Danas zaista nije trebalo izgledati ovako. Ni blizu. Dvadeseto stoljeće nazivali smo stoljećem rata i destrukcije, i nadali se da će domovi 21. stoljeća biti sagrađeni od sjajnog stakla i čelika te biti okruženi mirom, zelenilom, plavim nebom.
Pročitajte i ovo
Sanjali smo svijetle gradove koji se uzdižu prema nebu. I dok prepričavam ove davne snove, moderan svijet čuči u prašini, prljavštini, okružen truleži, otpadom i otrovom. Pogled prema zvjezdanom nebu zaklonili su prljavi šatori, zahrđali lim i trošne cerade u izbjegličkim kampovima.
Veliki dio svijeta, poput ovog u kampu Vučjak pokraj Bihaća, pozornica je na kojoj je ljudskost ustuknula pred nasiljem i progonom najsiromašnijih i najslabijih. Nema dijela priče o viktorijanskoj bijedi, siromaštvu i iskorištavanju, o kojima su pisali Zola i Gorki, koji danas negdje ne postoji.
Neprestani ratovi, eksploatacija i bolesti posljednjih su godina odnijeli velik broj života na Bliskom istoku i u Africi. Bez domova su ostali milijuni ljudi. Sve ono što se danas, u 21. stoljeću ne bi smjelo događati ovdje još uvijek postoji.
"Njih" zovemo azilanti, izbjeglice, migranti. Ali, jesmo li se ikada zapitali odakle su i zašto došli? Dolaze iz različitih zemalja, s različitim pričama, i nakon svih prekršenih obećanja i ukradenih snova traže samo jedno - dostojanstven i miran život.
U nadi da će stići do boljeg sutra, milijuni ljudi danas riskiraju svoje živote ploveći istrošenim brodicama, prelazeći preko pustinja ili snijegom okovanih planina, skriveni u kamionima i vlakovima. Više od 750 milijuna ljudi na svijetu nema pristup pitkoj vodi, više od 100 milijuna djece ne ide u školu.
Prvi put nakon Drugog svjetskog rata broj prisilno raseljenih osoba dostigao je brojku od 55 milijuna ljudi. I taj broj će rasti.
Humanitarne organizacije i udruge pokušavaju "treći svijet" iščupati iz noćne more u kojoj se zatekao, ali život ljudi postaje sve teži. Čovjeku na kraju od svega preostane samo bijeg. Preko blatnih granica, noću, skriveni od pograničnih kontrola i ucijenjeni od krijumčara traže svoj komad neba. Komadić.
