljskim zimama i vrlo kratkim ljetom, koje tlo pretvara u blatnu i neprohodnu močvaru.

Prva ekspedicija na to područje Sibira zabilježena je tek 1927. godine kada je Leonid Kulik vodio prvu sovjetsku istraživačku ekspediciju s ciljem istraživanja Tunguskog događaja. Otputovao je u daleku regiju, intervjuirao lokalne svjedoke i istraživao područje na kojem su se nalazila posječena stabla. Nije našao nikakve ostatke i dokaze o padu meteorita, niti njegov krater.

Jedino što je pronašao bila su porušena stabla koja su se širila područjem od gotovo 50 kilometara u čudnom leptir obliku. U jegovim bilješkama piše kako stabla izgledaju kao da je njihovo 'korijenje okrenulo leđa zemlji'. Činjenicu da nije pronašao ostatke meteora, asteroida ili kometa objasnio je močvarnim tlom, koje zbog manje gustoće nije moglo zadržati krhotine koje su vjerojatno propale dublje u zemlju.

Ruski su istraživači, koji su pohodili mjesto nekoliko godina kasnije, utvrdili kako se ne radi o meteoru već da je uzrok eksplozije pad kometa čiju starukturu u velikoj mjeri čini led, te zbog toga nema vidljivih ostataka na tlu. Prema njihovim zaključcima, komet se počeo topiti već pri samom ulasku u zemljinu atmosferu.

S obzirom da nitko sa stopostotnom sigurnošću nije mogao potvrditi što je uzrokovalo eksploziju, pojavila se i teorija o eksploziji nuklearne bombe, a jedna od najmanje vjerojatnih teorija kaže kako se na taj dio Zemlje srušila izvanzemaljska letjelica koja je bila u potrazi za pitkom vodom.

Tijekom godina, ovaj neobjašnjiv događaj iznjedrio je brojne teorije među kojima su najpopularnije one o susretu Zemlje i izvanzemaljske letjelice ili utjecaju mini crne rupe ili ona o česticama antimaterije, piše BBC.

No sve one pale su u vodu kada je istraživački tim 1958. godine otkrio ostatke silikata i magnetita u tlu. Daljnja analiza pokazala je da su pronađene visoke razine nikala (Ni), elementa poznatog kao meteorski kamen.

No, to nije spriječilo druge da osmisle maštovite ideje o uzrocima eksplozije. Godine 1973. studija objavljen u uglednom časopisu Nature, sugerirala je da je uzrok eksplozije sudar crne rupe i Zemlje. I ta je teorija vrlo brzo osporena od strane drugih istraživača i znanstvenika.

2013. godine nova ekspedicija u potrazi za odgovorima na neobjašnjiv događaj možda je konačno rasvijetlila slučaj jedinstvene eksplozije. Istraživači iz ukrajinske Nacionalne akademije znanosti analizirali su mikroskopske uzorke stijena prikupljenih s mjesta eksplozije. Analiza je pokazala - meteorsko podrijetlo. Uzorci su izučeni iz dijelova stijena koje datiraju iz 1908, kada je došlo do eksplozije.

Pronađen je velik udio ugljikovih minerala, poznatih po tome da se formiraju kada se grafitna struktura, kao što je meteor, pomiješa sa česticama zemlje.

'Ova analiza je pokazala kako se ipak ništa paranormalno nije dogodilo prilikom te velike eksplozije', kazao je vođa istraživačkog tima.

Koja god od teorija bila točna, potpunu istinu možda nikada nećemo saznati, jer kako napominju istraživači, previše je vremena prošlo da bi konkretan trag i uzrok eksplozije mogao biti pronađen.