Velika Britanija (Foto: AFP)
Velika Britanija (Foto: AFP)

U više od 1400 godina dokumentirane povijesti Britanije, ona je bila dio šireg europskog entiteta s kojim je bila tijesno povezana i u čijim je ratovima sudjelovala.


Britanski glas za izlazak iz Europske unije šokirao je svijet, no dublji pogled u prošlost govori da to nije iznenađenje i budući će povjesničari ocijeniti da je takav ishod bio neizbježiv, piše u petak američki magazin Foreign Policy predviđajući da će Britanija dogovoriti nove odnose sa susjedima i svijetom te kao i mnogo puta u prošlosti preživjeti unutarnje podjele.

U više od 1400 godina dokumentirane povijesti Britanije, a to su tri četvrtine njezine ukupne povijesti do danas, Britanija je bila dio šireg europskog entiteta s kojim je bila tijesno povezana i u čijim je ratovima sudjelovala.

Prva velika promjena dogodila se početkom 15. stoljeća kada su Britance potisnuli Francuzi predvođeni Ivanom Orelanskom i pojavom europskih supersila, Španjolske u 16. stoljeću, Francuske u 17. i 18., te Njemačke u 19. stoljeću. Zbog toga je Britanija zauzela obrambeno stajalište nasuprot kontinentu. Nije pokušavala nametnuti se Europi kao hegemon već održavati je podijeljenom kako bi zaštitila britansku sigurnost i trgovinu, piše Robert Tombs, profesor povijesti na Sveučilištu Cambridge,.

Europa nasuprot Britanije vladarice mora

Druga velika povijesna promjena zbila se u 17. stoljeću kada britansko otočje postaje globalnije u trgovini i vezama s prekomorskim zemljama. Pomorske, trgovačke, konačno političke veze širile su se sve dalje izgrađujući "atlantsku naciju" u čijem je središtu Britanija.

Rasprava između zagovornika tješnjih veza s Europom i onih koji zastupaju nastavak "pomorske politike" vodi se neprestance već tri stoljeća. Tradicije i stajališta ugrađena u kulturu nekog naroda utječu, podsvjesno, na njegove odluke, piše portal i ocjenjuje da je povijesno nepovjerenje prema dominaciji (europskog) kontinenta i povijest Britanije kao pomorske sile nesvjesno potaknula brojne Britance da glasuju za Brexit.

Na ishod referenduma utjecali su i drugi čimbenici pa pristaše izlaska iz EU, a to su općenito stariji, slabije obrazovani i siromašniji ljudi smatraju da će se njihov glas snažnije čuti u državi koja ima već autonomiju u odnosu na Bruxelles.

No to nije prvi put da britanskom politikom dominiraju odnosi s Europom, piše autor i podsjeća da su prethodnici današnjih torijevaca bili zatočeni u londonskom Toweru, da je kancelar sir Thomas More 1535. glavom platio protivljenje odluci kralja Henrika VIII. da se odvoji od Rimokatoličke crkve. Nadalje, 30-ih godina zemlja je bila podijeljena između pacifista i zagovornika naoružavanja.

U usporedbi s prošlošću današnji se problemi čine bezopasnijima u odnosu primjerice na sukob između zagovornika slobodne trgovine i protekcionista 40-ih godina 19. stoljeća i s početka 20. stoljeća kada su se razilazili u tome treba li zaštititi domaću proizvodnju ili optirati za jeftini uvoz.

Nema političkih pobjednika, ali podjele ostaju

U oba slučaja konzervativna stranka bila je podijeljena i poražena. I današnji konzervativni vođa, premijer David Cameron pokušao je spriječiti Brexit i u petak je zbog neuspjeha najavio ostavku. Laburisti su mlako sudjelovali u kampanji, a liberalni demokrati bili su nevidljivi i upitno je tko će politički profitirati od Brexita, smatra autor.

Ukratko, kampanja je naštetila britanskoj politici i neće donijeti mir i pomirbu za razliku od referenduma iz 1975. kojim su Britanci glasovali za članstvo u EU.

Nije moguće ni kratkoročno ni dugoročno predvidjeti učinak Brexita na britanski politički sustav, piše portal i predviđa da će se podjele produbiti pa će zagovornici ostanka u EU vjerojatno za sve buduće političke, diplomatske i gospodarske teškoće kriviti Brexit. Pokušat će spriječiti 'razvod' od Europske unije i teško da će se otvorena srca uključiti u napore da Brexit učine uspješnom pričom.

"Iza tradicionalne fasade političkog života Britance muče stare podjele, po klasnoj, kulturnoj, povijesnoj te liniji lojalnosti. Obično su te podjele prikrivene ili barem kontrolirane političkom uljudnošću i jakom dozom javne apatije. No sada su mačevi isukani", zaključuje. (Hina)